PROFESORICA I MAMA

srijeda, 24.09.2008.

reformacija i protureformacija

Kada je početkom 16. stoljeća MARTIN LUTHER (1473.-1546.) započeo pokret reformacije (protestantizma) u Njemačkoj, pokušavajući se osloboditi središnje vlasti rimskog pape i demokratizirati odnose u crkvi, ističući n a r o d n i j e z i k u crkvenim obredima umjesto latinskoga koji narod nije razumio, moglo se očekivati da će protestantizam naići na jak i brz odjek u Hrvatskoj. Međutim, protestantski je pokret imao slab odjek. U Dubrovniku i Dalmaciji je postojala bogata književna tradicija na hrvatskom jeziku, a blizina Rima bila je dovoljna za produžetak njegove dominacije. U Banskoj Hrvatskoj Habsburgovci se nisu opredijelili za protestantizam, nego su ostali vjerni katolicizmu, a imali su u tom dijelu Hrvatske svu vlast.
Odjeci protestantizma osjetili su se u Istri, zadarskom otočju i Kvarneru, te Poljičkoj Republici.
Značajni pristaša protestantskog pokreta bio je PETAR PAVAO VERGERIJE ml. (1498.-1565,), bivši koparski biskup, zatim emigrant u Njemačkoj, duhovni začetnik reformacije u Hrvata. On je preko najznačajnijih slovenskih reformatora Primoža Trubara i baruna Ivana Unganda-koji je omogućio formiranje hrvatske tiskare u Urachu kod Tuebingena-pronašao popa glagoljaša STIPANA KONZULA ISTRIJANINA , a kasnije i ANTUNA DALMATINA, rodom iz Senja, koji su počeli prevoditi Bibliju na hrvatski. Tijekom četiri godine (1560-1564) tiskano je u tiskari u Urachu glagoljskim i ćiriličkim slovima oko 25 knjiga, od kojih su najvažnije PRVI DEL NOVOGA TEŠTAMENTA (1562) i DRUGI DEL NOVOGA TEŠTAMENTA (1563).
Protestantizam nema za književnost veće stvarne vrijednosti, jer se svojim biblijskim motivima, zapravo vraća na razinu pismenosti srednjeg vijeka. Ipak, makar na kratko je oživio našu glagoljašku tradiciju, a i Stipan Konzul Istrijanin je bio jedan od naših prvih kulturnih djelatnika koji je, iako posredno, potakao pitanje hrvatskog jezika, nastojeći izaći iz uskih jezičnih lokalnih okvira. On započinje borbu za ujedinjenje hrvatskog književnog jezika.
Pokret protureformacije širi se s osnivanjem isusovačkih škola i raznih znanstvenih ustanova .(1607. osnovana je isusovačka gimnazija u Zagrebu, a 1669, prvo hrvatsko sveučilište.)Isusovci su se proširili po Hrvatskoj osnivajući svoje škole i šireći protureformske ideje.

hrvatski barok

Područje pismenosti u XVII. stoljeću širilo se sve više prema sjeveru, pa su se pojavili pisci i na Pagu (otac hrvatskoga jezikoslovlja Bartol Kašić), u Kanfanaru u Istri (Franjo Glavinić), u Jastrebarskome (Rafael Levaković), u Sisku (Nikola Krajačević) i u Zagrebu (Juraj Habdelić), ali je Dubrovnik i u XVII. stoljeću ostao najjače kulturno i književno središte, iako je s Vitezovićem Ritterom dobio na značenju i Zagreb.
U tome je stoljeću problem zajedničkoga jezika postajao sve aktualniji, a rješenje koje je ponudio Kašić u «Ritualu Rimskom» (1640.) i prijevodu «Biblije» (tiskanom tek 2000.), tj. zapadna novoštokavska osnovica uz udjele ostalih narječja, pokazalo se vizionarnim.
Ako se izuzmu »pjesni tašte i isprazne« koje nisu sačuvane, Ivan Gundulić, najveći pjesnik baroka, počeo je s dramskim tekstovima. Od deset melodrama sačuvane su četiri, »Pjesni pokorne kralja Davida« uvod su u religioznu poemu »Suze sina razmetnoga«, uzorno djelo baroknoga svjetonazora, a vrhunac je njegova stvaralaštva nedovršeni viteško-junački ep »Osman« u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje), u kojem se mogu očitati utjecaji ideologije baroknoga slavizma, koja je mogućnost oslobađanja Europe od Turaka vidjela u Božjoj promisli i katoličkom poljskom narodu.
Stijepo Đurđević u prvom je redu pjesnik komične poeme »Derviš«, uspjele parodije na petrarkističko pjesništvo, Vladislav Menčetić autor komične poeme »Radonja« i rodoljubivoga spjeva »Trublja slovinska«. Ivan Bunić Vučić u kanconijeru »Plandovanja«, oslanjajući se na petrarkističku liriku, unio je barokna načela, dok liturgijska i vjersko-poučna književnost doživljava procvat u Bosni u djelatnosti franjevačkoga reda. Prvi je pisac te tradicije Matija Divković.
Među kajkavskim piscima iz sjeverne Hrvatske isticao se Juraj Habdelić prosvjetno-poučnim moralkama "Zrcalo Marijansko" (1662.) i "Prvi oca našega Adama greh" (1674). Ivan Belostenec autor je velikoga latinsko-hrvatskoga rječnika "Gazofilacij" (1740.), prvoga hrvatskoga tronarječnoga rječnika- enciklopedijskoga djela objavljenoga kojih 70 godina nakon nastanka i koje bijaše leksičkim izvorištem "Balada Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže dva i pol stoljeća kasnije.
U drugoj polovici 17. stoljeća u sjevernoj su Hrvatskoj djelovali i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan (obojica mučenici smaknuti u Bečkom novom mestu 1671.), te Pavao Ritter Vitezović. Fran Krsto Frankopan pisao je mješavinom čakavskoga, kajkavskog i štokavskoga narječja karakterističnom za tzv. "ozaljski krug" koji je predstavljao pokušaj hrvatske jezične integracije na tronarječnoj bazi. Središnji dio njegova opusa čini zbirka lirskih pjesama "Gartlic za čas kratiti", ciklus od osam pjesama "Dijačke junačke" i 18 religioznih pjesama. On je i prvi hrvatski prevoditelj Molierea.
Hrvatski barok je, može se slobodno konstatirati, ostvario bujni procvat hrvatske književnosti u svim hrvatskim pokrajinama osim Slavonije i kontinentalne Dalmacije. Profil književne djelatnosti se razlikovao i pokrivao je cijeli spektar, od vjersko-poučne i liturgijske književnosti do lirske i epske poezije, od gramatičkih i leksikografskih djela do historiografskih, prijevodnih i kroničarskih. U korpus hrvatske književnosti ulaze i sjeverozapadna, kajkavska Hrvatske i Bosna, štokavsko/šćakavsko ijekavska i ikavska, te, posebno zanimljiva pojava, tronarječna književnost i leksikografska djelatnost nastala na području Pokuplja i Ozlja. Dolazi do slabljenja utjecaja glagoljice i jačanja latinice, dok se zapadna ćirilica ili bosančica još drži u pučkoj pismenosti, no počinje zamirati oko 1700.
Po jezičnom idiomu, hrvatski je barok ostvario uzorna djela koja će kasniji hrvatski književni jezik prepoznati kao kanonska po obliku- no, taj će proces uznapredovati tek u društvenim promjenama nastalim uslijed oslobođenja Slavonije i Dalmacije od Turaka, te širenjem ideja Prosvjetiteljstva u 18. stoljeću

GIAMBATTISTA MARINO (1569.-1625.)

Pjesnik talijanskog baroka. Slavu i popularnost stekao je kao začetnik i najveći predstavnik pravca nazvanom po njemu-MARINIZAM. Napisao je nekoliko tisuća lirskih pjesama i veliki mitološki spjev Adonis.
«Cilj je pjesnikova da začudi…»
Marino želi iznenaditi čitatelja, zapanjiti ga pa u svoju poeziju unosi neobične motive, složene metafore, zvučne efekte koje postiže odabirom riječi i ponavljanjima (sunce je «krvnik što sjekirom zraka siječe sjenama vrat», a krijesnica je «baklja polja», «leteća munja» ili «živa krilata vizura».
Marinova poezija siromašna je osjećajima koji su potisnuti u drugi plan, a u prvom planu su maštovitost, virtuoznost izraza i bogatstvo stilskih figura.

MARINIZAM
(franc. manierisme-nategnutost, izvještačenost), stilska je oznaka cijelog baroka. U umjetničkom stvaranju uspostavlja se naglašeno neprirodan način izražavanja (izobličavanje, jako isticanje detalja, narušavanje sklada). Pjesnik iznosi svoje misli o ljudskom životu od rođenja do smrti. Povezuje svoju spoznaju s osjećajima koji prate čovjeka u različitim životnim dobima.

TORQUATO TASSO

TASSO, Torquato, tal. pjesnik; r. 11. III 1544. u Sorrentu, u. 25. IV 1595. u Rimu. Rano je upoznao lutalački život prognanika. Boravi neko vrijeme na dvoru u Urbinu, a studira u Bologni i Padovi. Kardinal Luigi d'Este dovodi ga u Ferraru (1565), gdje prelazi u službu vojvode Alfonsa II, i tu provodi najbolje godine. No,
pjesnik bez djetinjstva, obitelji i zavičaja, upoznaje i tamne strane dvorskog života, dok se nad Italijom nadvila polit. kriza, suton renesansnih ideala i strah što ga je donijela protureformacija. Tek što je završio Oslobođeni Jeruzalem (1575) pokazuje znakove duševne poremećenosti: maniju proganjanja, uživanje u vlastitoj patnji, neprimjereni vjerski zanos, koji ga tjera da se sam optužuje pred inkvizicijom. Zatočen, bježi u Sorrento. Pošto mu je dopušten povratak u Ferraru, vraća se, ali je ubrzo zatočen u tvrđavi sv. Ane, gdje tamnuje. U časovima lucidnosti piše dirljiva pisma i nova djela. Oslobođen 1586, luta Italijom i konačno se smiruje u Rimu.
— Već za života nastala je legenda o pjesniku progonjenom zbog ljubavi prema vojvodinoj sestri Eleonori, a grob mu je ubrzo postao stjecištem pjesničkih hodočašća. Tasso je bio ponajprije žrtvom zahtjeva da se umjetnost podvrgne cenzuri crkve i utilitarnoj poetici; no bio je dobrovoljna žrtva, jer je i sam htio zadovoljiti moralističke cenzore, iako svjestan da u sebi nosi dvojstvo hedonističke baštine renesanse i stroge protureformacijske religioznosti. Savršen literat u razdoblju procvata literarne receptologije pod okriljem Aristotelova autoriteta; pisao je mnogo, slijedeći gotovo sve književne vrste. U oko 2000 lirskih pjesama platio je dug vremenu i društvenim obvezama (drži se da je 3 soneta i 5 madrigala napisao po narudžbi za Dubrovkinju Cvijetu Zuzorić), ali je uz hvaliteljske sastave (pa i unutar njih) izrazio i intimne tjeskobe i nemire, i nadasve muzikalne ugođaje sanjarskih i noćnih krajolika. Uzorna je pastirska igra u stihovima Aminta (1573), gdje u atmosferi sna i ljepote veliča slobodni hedonizam pastira, mladenačku ljubav Aminte i Silvije, i gdje iznimna muzikalnost izraza potiskuje prigodne motive. Drama je imala velik odjek u književnostima baroka i Arkadije (prijevod D. Zlatarića tiskan je u Veneciji prije izvornika). U 26 Dijaloga dao je model elegantne, precizne i autobiografski zanimljive proze na teme koje su zanimale dvorsku i učenu publiku. Po uzoru na Seneku i Sofokla napisao je tragediju Kralj Torrismondo (1586); tu osjećaj krivnje zbog incesta sa sestrom uokviruje prikladna evokacija nordijskog krajolika. Iz kasnijih su godina nedovršeni religiozni spjev Monte Oliveto Sama Francisa privatna zbirka (1588), neuspjela preradba remek djela pod naslovom Osvojeni Jeruzalem (Gerusalemme conguistata, 1593), spjev Sedam dana stvaranja svijeta (1594) i dr. — Glavna je Tassova preokupacija bio epski spjev po uzoru na Homera i Vergilija. Htio je dati Italiji modernu epopeju
utemeljenu na vjeri i kršćanskom jedinstvu što ga je aktualizirala borba s islamom. Tako nastaje najbolje njegovo djelo — ep OSLOBOĐENI JERUZALEM ( Gerusalemme liberala), u 20 pjevanja u oktavama, na temu prvoga križarskog rata. Poslužio se literarnim i povijesnim izvorima, ali je poetsko težište ipak na intimnim dramama autobiografske naravi, primjerice na kontrastu strasti i dužnosti (Armida i Rinaldo), na motivu ljubavi i smrti koju vitez zadaje voljenoj (Tancredi i Clorinda) ili skrovitih, neuslišanih osjećaja (Erminia), na doživljaju krajolika i noći, bijega u pastoralnu idilu, na opisima dvoboja, bitaka, noćnih okršaja. Lirska i melodramska potka, barokna religiozninost i rafinirani maniristički izraz, Kristovi vitezovi i gotovo ženstvena senzibilnost mnogih likova, sve su to elementi koji su pridonijeli popularnosti spjeva, učinivši ga bliskim i učenom i pučkom čitatelju . Spjev je imao golema odjeka u Evropi i Americi, pa i u nas, od baroka do romantizma (Gundulić, Mažuranić). Tassov lik nadahnuo je, između ostalih, Goethea Byrona, a prizori iz njegovih djela mnoge slikare.
Jedan je od najnesretnijih pjesnika u talijanskoj literaturi
• i otac mu je bio pjesnik
• studirao je najprije pravo pa filozofiju i govorništvo
• i on je živio neko vrijeme na dvoru ferarskih velikaša D’ERSTA i tu je napisao svoju uspjelu pastirsku dramu AMINTA
• prije toga već se pročuo kraćim spjevom RINALDO
• nesporazumi oko njegovog djela OSLOBOĐENI JERUZALEM koje je dovršio 1575. i neke ljubavne neprilike dovele su Tassa do tamnice i bolesti
• Savjetovano mu je da najljepše dijelove svoga epa, zbog profanosti (prostosti, vulgarnosti) u njima s obzirom na uzvišenu temu koju obrađuju, ispusti ili tako promijeni da ih mogu čitati i najpobožniji čitatelji
• I književni kritičari tog vremena unijeli su u pjesnikovu dušu veću smutnju oprečnim sudovima o njegovom djelu.
• Tasso je bolestan, pomraćena uma lutao pješice Italijom, poderan i jadan
Zbog neuračunljivog ispada na ferarskom dvoru za vrijeme vojvodina vjenčanja bude smješten u tamnicu, gdje je odležao 7 godina
• to je vrijeme INKVIZICIJE=U 13 st. stvoreni su istražni i kazneni organi katoličke crkve za borbu protiv nazora i protiv osoba neprijateljskih i neugodnih toj crkvi. Inkvizicija je bila rasprostranjena u Zapadnoj Evropi, osobito u romanskim zemljama i djelovala je putem tajne špijunaže, zvjerskih mučenja i sl. Ukinuta je tek u 19. st.

OSLOBOĐENI JERUZALEM
1. U ovom djelu opisana je prva križarska vojna, tj. borbe kršćanskih vitezova oko Jerusalima
2. U tim se borbama ističu na kršćanskoj strani RINALDO i TANKRED, a na muslimanskoj ARGANT i lijepa ratnica KLORINDA
3. U tok same borbe upleću se i nebeske i paklene sile
4. Paklene sile upute i ARMIDU, divnu istočnjačku čarobnicu, u kršćanski tabor da bi u njemu zavela i posvadila junake
5. Zbog nje dođe i do krvi među kršćanskim junacima
6. Tako glavni junak spjeva Rinaldo, ubije u svađi norveškog kraljevića
7. Poslije tog sukoba uvrijeđen napušta tabor
8. Njegovo odsustvo među kršćanskim borcima vrlo je mučno po njih
9. Zbog čarolija kršćani iz šume, koja se nalazi u blizini Jeruzalema, ne mogu posjeći drveće kako bi od njega napravili sprave potrebne za napad na sam grad
10. Kršćanima je bilo najgore onda kada im Argant i Klorinda u teškom okršaju spale sprave
11. Vođi krstaša, pobožnom GOFREDU bilo je u snu saopćeno da je Rinaldo određen od Boga kao spasitelj križarske vojske.
12. Međutim, on se nalazi u čvrstoj vlasti čarobnice Armide, koja se htijući ga ubiti, u njega zaljubila, dok je spavao u čamcu u koji ga je domamila čarobnom muzikom i opojnim mirisima
13. Sad boravi s njim na Sretnim otocima, koji se nalaze nasred jedva pristupačna mora.
14. Po Gofredovu naređenju, dva viteza, svladavši kojekakve zamke, oslobode zarobljenog Rinalda
15. Po njegovom dolasku u tabor čini šume budu savladane pa sprave za konačnu navalu mogu se napraviti
16. Za vrijeme poraza muslimana Rinaldo uhvati Armidu i-kako je bio zaljubljen u nju, kao i ona u njega-pokrsti je i oženi se njome
17. Ovim svojim djelom Tasso pripada među najveće pjesnike svjetske književnosti
18. Tasso je iskreno zabrinut za svaki pokret svojih junaka
19. Videći oko sebe pokvarenost i korupciju svih vrsta, on je htio da u svom spjevu, po sadržaju tako dalekom njegovim danima, prikazati čitav niz likova u kojih je pojam postojanosti, požrtvovnosti, vjernosti i samozataje iznad svega

Pedro Calderón de la Barca-Život je san

Pedro Calderón de la Barca (Madrid, 17. siječnja 1600. - Madrid, 25. svibnja 1681.), španjolski književnik.
U mladosti se odlučio za vojničku karijeru, a 1651. godine se zaredio i neko vrijeme živio na dvoru kao kraljev kapelan. Njegove "Komedije" mogu se podijeliti na religiozne, filozofske i tragične, a najviše uspjeha postigao je tzv. autos sacramentales, kratkim dramama u jednom činu, koje su se izvodile pod vedrim nebom, u kojima obrađuje motive iz Starog i Novog zavjeta.
Njegova najpoznatija drama je "Život je san".

ŽIVOT JE SAN-OBJAŠNJENJE


Poljskom kralju Baziliju rodi se sin Sigismund, a zvijezde mu rekoše da će on biti okrutan i da će upropastiti kraljevstvo. Zato ga je kralj zatvorio u tvrđavu u pustoj šumi i dao mu samo jednog odgojitelja. Kako kralj nije imao nasljednika u starosti ga poče progoniti savjest i sumnja da su možda zvijezde pogriješile. Zato je odlučio dovesti sina u dvor i sve mu reći, pa ako se ovaj pokaže dobar dati mu vlast, a ako pak bude zao vratiti će ga gdje je bio. Tako su Sigismunda uspavali i doveli u dvor, a on kada je čuo istinu razbjesnio se kao zvijer, te su ga ponovo vratili u tamnicu. Kada se probudio, čuvar ga je uvjerio da je to bio samo san, ali mu je rekao da i u snu valja činiti dobro. Tada se u njemu javljaju sumnje i razmišljanja sa zaključkom da je život samo san i da će se tek nakon smrti probuditi. Ubrzo se u kraljevstvu digla pobuna i došli su ga vojnici osloboditi da im on bude kralj. Ali Sigismund je sumnjao da je to samo novi san. Ipak je pošao za vojskom s mišlju sve to samo san koji se mora raspršiti. Kada je pobijedio oca i pokazao se velikodušnim i plemenitim, svima je rekao da se njegovim postupcima ne treba čuditi jer mu je učitelj bio san i da se on i sada boji da će se ponovo naći u svojoj kuli, jer sve u životu nestaje poput sna.
“Život je san” je najpoznatije Calderanovo djelo. To je drama u 3 čina. Ta je drama traženje odgovora na pitanje da li je čovjek zaista nemoćan pred onim što mu više sile dosude. Calderon nam na kraju daje dva odgovora: prvi je da svoju sudbinu ne možemo izbjeći, ma koliko bježali od nje i drugi da se čovjek svojom upornošću i razboritošću ipak može suprotstaviti višim silama.

LUIS DE GONGORA

(1561—1627)
Rodio se u Cordobi, studirao je u Salamanki, ali se vratio u rodni grad gdje je uživao beneficije od neke crkve. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III. u Madridu. Bio je strastven kartaš i mnogo je novaca izgubio, da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je najznačajniji pjesnik u staroj španjolskoj književnosti, jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog jezika, smion i svjestan svoje poetske avanture, "jedne od najviših na našem kontinentu". On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: "U ljubavi nije važno što se kaže nego što se osjeća, u poeziji nije važno što se osjeća nego što se kaže". Hladan i sabran duh, bio je majstor stiha, nenadmašan arhitekt pjesme, tvorac neobičnih metafora i velik poznavalac jezika. Spočetka je pisao romance i letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaćene novim, svježim izrazima te se već u njima očitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je Gongora do kraja života, ali je pravu buru izazvao oko 1612. kad su se pojavile njegove poeme Polifem i Galateja (Fabula de Polifemo y Galatea) i Samoće (Soledades). Tu je dao vrhunac svoje poetske pustolovine stvorivši svoju poetsku školu KULTERANIZAM (culto — učen) ili gongorizam. Te pjesme izazvale su nezapamćene polemike, u kojima je bilo i uvreda i podvala svake vrste. Najoštriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su kulteranizmu suprotstavljali KONCEPTIZAM, tj. misao i oštrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo naučili od Gongore. Ali polemike nisu bile bez razloga. Gongorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih čitati samo najučeniji ljudi. Sintaksa u njima bila je latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije; simboli i slike bile su neobične, katkada izvještačene, zbijene i mutne. Vidjelo se da ih je gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi su drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno boja i muzike. Imaju te pjesme i svojih slabosti, ali Gongora je preko njih dao velik doprinos španjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku teškoću za prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.

2

-17.st
/ barocco-port. biser nepravilna oblika /
"zlatni vijek" u umjetnosti, nova generacija književnika. /
jaka DVORSKA UMJET. ŕ zahtijevaju aps. vladari u Franc, Španj, Nizoz., Austr., Češkoj i Rimu (papa) /
umjet. bogatih i moćnih koji se natječu, pokazuju snagu bogatstva, raskošno uređuju dvorove (do pretjerivanja) ŕ umanjuje umjetničku vrijednost baroknog izraza /
osnovno mjerilo ŕ KVANTITETA – posebno u slikarstvu, arhitekturi (dvorova i crkava) – gomilanje motiva, dinamika, kontrasti; ukida se harmoničnost i sklad /
ODLIKE BAROKA: 1.bogatstvo viz. i akust. motiva 2. jaka, raznovrsna osjećanja 3. gomilanje stilskih sredstava 4. glomazna književna i glazbena djela 5. misao o prolaznosti, kratkoći života, čovjeku čiji je život tek trenutak / izrazita sklonost melodrami i operi /
Louis de Gongora: 1561. – 1627. / najveći španjolski barokni pjesnik koji stvara nov pjesnički jezik, vlastitu sintaksu i smionu metaforiku.Majstor je stiha, neobičnih metafora, maštovit u jezičnom izričaju. Soneti su mu savršeni, ali hladni–on je nemiran, rastrošan ,nepromišljen, svadljiv ŕ i stihovi takvi / jedan od gl. predstavnika KULTERANIZMA /
"Ruža" ŕ sonet o ruži koristi renesansni ugođaj ruže, vrta, koji ovdje služi kao dekor; ruža potiče reflex. o životu; njeno značenje je bibl, znak grijeha; pj. u 1. strofi potvrđuje da se život kreće između jučer i sutra; autent. vremena i poetskih simbola usmjerava prema sadašnjosti kao nemiru, nespokojstvu; u to nepostojećem vremenu predstavlja ružu kao ljepotu koja je kratkog vijeka; retor. pitanjem koje je stilogeno pojašnjava uzrok ljudskog nemira (sjaj i bujnost nestaju u prahu); imperativom "znat ćeš" prati umiranje ljepote; zašto ruža umire? vrtlarska ruka joj guši život po nekom zakonu nužde, sudbine; u posljednjoj strofi slijedi savjet "ne izlazi, ne cvati, ostani u pupoljku i dulje ćeš živjeti"
Torquato Tasso: 1544. – 1595. /tal. pjes. kasne renesanse / nježne i pretjerano osjećajne prirode, razapet između renes. životnih shvaćanja i moral. okova protureformacije; nesretan u osobnom životu i neshvaćen kao pjesnik; neko vrijeme podliježe maniji proganjanja te pomračena uma luta Italijom ili provodi godine zatočen u ludnici (tamnici Ferrare) / napisao preko 2000 lirskih pjesama, mnogob. dijaloge, najbolju tal. pastirsku igru "Aminta"; vrh. ostvarenje "Oslobođeni Jeruzalem" ŕ ep u 20 pjevanja, ispjevan u stancama (ottava rima, sastavljena od 11eraca,rime abababcc) 1. + rat; relig. tematika vezana uz duh proturef.; isprepliću se fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija(?); unatoč izvrsnim opisima bitaka dani su najljepši stihovi u ljubavnim scenama i idiličnim prizorima; napadnut od inkvizicije da je u relig.-hist. tematiku unio previše ljubavi i magije, pa prerađuje spjev i piše "Osvojeni Jerualem"
/ Pedro Calderon de la Barca; 1600. – 1681. /pjesnik neobične životne biografije, zadnji pisac zlatnog vijeka šp. kniž., živi na izmaku bogatog vremena i nosi osjećaj propadanja / mračan, ozbiljan, dubok, refleksivan, a ponekad patetičan i prepušta se baroknoj kićenosti. Glasoviti dramski pisac, u drami "Postojani princ" izdvajaju se "Sonet o cvijeću" i "Sonet o zvijezdama" / "Sonet o cvijeću" ŕ život čovjeka uspoređen sa životom čovjeka ("takvu i ljudi vidješe sudbinu/umru u danu kada se i rode/ vjekovi kao trenuci prohode!") /

europski barok

BAROK - književni pravac od 16.st do sredine 18.st
- naziv dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nevelike vrijednosti i nepravilna oblika), time se naglašavalo da je stil neobičan i bez posebnog značenja

ZNAČAJKE BAROKA
- kičenost, gomilanje stilskih figura (metafora, poredbi, pretjerivanje)
- patetičnost, retoričnost, pobožni naglasci
- prevladava uvjerenje da književna djela moraju biti opsežna
- opsežni epovi, opsežni romani
Ponovo prodiranje religiozne tematike u književnosti posljedica su Protureformacije ili Katoličke obnove, koju pokreće Martin Luther

Najznačajniji predstavnici su:

Lirika

TALIJANSKA KNJIŽEVNOST:
- Giambatista Marino – začetnik pjesničkog pravca manirizma, koji odlikuje naglašenom uporabomneobičnih motive, zvučnih figura, složenih i neobičnih metafora i zvučnih ponavljanja. U prvom su planu maštovitost i raskoš izraza, a zapostavljeno je izricanje osjećaja i unutarnjih proživljavanja
- Pjesme: Pjevač, Ljudski život

ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST
- Luis de Gongora - najveći španjolski barokni pjesnik, volio je stare španjolske pjesničke oblike. Njegovo pjesništvo, a osobito njegova metaforika imala je mnoštvo oponašatelja I sljedbenika, pa je prema njegovom imenu nastao naziv gongorizam
- pjesme: Sat na zvoniku, Pješčani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme
Epika

TALIJANSKA KNJIŽEVNOST
- Torquato Tasso – talijanski pijesnik, autor epa Oslobođeni Jeruzalem u kojem je u 20. pjevanju opjevao Prvi križarski rat. Ep je ispjevan u stancama – ottava rima – tipična strofa talijanskog epa 15. I 16. st, sastavljena je od jedanaesteraca s rasporedom rima abababcc. Tasso je utjecao ina hrvatsku književnost, Oslobođeni Jeruzalem služio je kao uzor Gunduliću pri pisanju Osmana

Drama

ŠPANJOLSKA KNJIŽEVNOST
- Pedro Calderon de la Barca - najveći dramatičar španjolskog baroka i posljednji veliki pisac zlatnog vijeka španjolske književnosti. Njegove teme su moralne, stvara psihološki produbljene likove. Autor drama Život je san, u kojima poljski kralj Bazilije uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin, dade kraljevića Sigizmunda odmah nakon rođenja zatvoriti u samotnu kulu, gdje djete odrasta u divljini i okovima. Prije konačne odluke o razbaštinjenju, Bazilije odluči da sina ipak jednom stavi na kušnju te ga uspavana prebacuje u svoj dvorac i predaje mu prividno vlast u ruke. No Sigizmund, navikao jedino na surovost i okrutnost, pokazuje stvarno tiransku čud, našto ga kralj, omamljena, vraća u njegovu tamnicu, gdje se maldić sutradan budi u nedoumici što je san a što java.


MANIRIZAM – je jaka stilska tedencija u epohi baroka, često se smatra oznakom cijelog baroka. Književnik Marino začetnik je novog ukusa u poeziji ne samo u Italiji, nego i u drugim Europskim zemljama. Manirizam se smatra pokušajem da se naglasi neprirodan i prenaglašen način izražavanja.

GONGORIZAM – u istom smislu kao manirizam, u španjolskoj književnosti se rabi naziv gongorizam, prema pjesniku Gongori, a u francuskoj književnosti PRECIOZNOST, prema likovima Molierovih komedija Precioze I Učene žene, u kojima se izruguje maniri neprirodnog I kićenog izražavanja.

barok

Barok u Europskoj književnosti

Trajanje: od kraja 16. do sredine 18. stoljeća

Mjesto: Italija, Španjolska

Naziv barok dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nepravilna oblika i nevelike vrijednosti) što ukazuje na formalno neusustavljen, neobičan i pretjerano kićen umjetnički stil bez posebnog značaja i vrijednosti.

Značajke baroka: kićenost, gomilanje ukrasa, neobična i bogata metaforičnost, vraćanje pobožnosti i religijskim temama

Ponovno zanimanje za religioznu tematiku plod je utjecaja pokreta PROTUREFORMACIJE ili KATOLIČKE OBNOVE (reakcije Katoličke crkve na protestantizam odnosno reformaciju koju pokreće Martin Luther).


LIRIKA
Česte teme i motivi barokne poezije su smrt i spoznaja o prolaznosti svijeta, života i čovjeka.

Pjesnici daju tragičnu viziju vremena u kojem žive.

Stilska pretjerivanja, neprirodnost i afektiranje narušavaju kvalitetu barokne poezije.

Pjesnik želi začuditi čitatelja – služi se neobičnim, čudnim metaforama, igrama riječi...

Najznačajniji predstavnici:
• GIAMBATTISTA MARINO (1569. – 1625.) Talijanski predstavnik, začetnik MARINIZMA, pjesničkog smjera kojega karakterizira naglašena uporaba neobičnih motiva, složenih i neobičnih metafora, zvučnih figura i ponavljanja. Napisao nekoliko tisuća lirskih pjesama i veliki mitološki spjev ADONIS.
• LUIS DE GONGORA (1561. – 1627.) Španjolski predstavnik, oživljuje talijanske i španjolske pjesničke oblike (romance). Gongorin stil kao i cjelokupno njegovo pjesništvo, imao je mnoštvo sljedbenika i oponašatelja, pa je tako nastao GONGORIZAM – pjesnički smjer i stil nastao po ugledu na Gongorin stil.

EPIKA
Na području epike događaju se značajne promjene.

Pjesnici se okreću temama iz nacionalne povijesti (uzor je Vergilije jer je i on autor nacionalne epopeje).

Ep mora biti poučan, s jasnim porukama u duhu kršćanstva (jer je 16. st. Vrijeme kad vlada katolička cenzura).

Najznačajniji predstavnik:
• TORQUATO TASSO (1544. – 1595.), talijanski pjesnik, autor epa OSLOBOĐENI JERUZALEM u kojem je u 20 pjevanja opjevao Prvi križarski rat (započeo 1096. g., a završio oslobađanjem Jeruzalema). U epu se osim srednjovjekovnih vitezova javljaju hrabre žene ratnice, čarobnice, čarobnjaci, demoni, anđeli... Njegov pogled na svijet i čovjeka je bio pesimističan.

DRAMA
Kazališni život je izrazito živ i popularan.

Gledatelji pokazuju veliku zainteresiranost za dramska djela.

Cilj predstave je zabaviti gledatelja i zato pisci miješaju žanrove (komično, tragično)

Osnovno obilježje dramskog djela je dimanička radnja puna iznenađenja i stilski kićena.

Isprepliću se tri bitna osjećaja RELIGIOZNI, MORALISTIČKI, OSJEĆAJ ČASTI.

Predstavnik:
• LOPE DE VEGA (1562. – 1635.) španjolski dramatičar, reformator. Napisao 1500 kazališnih komada. Proveo reformu kazališta (klasičnu dramu od 5 svodi na 3 čina, odbacuje Aristotelovsko učenje o jedinstvu vremena i mjesta, miješa komično i tragično, uvodi ličnost lakrdijaša, komedija po ukusu publike).


Barok u Hrvatskoj književnosti

Trajanje: 17. st.

Hrvatska barokna knjiženost obilježena je utjecajima pokreta PROTUREFORMACIJE kojom se nastoji zaustaviti širenje protestantizma.

Značajan je utjecaj isusovačkog reda čija je prosvjetiteljska djelatnost usmjerena širenju duha katoličke obnove.

Značajne Isusovačke škole su otvorene u Varaždinu, Požegi, Zagrebu.

Četiri kruga hrvatskih baroknih pisaca: DALMATINSKO – DUBROVAČKI, OZALJSKI, KAJKAVSKI, SLAVONSKI.

homer

Homer

Homer je pjesnik najstarijih sačuvanih djela grčke književnosti, junačkih epova Ilijade i Odiseje. Podaci o njegovom životu pripadaju pretežno legendi. Iz sačuvanih podataka vidi se sedam gradova koji su se otimali za čast da su Homerova rodna mjesta. To su Smirna, Rod, Kolofon, Salamanina, Khias, Argos i Atena. Najvjerojatnoje se rodio u Smirni i djelovao kao pjesnik na otoku Khiosu gdje je i kasnije postojala škola pjevača epskih pjesama, tzv. Homerida. Najstarija grč. tradicija pripisivala je Homeru dva junačka epa: Ilijadu – o bojevima Grka pod Trojom i trojanskom ratu i Odiseju – o lutanjima grč. junaka Odiseja nakon pada Troje i o događajima na njegovu dvoru u Itaci, zatim tzv. kikličke epove koji su zajedno s Ilijadom i Odisejom sačinjavali zaokruženu cijelinu od početka svijeta do smrti Odisejeve. Himne u čast bogova koje su se izvodile kao uvod u recitaciju odlomaka iz Ilijade i Odiseje, šaljiv životinjski ep Batrahomiamahija koji je neka parodija Ilijade, dvije podrugljive pjesme: Margites (budala) i Kerkopi, i neke manje pjesme. Malo pomalo Homeru su se odricale pojedine pjesme tako da su mu je u IV. st. pripisivale još samo Ilijada i Odiseja. F. A. Wolf je u svom djelu “Uvod u Homera” (1795.) izrekao tvrdnju da su Ilijada i Odiseja nastale istom u Pizistratova doba spajanjem niza manjih pjevanja te da prena tome nisu djela jednog pjesnika. F. A. Wolf se smatra pokretačem tzv. Homerovskog pitanja. Jezik Homerovih pjesama mješavina je jonskog i eolskog dijalekta. To je umjetni jezik koji se u tom obliku nije nigdje govorio. Homer je odigrao izuzetno važnu ulogu u knjiž. životu stare Grčke. Smatran je autoritetom čak i u znanstvenim sporovima. Prema Platonu on je odgojio čitavu Grčku. Na latinski preveo je Odiseju Livije Andronik. Preko Vergilija Homerov se utjecaj proširio i na kasnije ere književnosti.
Usprkos svestranom proučavanju Ilijade i Odiseje i svih vijesti o pjesnikovu životu što su sačuvane iz starih spisa, ne zna se ni danas ništa pouzdano o njegovu životu. Do sada je napisano mnogo Homerovih životopisa, ali su podaci i u njima fantastični i često proturiječni. Jednako su nepouzdane i sve vijesti o vremenu pjesnikova života i domovini. U vremenskom određivanju Homera postoji nekoliko kombinacija. Jedni ga smatraju suvremenikom trojanskog rata (1194. – 1184. pr. Kr.), drugi drže da je živio sto, a neki četrsto gosina poslije toga rata. Herodot kaže da je Homer suvremenik Heziadov. No ni time nije problem riješen, jer se ni vrijeme Hezidova života ne da pouzdano utvrditi. Iz svega jasno izlazi da je riješavanje Homerskog pitanja vrlo zapleten i težak posao. Oko njega svakodnevno izlaze nove literature, ali uza sve napore to pitanje nije ni do danas u cijelosti riješeno.

subota, 06.09.2008.

KAKO BITI UČITELJ DJECI S ADHD-om

Da li ste se u svom radu susreli s djecom koja se ponašaju kao da nemaju granice, neprekidno su u pokretu, s toliko otklonjivom pažnjom da svaka vaša opomena ostaje bez odgovora?
Što ste pomislili?
Vjerojatno, kakvi su to roditelji da nisu znali odgojiti djecu.
Da li ste u razredu imali dijete s čijim se neposluhom niste mogli nositi?
Čuje vas, ali ne reagira ili reagira kratko na vaše opomene i ne poštuje red.
Što ste pomislili?
Vjerojatno, da se radi o zločestom djetetu.
Koliko puta se dogodilo da takvo dijete svojim ponašanjem ometa cijeli razred i da uopće ne reagira na vaše molbe da se smiri?
Kako ste se osjećali?
Vjerojatno vam je bilo teško jer vam se činilo da do tog djeteta nikako ne možete doprijeti, a ujedno vam ga je bilo žao zbog zadirkivanja od strane druge djece u razredu.
Pokušali ste razgovarati s roditeljima, tražili ste pomoć stručnjaka.
Roditelji su vam rekli da njihovo dijete ima ADHD.

Hiperaktivni poremećaj s deficitom pažnje (ADHD) je medicinsko stanje koje snažno djeluje na kvalitetu života djece koja imaju taj poremećaj i njihovih obitelji.
Jedno od djece u vašem razredu ima dijagnozu ADHD. Vi ste nesumnjivo već svjesni toga da ponašanje tog djeteta u učionici nije “normalno”.
Dobra vijest je da se, budući da je djetetu sada postavljena dijagnoza, taj poremećaj može uspješno kontrolirati.
Kao učitelj takve djece, vi ste važni u upravljanju ADHD-om, u suradnji s obitelji djeteta i u cjelokupnom postupku liječenja.

KAKVI SU U ŠKOLI
Remeti red i rad
Onemogućava izvršenje plana i programa
Loš je primjer drugoj djeci
Izaziva sukobe u razredu
Odgovorno je za loš uspjeh čitavog razreda
Napušta školu

U RAZREDU
• Ne sjedi na svom mjestu, šeće razredom
• Igra se stvarima na svom stolu
• Ometa drugu djecu u njihovom radu
• Priča ili pjeva za vrijeme nastave
• Ne ispunjava zadatke u isto vrijeme kad i druga djeca
• Ne stiže prepisati s ploče
• Nema uspjeha u diktatima
• Za vrijeme odmora odbačeno je od druge djece, bezglavo juri hodnicima ili se tuče

OSNOVNA PRAVILA ZA RAD S DJETETOM U ŠKOLI
Uz obitelj, škola je druga okolina gdje djetetovi problemi naročito dolaze
do izražaja i uzrokuju mu brojne posljedice po njegov akademski i socijalni status.

RAZREDNA PRAVILA
• Sjediti u prvoj klupi
• Minimalizirati vidne i slušne podražaje
• Jasno i jednostavno davanje uputa
• Kratke informacije
• Govoriti jasno i sporo
• Davati konkretne primjere
• Učestalo ispitivati dijete da ponovi što je rečeno
• Hrabriti dijete, poticati ga
• Novi ili teži materijal dati na početku sata
• Češće pauze i mijenjanje sadržaja
• Gratifikacija (pohvala) i za minimalan napredak
• Bez ocjenjivanja u početku
• Individualizirani zadaci
• Bez zadataka da čita ili prepisuje dulje tekstove
• Rad u malim grupama
• Unaprijed određena struktura sata
• Rutina

SAVJETI KOJI ĆE VAM POMOĆI

1. NEMOJTE SHVAĆATI OSOBNO . Postoji medicinski razlog za veći dio ponašanja djeteta.
2. RAZLOG NIJE ISPRIKA . ADHD je razlog za neprihvatljivo ponašanje, ali nije isprika za isto. Uz vašu pomoć, dijete s ADHD-om može naučiti bolje kontrolirati svoje ponašanje.
3. BUDITE U KONTAKTU S RODITELJIMA , tako da vam budu poznati međusobni problemi i da usvojite isti pristup.
4. POSJEDNITE DIJETE BLIZU VAS . Idealno bi bilo staviti ga između dva mirna učenika, dobrog ponašanja, i dalje od vrata, prozora i drugih mogućih izvora ometanja.
5. OSIGURAJTE OPRAVDANE PRILIKE ZA FIZIČKU AKTIVNOST .
Izaberite to dijete da ode po nešto i to donese ili da obriše ploču.
6. POKUŠAJTE PRONAĆI NAČIN KOJI ĆE MU OMOGUĆITI DA SE
VRPOLJI bez da time izluđuje ostalu djecu. Gumene loptice za stiskanje su barem tiho rješenje.
7. DJECA S ADHD-om IMAJU PROBLEMA U PLANIRANJU
AKTIVNOSTI i izvršenju istih po određenom redu. Pomoći će im, ako im date pregled onoga što želite da ta djeca naprave. “Napisat ćeš svoje mišljenje o knjizi”, a zatim to isto podijelite u manje korake: “Najprije bih željela da izabereš knjigu, …” itd. Može pomoći i pismeni popis za križanje
izvršenih stvari. Za neku djecu korisno je da glasno izgovore što će kao sljedeće učiniti. Djeca s ADHD-om trebaju vježbati planiranje i izvođenje aktivnosti po redu.
8. PAZITE NA PROMJENE U UOBIČAJENOJ RUTINI i promjene aktivnosti. Za djecu s ADHD-om to je često vrlo uznemirujuće. Unaprijed im ako je to različito od onog što očekuju.
9. POPRAVITE IM UGLED i samopoštovanje dajući im javnu pohvalu za dobro ponašanje, a ako ih morate ukoriti, onda to učinite tiho i nasamo.
10. ZADIRKIVANJE I ČAK ZLOSTAVLJANJE od druge djece može se pojaviti kao problem i u razredu i izvan razreda. “Spojite” dijete sa starijim prijateljem koji će mu pomoći i biti mu podrška u kontaktu s ostalom djecom.


UPRAVLJANJE

Najboljim pristupom u liječenju ADHD-a pokazala se kombinacija bihevioralne terapije i lijekova
“Liječenje ponašanja” (bihevioralna terapija) varira od djeteta do djeteta, prema potrebama djeteta i raspoloživim resursima. Liječenje može biti opsežno i intenzivno ili pak jednostavno i neupadljivo. Liječenje uključuje programe vježbi razvijene od strane specijalista, koji djetetu mogu pomoći u kontroli ponašanja te u postizanju boljih rezultata u školi.
Primjeri :
Vježbanje upravljanja ponašanjem
Obuka za roditelje
Uvježbavanje posebnih vještina
Vježbanje kontrole ljutnje
Programi u školi za poboljšanje učinaka i ponašanja


BIHEVIORALNE TEHNIKE KOJE SE KORISTE:

Nagrade (pozitivno potkrepljivanje pozitivnog ponašanja)
Tehnika gašenja (ignoriranje)
Izolacija (kada gornje dvije tehnike ne pomažu ili kad je djetetova aktivnost opasna, trajanje 5-15 min.)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum