PROFESORICA I MAMA

nedjelja, 17.06.2007.

maturalna pitanja 2

KNJIŽEVNOST
1.BIBLIJA (etimologija,kompozicija,značenje za kulturu)
-jedno od temeljnih civilizacijskih djela, dolazi od grč.BIBLIA = knjige, zbornik svetih knjiga judaizma i kršćanstva,nazivanih i Sveto pismo Starog i Novog zavjeta
-dijeli se na:
1.STARI ZAVJET-izbor religijskih i svjetovnih tekstova bogate starohebrejske književnosti koje je za svoje
potrebe skupilo židovsko svećenstvo u razdoblju od 400.- 100.g.pr.Kr.
-tekstovi starog zavjeta razvrstani su u: a) POVIJESNE KNJIGE-tu se nalaze i knjige Petoknjižja (grč.Pentateuh = 5 svitaka;židovski Tora = zakon) ŕ prvi i osnovni dio Biblije,te se većim dijelom pripisuje Mojsiju,a sastoji se od 5 dijelova: Knjiga Postanka, Izlaska, Brojeva, Ponovljeni zakon i Levitski zakonik b) MUDROSNE KNJIGE, c) PROROČKE KNJIGE
*većina ih je pisana hebrejskim jezikom
*razlikuju se u duhu i izrazu jer su nastajale pod utjecajem raznih literatura
2.NOVI ZAVJET-1.st.po Kristu, pisan grčkim jezikom
-sastoji se od:
a) EVANĐELJA b) DJELA APOSTOLSKIH c) POSLANICA d) APOKALIPSE ili OTKRIVENJA IVANOVA
**poznavanje Biblije je uvjet za svako dublje razumijevanje europske kulturne baštine

2.STAROGRČKA KNJIŽEVNOST (vrijeme,razdoblja,najznačajniji pisci i djela; Sofoklo, Euripid, Eshil: Sapfa,Pindar,Alkej)-starogrčka književnost traje u razdoblju od 8.st.pr.Kr. – 2.st.
-dijeli se na 4 razdoblja:
1.ARHAJSKO-raznolikost narječja, većinom usmena predaja kao;usmenost sastavljanja,izvođenja i prenošenja, djelo se ne zapisuje,nego pamti,ne čita se,nego sluša, važnu ulogu ima EP ŕ najznačajniji nacionalni epovi su ILIJADA i ODISEJA, te LIRSKE
VRSTE:himna,oda,elegija,ditiramb,epigram,epitaf,ljubavna pjesma...
-lirsko pjesništvo izvodi se pjevajući i praćeno je glazbom,te ima 3 važne odrednice: elegiju,jamb i liriku
2.KLASIČNO-obilježeno je političkim činjenicama:procvatom atenske demokracije i smrću Aleksandra Velikog, Atena postaje glavno kulturno i književno središte grčkog svijeta, kazalište postaje glavno mjesto književnog života, važnu ulogu preuzimaju DRAMSKE VRSTE :tragedija,komedija i drama u užem smislu,a prepoznaju se po razgovornoj formi, na tragičnoj pozornici dotiču se pitanja:smisao života,patnje...svoju zrelost dostiže i UMJETNIČKA PROZA
3.HELENISTIČKO- obuhvaća vrijeme od smrti Aleksandra Velikog do propasti Egipta (3 st.), književni život se odvija na golemu prostoru , cijene se kratki književni oblici, pojavljuje se:epilij,pastirska pjesma,epigram
4.RIMSKO (CARSKO)-književnost se razvija u političkom okružju rimske države, pojavljuje se nova književna vrsta:ROMAN – opisuje nekoliko događaja
-najznačajniji pjesnici su:
a) ALKEJ- Lađi –pjesma....grčki pjesnik s otoka Lezba, glavni predstavnik monodijske melike – poezija pisana za solo pjesme uz pratnju lire, majstor stiha i forme, služio se različitim metričkim oblicima,te strofom koja se po njemu nazvala ALKEJSKOM STROFOM, formalno i tematski utjecao je na rimsku liriku i pjesnike europskog romantizma
LAĐI-alegorijska patriotska pjesma, domoljubna pjesma, programatska,narativno oblikovana, na alegorijski način prikazuje sudbinu naroda kojemu je na vlast došao tiranin
*ALKEJSKA STROFA –javlja se u obliku:2 jedanaesterca, 1 deveterac i 1 deseterac
b) SAPFA –Ljubavna strast...najveća grčka pjesnikinja,rodom s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika eolske monodijske lirike,uz koju je pisala i korske svadbene pjesme,tzv.epitalamije, upravljala je školom u kojoj su se obrazovale mlade djevojke, bila je upletena u politička zbivanja,pa je bila prognana s otoka, sva poezija je posvećena ljubavnoj tematici, poezija se odlikuje dubokom iskrenošću,melodioznim jezikom,bogatstvom metričkih oblika, izrazitim ritmom ističe se njena SAFIČKA STROFA –javlja se u obliku:3jedenaesterca i 1 Peterca
LJUBAVNA STRAST-jedini cjelovitiji sačuvani Sapfin tekst...poznata je i po parafrazi rimskog pjesnika Katula,koji je prepjevao prve 3 strofe pod naslovom „Lezbiji“
c) PINDAR – Pjesnik o ratu....najveći predstavnik grčke i korske lirike,rodom iz okolice Tebe, od njegova bogatog književnog rada na svim područjima korske lirike sačuvalo se samo oko 500 fragmenata i 4 knjige epinikija ili oda u čast pojedinih natjecatelja,koje se prema mjestu natjecanja dijele na :Olimpijske,Pitijske,Nemejske i Istamske, on slavi pobjednika ,njegov zavičaj i neko božanstvo,a u centralnom dijelu obrađuje neki mit u vezi sa sadržajem, osobine Pindarova stila:bujan jezik,smjele metafore,gomilanje asocijacija,dubina misli

-najznačajniji tragičari su:
a) ESHIL - Okovani Prometej
-grčki tragičar – 6./5.st., napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara),a sačuvano je samo 7 tragedija, uveo je drugoga glumca,smanjio je ulogu kora,pojačao je značenje dijaloga,te prvi upotrijebio dekor,a pripisuje mu se i izum maske i na taj način od lirske kantate stvorio prvu pravu grčku dramuŕ iz tih razloga bio je prozvan ocemtragedije, u svojim tragedijama nam otkriva svečan i uzvišen stil s obiljem metafora,duboko sažaljevanje sa sudbinom svojih junaka,koji nisu obični ljudi,već idealizirana bića s naglašenim dobrim ili zlim svojstvima, razmatranje sudbine čovjeka koja je samo igračka u ruci bogova
OKOVANI PROMETEJ-tragedija Okovani Prometej samo je prvi,sačuvani dio trilogije u kojoj je Eshil cjelovito
obradio poznati mit o titanu Prometeju koji je s neba ukrao vatru i darovao je ljudima,a kad je Zeus odlučio uništiti ljudski rod,suprostavio mu se
-uz Okovanog Prometeja dolazi i nastavak Oslobođeni Prometej-sačuvana je samo u fragmentima,te završni dio Prometej Vatronoša poznat je samo po naslovu
-osnovni sukob je borba između tiranije i pravde,nasilja i ljubavi, prave radnje nema,jer je protagonist odmah na početku prikovan uz stijenu,dakle nepokretan je,te razvija svoje misli u dijalogu sa zborom i s likovima koji pokraj njega prolaze
LIKOVI:
PROMETEJ-titan,sin Titana Japeta i boginje Temide...volio je ljude i činio im razna dobročinstva,a da bi spasio ljude od izvornog neznanja i omogućio im napredak,ukrao je vatru bogovima i darovao je ljudima
VLAST i SILA-sluge Zeusove
HEFEST-sin Zeusov
OKEANIDE-kćeri Okeanove-zbor
OKEAN-bog mora
IJA-kći Inahova
HERMO-sin Zeusov,glasnik
U prologu tragedije Zeusove sluge Vlast i Sila dovode Prometeja u pust i stjenovit kraj Skitije,gdje ga Hefest po Zeusovu nalogu pribija na vrletnu stijenu.Iako zna da je Prometej počinio težak grijeh,jer je ukrao vatru i darovao je ljudima,Hefest nerado izvršava Zeusovu zapovijed i žali nad gorkim usudom Prometejevim.Na koncu ipak popušta zaplašen prijetnjama svojih pratitelja pa izvršava svoju dužnost do kraja.Nakon obavljena posla Hefest i njegovi pomoćnici odlaze.Dok su ga prikivali,titan Prometej nije prozborio ni riječ i tek sada,kada su njegovi mučitelji otišli,iz njega progovara zatomljena bol i on se jada zraku,rijekama,moru,zemlji i suncu zbog nezaslužene patnje.No njegov očaj nije potrajao dugo.Zahvaljujući svom daru proricanja koji je naslijedio od majke,Prometej zna da mora mirno podnijeti dosuđenu mu sudbinu,jer Zeusova kruta tiranija neće trajati vječno.Uto s morske obale dolete krilata kola i zaustave se pred okovanim Prometejem.Unjima su Okeanove kćeri,Okeanide,koje u tragediji čine kor,a stigle su privučene udarcima Hefestova čekića.Izjavljuju mu svoju sućut,a istodobno izriču i zabrinutost glede njegove buduće sudbine.Okeanide mole Prometeja da im razjasni zašto ga je Zeus tako strašno kaznio.Prometej im ispriča kako je,kada je počela borba između Zeusa i njegovih pristaša s jedne strane te Titana s druge,stao je na Zeusovu stranu i svojim mu savjetima pomogao da svrgne Krona s vlasti,koji je sa svojim saveznicima bio bačen u Tartar.No kada je Zeus kasnije odlučio uništiti bespomoćni ljudski rod,Prometej je pomogao ljudima i tako zaslužio Zeusov gnjev.Iznenada,jašući na krilatom konju,pojavi se Okean.Dirnut Prometejevom nesrećom,savjetuje mu da promjeni ćud,te da ne izaziva svojim ponašanjem i prkositim riječima zeusov bijes te mu ponudi da će posredovati kod Zeusa u njegovu korist.Prometej odlučno odbija Okeanovu pomoć,rekavši da će podnositi Zeusovu srdžbu sve dok ne promjeni mišljenje.Okean odustaje od daljneg nagovaranja i odlazi.Poslije Okeanova odlaska kor Okeanida oplakuje tužan položaj Prometejev,a njihovoj se tužaljci priključuje plač cijele zemlje.Potom Prometej opširno izlaže koru što je sve učinio za ljudski rod:naučio ih je graditeljstvu,diobi poslova prema godišnjoj dobi,računanju i pismu,naučio ih je graditi brodove i ploviti burnim morima,iskorištavati rudna bogatstva,dao im je lijekove protiv raznih bolesti i uputio ih u vještinu proricanja budućnosti,a povrh svega,oduzeo im je mogućnost da naslute čas kada će umrijeti,a u dušu stavi nadu,jedinu utjehu u teškim danima života.Tada dojuri Ija,kći Inahova,koju je ljubomorna Zeusova žena Hera pretvorila u kravu i na nju natjerala obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po čitavom svijetu,jer ju je Zeus obljubio.Očajna Ija moli Prometeja da joj,zahvaljujući svome proricateljskom daru,otkrije kada će biti kraj njezine muke.On joj otkriva brojne strahote koje je očekuju na njezinu lutanju,ali pritom jasnije govori o tajni koju samo ona zna:ukoliko ne oslobodi Prometeja,Zeus će biti svrgnut s vlasti,a onaj koji će Prometeja osloboditi od teških okova,bit će neki Ijinpotomak u 13. koljenu.Na kraju joj govori da će smirenje pronaći u Egiptu,gdje će joj Zeus podariti razum i vratiti joj prijašnji oblik.Ponovo obuzeta ludilom,Ija nestaje isto onako brzo kao što se i pojavila.Sumnjaju da Zeusa doista čeka takva sudbina kakvu mu je navjestio,kor moli Prometeja da se okani nepromišljenih riječi kako ga ne bi sustigla i teža kazna.Uto se pojavljuje Zeusov sin Hermo i prijeteći traži od Prometeja da mu oda tajnu o pogubnom braku po kojem će Zeus izgubiti svoju vlast.Ali Prometej se ne da zaplašiti,izjavljujući da neće odati tajnu dok ne bude oslobođen okova.Iznenada se podigne strašna oluja,i Prometej zajedno sa stijenom na kojoj je prikovan propadne u tartar.
-radnja se temelji na sukobu dvaju protivnika,pobjedom nad titanom,Zeus je opijen novom vlašću te traži slijepu pokornost,odlučio je uništiti ljudski rod i zamijeniti ga novim pokoljenjem koje će biti njegovo djelo ŕ toj Zeusovoj odluci oštro se suprostavio Prometej i spašava ljudski rod donoseći mu nebesku vatru
-Prometejevo tijelo je paralizirano kako bi mu do većeg izražaja došao duh
-radnja sadržava razvoj jakih osjećaja
-zaplet radnji daje tajna koju Prometej zna,zna tko će srušiti Zeusa s vlasti
b) SOFOKLO – Antigona ; Kralj Edip
- 5.st, grčki pisac tragedija rodom iz Atene, napisao je 123 dramska sjela,a sačuvano je samo 7 tragedija, produžio je Eshilovu tradiciju,pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga,uvodi trećeg glumca,smanjio je partije kora i povećava broj njegovih članova na 15, piše sadržajno nepovezane trilogije te tim svime stvara uglavnom definitivnu formu grčke drame, junaci njegovih tragedija nisu više titanske ličnosti kojima upravljaju usud i volja bogova,već stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini, slovi kao najveći i najsavršeniji antički tragičar zbog svoje harmonične kompozicije,jasno ocrtanih karaktera,visokih etičkih principa i duboke humanosti, poznat je po Edipovskoj trilogiji:Kralj Edip,Antigona i Edip na Kolonu
ANTIGONA-sastoji se od 7 činova
LIKOVI:
ANTIGONA-glavna junakinja...jedna je od samostalnih priroda koje se ne mogu pokolebati kada je u pitanju religiozno-moralna dužnost koja zahtijeva svoje ispunjenje bez ikakvog odstupanja
IZMENA-sestra Antigonina,krotka je i poslušna,ne ostavlja sestru u najtežim trenucima
KREONT-njihov ujak,tebanski kralj,on je autokrat i tiranin
EURIDIKA-žena Kreontova
HEMON-njihov sin
TIRESIJA-prorok,mudar i govori istinu
DJEČAK-vodi Tiresiju
STRAŽAR, I. i II. GLASNIK,ZBOR STARACA TEBANSKIH
Antigona je kći tebanskog kralja Edipa.Nakon Edipove smrti Antigonina braća Eteoklo i Polinik ubiju jedan drugoga u borbi za vlast.Antigonin ujak Kreont dolazi na tebanski prijesto.Naređuje da se Eteoklo pokopa sa svim počastima,a pod prijetnjom smrti zabrani pokop Polinika,proglašavajući ga izdajicom domovine.Sestre,Izmena i Antigona,ovu surovu osudu dvojako primaju:krotka se Izmena pokorava,a Antigona se ne može oduprijeti zovu savjesti,sestrinske ljubavi i religiozne obveze da se pokojnik pospe prahom da bi dobio mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša.Pri obavljanju obreda pokapanja Antigonu hvata Kreontov stražar.Kreont,zatečen Antigoninim jasnim i nepokolebljivim priznanjem,ne može odustati od izrečene prijetnje.Naređuje da Antigonu živu pokopaju u kraljevsku grobnicu.Kreontov sin Hemon,Antigonin zaručnik,pokušava je spasiti,ali dolazi suviše kasno i pronalazi je već mrtvu.Dosljedna u svojoj odluci,Antigona je sama sebi prekratila život ne želeći mučno poniženje gladovanja i patnje do smrti.Hemon u očajanju i užasu izvrši samoubojstvo.Kreontova žena,saznavši za tragičnu sinovu smrt,također sama skonča život.Na kraju Kreont ostaje sam – žalosna slika tiranina,pobijeđenog vlastitom surovom pobjedom.
-u radnji se sukobljavaju Antigona i Kreont,Antigona sa strane duhovne snage ideala i ljubavi.oslonjena na vječne,nepisane zakone etike i religije i Kreont s drude strane kao utjelovljenje svjetovne moći bazirane na snazi kojom nameće i brani zakone po logici vlastitih interesa
-Sofoklo Antigoninu smrt uzdiže do simbola pobjede ljudskih napora za individualnom
slobodom,humanošću i višim idealima,a Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova,pa njegova sudbina postaje opomena onima koji upadaju u zamke moći,pretvarajući se i slijepe
tirane što ne poštuju nikakve zakone osim svojih
-Sofoklova poruka suveremenicima koja proizlazi iz samog svršetka tragedije,da je tisuću
puta bolji izbor umrijeti kao Antigona,nego nastaviti živjeti kao Kreont

c) EURIPID- Elektra
-posljednji veliki grčki tragičar, od napisanih 90 tragedija,sačuvano ih je 18 i 1 satirsku-Kiklop, služi se mitološkom građom,ali joj daje vlastitu interpretaciju te prikazuje mitološke junake ne kao titanske ličnosti poput Eshila ili idealizirane junake poput Sofokla,već kao obične ljude,sa svim ljudskim nedostacima i strastima u dramama nema više čvrste vjere u bogove i njihovo upravljanje svijetom,lišio ih je svemoći prvi je u dramu uveo psihološku analizu karaktera, Aristotel ga je prozvao najtragičnijim pjesnikom jer u analizi duševne borbe u čovjeku iznosi
toliku tragiku kakva više nije dosegnuta, bio je uspješan u slikanju ženskih karaktera,a naročito njihove loše strane, uveo je monolog u prologu drame čija je svrha bila da gledatelja uvede u radnju, prvi je uveo kulise u kazališnu praksu
ELEKTRA-drama-tragedija, ima 6 činova, da bi pojačao dojam radnju je smjestio u dvorište bijedne seoske kolibe, junaci su prikazani kao obični ljudi koji se vode svojim vlastitim osjećajima,strastima i nagonima, Elektra je opisana kao ponižena mlada žena koju su udaljili s dvora i udali za priprosta seljaka kako bi njezinim nasljednicima onemogućili povratak prijestolja,što u njoj pojačava mržnju na majku i očuha,u kojima vidi ne samo očeve ubojice već i krivce za svu bijedu svoga života
LIKOVI:
ELEKTRA-protagonistica tragedije
OREST-njen brat
KLITEMENESTRA-njihova majka
SELJAK,STARAC,GLASNIK,ZBORŕ AGRIVLJANKE
Euripidova tragedija počinje kad seljak,muž Elektrin tužno i očajno počinje opisivati život svoje jadne žene Elektre.Elektra je kći Agamemnonova i Klitemenestrina.Elektrina sudbina je veoma bolna i tragična.Klitemenestra je ubila svoga muža kada se kupao i udala se za Egista.Svoju djecu,Elektru i Oresta dala je Egistu u ruke i dopustila mu da s njima radi što želi.Tako je on Oresta dao Fočaninu Strofiju,a Elektru nije dao ni jednom proscu Helade.Bojao se da Elektra ne bi rodila hrabra osvetnika njena oca,pa ju je dao za ženu siromašnome seljaku.On ju je veoma poštovao i nije ju htio obesčastiti.Radila je naporno i molila boga Zeusa da joj pomogne naći brata Oresta.Tako jedne večeri je išla na potok po vodu,a Orest ju je promatrao,mislio je da je neka robinja koju će pitati o svojoj sestri.Predstavio se kao jedan od Orestovih podanika,i ispitivao je o svemu,a ona ga nije prepoznala,ali mu je sve ispričala.Pozvala ga je u svoju skromnu kuću,te je tad poslala po starca.Kad je starac došao,rekao joj je da taj stranac ispred nje je njen rođeni brat.Tad su smislili kako da osvete svog oca,dogovorili su se da će Orest ubiti Egista,a Elektra svoju majku.Orest je otišao i ubio Egista (glasnik je obavijestio Elektru o uspjehu Egistova ubojstva,tda si ona sama ne bi skončala život),a kad je došla Klitemenestra,povjerovajući da je Elektra rodila sina,Elektra ju je zamolila da ona prinese žrtvu,a kad je ušla u kuću Orest ju je ubio.
Kastor i Polidenkŕ braća Klitemenestrina.
Starac je rekao Orestu da ode iz Arga,a svoju sestru neka da Polinidu da je vjenča.Tragedija završava riječima zborovođe,koji kaže da neka svi budu veseli,jer tko smrtan ne može veseliti se i ne strada zbog nesreće kakve,taj će živjeti sretnim životom.

3.STARORIMSKA KNJIŽEVNOST (vrijeme,razdoblje,najznačajniji pisci i djela; Vergilije, Plaut, Katul, Horacije) -traje u razdoblju od 2.st.pr.Kr. – 5.st.
-dijeli se na 4 razdoblja:
1.ARHAJSKO-brojni književni prijevodi i kazališna prilagodba
2.ZLATNI VIJEK-rimska književnost dostiže svoj vrhunac u stihu i prozi, pišu se epovi (pišu ih:Lukrecije,Vergilije,Ovidije), važna ličnost je Ciceron – on praksu i teoriju govorništva postavlja na visoku razinu
3.SREBRNI VIJEK-književna ostvarenja postižu se u:satiri,romanu,basni,epigramu,povijesti,filozofskom eseju i
tragediji
4.KASNO CARSTVO-uznapredovanje kršćanstva
-najznačajniji pisci;
a) PLAUT (Tit Makcije)- 2./1.st.pr.Kr., najpoznatiji rimski komediograf, pisao 21 komediju, većinom obrađuje scene iz obiteljskog građanskog života, unosi elemente grube komike i lakrdije,te umeće plesne i glazbene umetke, karakteristike njegovih komedija su:vješto vođena intriga,živi dijalozi,sočan narodni govor,jasno ocrtani i karikirani likovi, svojim stvaralaštvom utječe na europsku komediografiju,pa tako i na našeg M.Držića koji
uzima za uzor njegovu komediju „Tvrdica“ za svoju „Škrtac“
ŠKRTAC-komedija
LIKOVI:
KUĆNI BOG – LAR
EUKLION-starac,škrtac
STAFILA-dadilja Fedrina
FEDRA-kći Euklionova
MEGADOR-susjed Euklionov
EUNOMIJA-sestra Megadorova
LIKONID-sin Eunomijin,zaljubljen u Fedru
STROBIL-sluga Megadorov
PITODIK-sluga
ANTRAK i KONGRION-kuhari
Kućni bog pomogao je Euklionu da pronađe blago koje je još sakrio njegov djed.Kućni bog pomagao mu je samo zbog njegove kćeri jedinice,Fedre,koja je veoma pobožna,kako bi joj mogao dati pristojan miraz.Ali Euklion je preškrt da bi ikome dopustio da sazna za njegovo blago.Sakrio ga je u jednu rupu u zidu i čuvao ga noć i dan.A negdje u to vrijeme Likonid mu je obljubio kćer kada se napio,a ona je ostala trudna.Aonda stari Megador,na sestrin nagovor da se ženi zaprosi u starog škrca ruku njegove kćeri.Škrtac mu je obećao kćer,no ustrašen za zlato,uzme za ćup,odnese ga u šumu i zakopa.Ali rob mladića Likonida starca vreba i ukrade mu ćup.Mladić namoli svog ujaka Megadora da mu prepusti već isprošenu curu,koju ljubi.Stari se Euklion opet dočepa svog ćupa,pa mladiću rado dade kćer za ženu,veseo je što opet ima svoje zlato.
-kad je Likonid došao prositi kćer,pričao je o njoj kao o blagu,a starac je shvatio da je ukrao ono pravo blago
-priča završava kako Likonid želi uzeti Strobilu blago koje je u kovčegu,a ovaj mu ne da
-stari je najprije blago stavio u hram,a onda je ugledao Strobila ŕ gavran ga je odao(blago)
b) KATUL –Jadni Katule-pjesma
-najveći rimski člirski pjesnik, gajio je kult forme i napisao niz dužih pjesama u kojima obrađuje mitološke priče, prvi je među pjesnicima koji u svojim pjesmama iznosi svoj intiman život, predmet najboljih Katulovih pjesama su: prijateljstva,gozbe,pijanke,politička izrugivanja, bratova smrt,te strasna i trajna ljubav prema pokvarenoj Klodiji, njegov lirski izraz nadahnut je poezijom Alkeja i Sapfe
JADNI KATULE-pjesma govori o njemu kao nesretno zaljubljenom čovjeku, tješi sam sebe i govori si da ne smije sad biti lud, jako se zaljubio i svuda je slijedio,te ni jednu neće tako voljet kao nju, sad više neće trčati za njom,pozdravlja se,ali kaže da je nitko tako neće ljubit kao on i da je
ružan život čeka
c) VERGILIJE –Eneida
-najpoznatiji rimski pjesnik, dugo vremena imao je prednost pred Homerom, živio je u Augustovo vrijeme, poznat je kao pjesnik pastirskih pjesama sa seoskim motivima (piše ih potaknut velikom ljubavi prema prirodi i mirnom seoskom životu), spjevao je BUKOLIKE ili Eklogame-zbirku od 10 pastirskih pjesama po uzoru na Teokritove idile, bio je ljubitelj starogrčkih pjesnika i filozofa, najveću slavu stekao je junačkim epom koji j episan u 12 knjiga (9 896 heksametara)ŕ ENEIDA-obrađuje mit o trojanskom junaku Eneji,koji prema predaji po padu Troje osnovao rimsku državu,a prema Vergilijevoj zamisli bio je praocem kraljevskog roda Julijevaca,kojemu su
pripadali Julije Cezar i August kao njegov posinak, ovim spjevom želio je proslaviti rimski narod i uzvisiti rod Julijevaca, taj spjev piše po uzoru na Homera (prvih 6 pjevanja je po uzoru na Odiseju,jer prikazuje Enejina lutanja po padu Troje,a drugih 6 je po uzoru na Ilijadu,te opisuje Enejino ratovanje po iskrcavanju na italske obale), pisao ga je 10 godina,te je uspio stvoriti pravi rimski nacionalni ep
LIKOVI:
ENEJA
DIDONA
Eneja je sin dardanskog kralja Anhiza i božice ljubavi Venere.Nakon rata plovio je Sredozemnim morem i doplutao do Kartage.Nakon što se spasio u ratu na Kartazi,upoznao je kraljicu Didonu.Njihova ljubav je završila tragično.Eneja bježi iz kKartage i dolazi na ušće rijeke Tiber i tu postaje utemeljitelj Rima.Borio se sa kraljem Turnom,kojeg je na kraju i ubio.
II.pjevanje:
Za vrijeme gozbe koju je Didona priredila Trojancima u čast,Eneja s bolom u duši pripovijeda o padu Troje.Nakon desetogodišnje uzaludne opsade,Grci su lukavstvom uspjeli prevariti branitelje i ući u grad.U spaljenom gradu stradala je većina stanovnika,među njima i stari kralj Prijam.Eneja se očajnički pokušavao oduprijeti nadmoćnijem neprijatelju,ali saznavši da su bogovi odlučili o propasti Troje,on s ocem Anhizom i sinom Julom bježi izvan grada.
IV.pjevanje:
U ovom pjevanju govori se o ljubavi između Didone i Eneja,koju je potakla božica Venera. Toj ljubavi sklona je i Junona(ona je žena Jupitera,vrhovnog boga kod Rimljana,ljuta je na Trojancezato jer je njihov sunarodnjak Paris,kad je bio pozvan da presudi je li ljepša Junona,Venera ili Minerva-božica mudrosti,“zlatnu jabuku ljepote“dodjelio je Veneri,a onda ga je ona za to nagradila najljepšom ženom na svijetu-Manelajevom Helenom i to je bio povod trojanskom ratu),jer želi da Eneja ostane u Kartagi(grad na obali Libije,a prema legendi ga je osnovala Didona).Za vrijeme lova koji je kraljica organizirala za svoje goste,digne se velika oluja pa Didona i Eneja potraže zaklon u špilji,gdje se prepuste ljubavnim uživanjima. No ljubavna idila nije dugo trajala.Bog Jupiter šalje Eneji glasnika Merkurija, opominjajući ga da mora izvršuti svoju svetu dužnost.Eneja odmah naređuje da se brodovi pripreme za plovidbu.Saznavši da se Trojanci spremaju za odlazak,Didona pokušava zadržati Eneju,ali sve je uzalud.Eneja je nepokolebljiv u nakani da izvrši zapovijed bogova.Kraljica Didona,koja je već doživjela tešku intimnu dramu kada joj je voljenog supruga Siheja ubio rođeni brat Pigmalion,nije se mogla pomiriti s tim da opet gubi voljenog muškarca pa počini samoubojstvo.Trojanski brodovi već su na pučini kada umiruća kraljica prokune Trojance,navješćujući krvav sukob između Kartage i Rima.
d) HORACIJE- Lidiji
-rimski pjesnik, sin imućnog oslobođenog roba koji mu je omogućio školovanje, pjesnički opus mu je veoma bogat,a sastoji se od zbirke satiričkih intoniranih Epoda ili Jamba,Satira,lirskih Pjesama,nazivanih često i Odama i svečane korske Pjesme stoljetnice, napisao je 2 knjige pjesničkih Poslanica-najpoznatija je Poslanica Pizonima, glavne značajke njegove poezije su:refleksivni karakteri, obogatio je izraz rimske lirike,prenjevši u nju komplicirane stihove i strofe
LIDIJI-oda...pisana je u vidu razgovora između pjesnika i njegove bivše drage, govori o ljubavnicima koji su svoju ljubav zadržali u dnu svog srca—želi istaknuti kako prva ljubav nema zaborava
POSLANICA PIZONIMA-mogla bi se nazvati umnom raspravom u kojoj ostarjeli pjesnik sistematizira svoja
razmišljanja i iskustva,te daje upute kojih bi se pjesnici trebali pridržavati ukoliko žele da djelo nadživi
-osnovne Horacijeve ideje, kojemu pred očima stalno lebde veliki grčki uzori,da djelo mora sadržajno i formalno predstavljati skladnu cjelinu,koja će čitaoca podjednako zabaviti i poučiti, ističe kako djelo nije samo plod prirođenog talenta već i dugotrajnog mukotrpnog rada za koji je potrebno i znanje i strpljivost

4.POČECI HRVATSKE PISMENOST (najstariji spomenici,najznačajniji spomenici: Baščanska ploča, Ljetopis popa Dukljanina,...)
1.BAŠČANSKA PLOČA-najpoznatiji epigrafski (natpis na kamenu) spomenik hrvatske pismenosti, nastala je nakon smrti kralja Zvonimira-oko 1 100.godine, služila je kao pregradna ploča (plutej) između prostora za svećenstvo (prezbiterij) i prostora za puk,u benediktinskoj opatijskoj crkvi sv.Lucije u Jurandvoru kraj Baške,na otoku Krku, danas se nalazi u Palači HAZU u Zagrebu, na njoj se prvi put na hrvatskom jeziku,glagoljicom,spominje hrvatsko ime i kraljevski naslov,titulacija kralja Zvonimira, klesana je na kamenoj ploči 2m x 1m x 8m, tekst je poredan u 13 redaka,a pisan je uglato glagoljicomŕ pokazuje kako se hrvatski jezik od staroslavenskog razvija prema hrvatskome, ima i likovne vrijednosti jer joj je gornji rub ukrašen vinovom lozomŕ HRVATSKI PLETER
-ploča je oštećena,kažu da je bila na ulazu u crkvu na podu,pa su neka slova izbrisana, iz teksta doznajemo da su Krk i Kvarnerski otoci tada u granicama hrvatske države kralja Zvonimira, od nje započinje jezično stvaralaštvo Hrvata
2.VINODOLSKI ZAKON-najstariji zakonski spomenik hrvatskog naroda, nastao je u Vinodolu 1228.godine, u njemu su dati pravni okviri o pravima i dužnostima stanovnika Vinodolaŕ zbog toga je to prvi pravni pisani zakonik u nas, našao se u prijevodu više svjetskih jezika, uređuje pravne odnose između novih feudalnih gospodara,kneza Krčkih,poslije nazvanih Frankopanima i do tada slobodnih vinodolskih općina
3.POLJIČKI STATUT-skup pravnih normi i običaja po kojim aje živjela autonomna,slobodna Poljička općina, napisan je hrvatskom ćirilicom
4.LUCIDAR-srednjovjekovna enciklopedija, prva poznata enciklopedija,knjiga općeg znanja,sastavljena u 12.st., tekst je preveden s češkog jezika-prevoditelj je bio glagoljaš Istranin,koji se divi svojem zavičaju te Učku uspoređuje s Olimpom, napisan u obliku dijaloga i monologa-učenici pitaju,a učitelj odgovara
5.ZAPIS POPA MARTINCA-glagoljski spomenik hrvatske pismenosti,zapisan po spomenutom popu, svjedoči o tragičnim događajima nakon Krbavske bitke 1493., pisan je na staroslavenskim jezikom bez naglašenih elemenata narodnog jezika
6.LJETOPIS POPA DUKLJANINA-sastavio ga neki katolički svećenik, potječe iz 12. st. i u njemu se govori o različitim događajima iz hrvatske prošlosti koji su često temeljeni na legendama, najpoznatija legenda je o kralju Zvonimiru (njegovoj smrti na Cetini), nastao je u Duklji i pisan je latinskim jezikom
7.MISALI-zbirke različitih motiva i drugih tekstova koji se koriste u služenju mise, značajni pisani dokumenti,a neki od njih u hrv.glagoljskoj pismenosti imaju posebno značenje
MISAL KNEZA NOVAKA-napisan je sredinom 14.st rukom kneza Novaka, pisan je glagoljicom
HRVOJEV MISAL-nastao je početkom 15.st.,najvjerojatnije u Splitu ili Omišu, zove se po Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, pisan je glagoljicom,a u sebi ima značajna likovna ostvarenja s iluminacijom pisao ga je Butko
MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA-prva štampana knjiga-1493.
8.ŠIBENSKA MOLITVA-najstariji latinički zapis, to je pjesma,a autor je nepoznati pop glagoljaš, pjesmu je zapisao fra Pavle Šibenčanin-to je zapravo Pohvala Gospi,pohvalna pjesma kakve su sastavljali i pjevali flagelant (bičevaoci)

5.PREDRENESANSA I HUMANIZAM U TALIJANSKOJ KNJIŽEVNOSTI (vrijeme, obilježja, predstavnici; Boccaccio, Petrarca, Dante) -razdoblje od 13. – 15. st.
-predrenesansa (ponovno rođenje,preporod)-jača novi građanski stalež, gradovi postaju žarišta nove umjetnosti
-humanizam (lat.humanus-čovječji)-svjetonazor ili pogled na svijet u čijem je središtu čovjek, temelji se na čovjeku i ovozemaljskom životu, nositelji ideja humanizma jegrađanski stalež, javlja se kao pokret u Italiji u 14.st.-pa se Italija smtra pradomovinom humanizma, najpoznatiji gradovi u kojima se razvija su:Firenza,Genova i Venecija, za uzor si uzima klasiku,rimsku i grčku,te je tako usmjerio latinske pisce na starorimske
jezične autoritete, prvi najznačajniji humanistički latinisti bili su:Dante Alighieri,Francesco Petrarca i Giovanni
Boccaccio, označuje onovu klasičnoga duha,želju za spoznajom,ubrzani razvoj znanosti,procvat filozofije i otpor protiv feudalnih nazora na svijet, nastoji razviti sva ljudska duševna i tjelesna svojstva, najavljuje preporod (renesansu) znanosti i umjetnosti u Europi
DANTE-Božanstvena komedija
-posljednji veliki pjesnik srednjeg vijeka i prvi veliki pjesnik novog vijeka, talijanski književnik,rođen u Firenzi u jednoj od najstarijih plemićkih obitelji, bio je obrazovan političar, tvorac je književnog talijanskog jezika, sudjelovao je usukobima između gvelfa (pristaša rimskog pape) i gibelina (pristaša njemačkog cara), bio je prisiljen živjeti u progonstvu jer je došlo do podjele gvelfa na „crne“ i „bijele“-među kojima je i on bio, pokopan je u Raveni-glavna djela su:Novi život,prvo djelo,Gozba,Božanstvena komedija
Kad mu je bilo 9 godina,prvi je put ugledao Beatrice Portinari,djevojčicu njegove dobi i taj susret postaje od prijelomnog značenja za njegov život i književno stvaralaštvo.Drugi put ju je vidio kad je imao 18 godina na ulici,te ga je tom prilikom ona pozdravila,a njemu se tad učinilo „da se dotaknuo vrhunca svega blaženstva“.Tada piše svoj prvi sonet,a Beatrice postaje njegovo životno nadahnuće,anđeoska žena koju će u svom djelu uzdići do simbola Božje milosti.Kada je ona umrla,njegov očaj je bio beskrajan,ali njegovu ljubav ništa nije moglo pokolebati.Ta ljubav oslobođena od zemaljskih spona,pretvorila se u nebesku.Poslije se vjenčao sa Gemmom Donati i s njom imao 4 djece,a jednoj je kćeri dao ime Beatrice.Nakon toga se puno počinje baviti politikom koja ga vodi k visokim položajima,ali i velikoj nesreći.
BOŽANSTVENA KOMEDIJA-besmrtni spjev , knjževno djelo pisano u stihu, alegorijsko(preneseno značenje) epsko djelo s naglašenim elementima filozofskog djela o drugom svijetu,ali zapravo je Dante slikao svoje vrijeme,ovozemaljski život, atribut „božanstvena“ dao joj je Boccaccio, sastoji se od 3 dijela,a to su:Pakao,Čistilište i Raj, svaki dio ima 33 pjevanja,samo Pakao ima još i 1 uvodno ,pa ih je tako ukupno 100, tako je naglašen broj 3 koji simbolizira Presveto Trojstvo, strofe su tercine i sastavljene su od rimovanih jedanaesteraca, napisana je firentinskim narječjem koje će postati temelj talijanskoga standardnog jezika, nazvana komedijom jer je početak tužan i strašan,a kraj lijep,obrnut od tragedije, Pakao kako ga Dante prikazuje ima 9 krugova koji idu u obliku lijevka:krugovi su : stupnjevani,niži i uži,prema težini grijeha
U polovici ljudskog vijeka (35.godini života) Dante se izgubio u nekoj mračnoj i divljoj šumi.Kada se u zoru,nakon cjelonoćnog lutanja,našao na obronku nekog brda i pohitao prema njegovu vrhu,put mu zapriječiše 3 grozne zvijeri:šarena pantera,bijesan lav i gladna vučica.Preplašen,počeo je trčati natrag u šumu,kad se iznenada pred njim pojavio Vergilije,davno umrli rimski pjesnik.Vergilije mu obeća da će ga izbaviti iz pogibelji,ali da izlaz vodi kroz pakao,čistilište i raj.Tako stignu pred vrata pakla na kojim aje stajao natpis:“Odreknite se svake nade,vi koji ulazite.“Kad su ušli čuli su plač,jauk,kletve i krikove.Preko prostrane ravnice,u čijem je dnu tekla tamnožuta rijeka,ugledali su dugu povorku ljudskih duša kako panično bježi.Bile su to duše lijenčina i kukavica,ljudi kji su za života mislili samo na sebe,a sada ih tjera njihov gnjev i nerad,a bodu ih stršljeni i ose.Preko rijeke ih je prevezao starac Haron,zakrvavljenih očiju na drugu obalu u vječnu tamu,vatru i led.Došli su u prvi krug pakla,iako ga je starac odbijao prevesti,jer je bio živ,Vergilije mu je rekao da on putuje po Božjoj odluci.Prvi krug se naziva limb i tu se nalaze oni koji su živjeli do kršćanskog vremena,prije Isusa,pa nisu bili kršteni.Stanovnici limba uzdišu u uzaludnoj čežnji za blaženstvom Božje milosti.Tu sreću.Homera,Horacija,Ovidija,Aristotela,Platona i dr.znamenite ljude starog vijeka.
Na ulazu u drugi krug pakla nalazi se strašni sudac Minos,negdašnji kralj na otoku Kreti.On je pola neman,a pola čovjek.Pred njega dolaze griješne duše pa ispovijedaju svoje grijehe te čuvši osudu kreću dalje u pakao,za onoliko krugova koliko se puta njegov rep ovije oko tijela.Minos nerado propušta Dantea,u drugi krug,gdje se nalaze duše onih koji su se za života predali nedozvoljenoj ljubavnoj strasti,a sada njihove duše raznosi vihor koji nikada ne prestaje.Tu vide:Semiramidu,Didonu,Kleopatru,Parisa i dr.ljubavnike.Dante je razgovarao sa ljubavnicima Francescom i Paolom koje je ubio Paolov brat zatekavši ih u preljubu.Njihova priča ga je toliko ganula da se onesvijestio.
Kad se osvijesti.našao se pred trećim krugom,krugom vječne kiše i tuče.Tu su smješteni proždrljivci i pijanice,koji se poput svinja valjaju u smrdljivom blatu.Na njih pazi troglavi pas Cerber,urličići iz svojih triju grla i razdirući ih svojim pandžama.
Ulaz u četvrti krug čuva vuk Pluton,nekada bog bogatstva,a sada neman u paklu.Ovdje se nalazi najveći broj geršnika-to su škrci i rasipnici.Škrci s lijeve,a rasipnici s desne strane guraju teško kamenje prema središtu kruga,gdje se sudare,a onda se uz psovke i svađu,vraćaju istim putem natrag i tako vječno.
-u petom krugu su:srditi i lijeni
-u šestom krugu su:krivovjerci
-u sedmom krugu su:nasilnici,samoubojice,bogohulitelji
-u osmom krugu su:varalice,svodnici,zavodnici,laskavci,licemjeri
-u deveto krugu su:izdajice-tu se nalazi Lucifer,nekada anđeo,a sada nakaza
PETRARCA-talijanski pjesnik i humanist, njegova lirika je u mnogome odredila razvoj europskog lirskog pjesništva, rođen je u Arezzu, utemeljitelj je sonetne forme-lirska forma sastavljena od 4 kitice,ima 14 stihova, razvio je vlastiti stil-petrarkistički stil-kojeg karakteriziraju ljubavne teme i motivi,te neobičan način doživljavanja ljubavi-po njemu je prava ljubav upravo neuzvraćena ljubav, njegovi sljedbenici su PETRARKISTI, bio je okrunjen pjesničkim lovorom na Kapitolu u Rimu kao najbolji pjesnik latinskog jezika, pisao je na latinskom i talijanskom jeziku, djela na latinskom:Afrika,Moja tajna,Prijateljska pisma,24 biografije poznatih Rimljana, Kanconijer, sudbonosni dan u njegovu životu bio je dan kad je prvi put ugledao Lauru,bilo je to na Veliki petak 6.travnja 1327., vidio ju je u avignonskoj crkvi Sv.Klare i smrtno se zaljubio u tu plavokosu ljepoticu,ali ona je bila udana za grofa Hugoa i imala je 11 djece, iako mu nije uzvraćala ljubav,ostao joj je vjeran i nakon smrti,nadahnjivala je njegovo pjesničko stvaranje te ju je uzdigao do simbola slave, njoj u čast napisao je veliki broj pjesama neprolazne ljepote , dok je Dante svoju Beatrice podigao u svemir,Petrarca je čitav svemir u Lauru i tako od nje i sebe stvorio svoj svijet, njegova ljubav nije božanska,nego vječna zapreka,koje je on svjestan,pa se uvijek protiv nje bori,da bi joj se opet začas prepustio, Laura se ćesto kao simbol poistovjećuje s lovorom,a ljubavna žudnja sa željom za slavom
-petrarkizam-oponašanje Petrarkinih pjesama iz Kanconijera u lirskom pjesništvu,a javio se u Španjolskoj,Francuskoj,Hrvatskoj,...
KANCONIJER-zbirka lirskih pjesama, prikazuje svoj intiman lirski dnevnik svoje nesretne ljubavi prema Lauri,za vrijeme njezina života,a i nakon smrti, sastoji se od 366 pjesama:317 soneta,29 kancona,9 sestina,7 balada i 4 madrigala, označava početak moderne ljubavne lirike, iz pjesme u pjesmu se sukobljavaju suprotnosti između realnog i idealnog,nagonskog i duhovnog
I.SONET-iskazuje sadržaj cijelog svog života, iako ovjenčan slavom ipak ga prate neispunjene sanje,plač,kajanje,te kao čovjek osjeća stid zbog toga
III.SONET-Amor ga je pogodio u srce i tada se zaljubio u Lauru,upoznao ju je i govori o ljepoti njenih očiju,bila je crnooka
V.SONET-u stihove uvlači Laurino ime,jer će Lauri biti posvećeni svi stihovi,a Amor mu je u srce stavio njeno ime
BOCCACCIO-talijanski pripovjedač i humanist, utemeljitelj europske novele, rođen je u Parizu,ali većinu života provodi u Firenzi, prvi je oživio čistu antiku bez pomirenja s kršćanstvom, Danteovu komediju je nazvao božanstvenom, kada je Firenzu pogodila kuga od koje je stradao i njegov otac,ta užasna bolest ga inspirira i piše zbirku od 100 novela Decameron, neka djela: Danteov život,O znamenitim ženama,Epistole,Rime,...majstor je u gradnji novele:bez digresije su i općih mjesta,zapleti su neočekivani,te je karakteristična dvostruka poanta,gdje druga posve izvrće drugu-u djelu obrađuje psihološki likove iz svih staleža

DEKAMERON-prvo talijansko pripovjedno djelo, zbornik od 100 novela, naslov se može prevesti kao „knjiga 10 dana“,jer je podjeljena na 10 dana, svih stotinu novela je različito,jedino što ih povezuje je okvirna priča koja govori o kugi u Firenzi. 7 mladih žena i 3 mladića bježe iz kužnoga i umirećeg grada na posjed u okolici.Da im brže prođe vrijeme,dogovore se da će svaki od njih svakoga dana ispričati po jednu priču.Svaki dan,osim prvog i devetog,posvećen je određenoj temi koju određuje >>kralj<< ili >>kraljica<<.Tako se u drugom danu pripovijeda o hirovima sreće,u trećem o ostvarenju ljubavnih želja,u četvrtom o tragičnim ljubavima i smrti,u petom o ljubavnim nezgodama sa sretnim krajom,šesti je dan bio u znaku brzih i duhovitih odgovora,sedmi govori o podvalama žena glupim muževima,u osmome se govori o šalama i podvalama,a u desetom su u središtu pozornosti priče (novele) o velikim i plemenitim djelima.
-dvije bitne teme tog djela su:ljubav i inteligencija
5.NOVELA-X.DAN-pripovijeda Emilija
LIKOVI:
DINORA
GILBERTO
ANSALDO
ČAROBNJAK
U gradu Udini živjela je lijepa gospa Dinora,žena bogatog plemića Gilberta,a u nju se zaljubio dostojanstvenik Ansaldo.Jako se zaljubio u nju i slao joj poruke i iskazivao ljubav,ali uzalud,te je ona odlučila zatržiti nešto nemoguće od njega kako to ne bi mogao ispuniti,te bi je tako ostavio na miru.Jednog dana rekla je ženi koja joj je donosila poruke da će biti sigurna u njegovu ljubav tek kada on učini ono što mu ona kaže,te da će onda i ona njemu uzvratiti ljubav.Zaželjela je da joj u mjesecu siječnju stvori perivoj pun zelenila,a kad to učini,uzvratit će mu ljubav.Ansaldu se je to činilo nemoguće izvesti,ali je ipak odlučio pokušati,te se tako namjerio na nekog čarobnjaka,koji mu obeća da će to učiniti ako mu se dobro plati.Kada je došlo vrijeme,čarobnjak stvori vrt pun zelenila,a Ansaldo sav presretan pozove je u vrt.Otišla je s pratnjom da se uvjeri,ali vratila se ražalošćena,tako da je i njen muž primjetio da se nešto događa.Tada je morala sve priznati mužu,a on joj je rekao da ode k Ansaldu i da mu poda tijelo ako već mora,ali ne i dušu.Sutradan je pošla k Ansaldu,te mu kaže kako je k njemu ne vodi ljubav,već muževa zapovijed.Ansaldo joj kaže da ne želi okaljati njezinu čast,nego će joj dopustiti da boravi kod njega kao njegova sestra.Od toga dana Ansaldo i Gilberto postali su nerazdvojni prijatelji,a ni čarobnjak nije htio uzeti novac,jer je vidio kako je ovaj plemenito postupio,a perivoj je nakon trećeg dana nestao.

6.HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (vrijeme,obilježja,predstavnici,književne
vrste) - javlja se u većini južnohrvatskih gradova u prvoj polovici 15.st., izrazita središta su:Dubrovnik,Zadar,Šibenik,Trogir i Kotor,te Split
-glavni pisci su:
a) Marko Marulić-Spličanin, piše na latinskom
b) Ivan Česmički-iz Čazme, piše latinskim, pisao pjesme o junačkim djelima u heksametru kao uobičajenom stihu za tu vrstu poezije, najpoznatiji je po elegijama i epigramima
*ELEGIJA-vrsta lirske pjesme pisana u distihu,u njoj se žali za onim što se ne može vratiti,pjesma tužnog sadržaja i karaktera
*EPIGRAM-kratka lirska pjesma u kojoj se na šaljiv način govori o odnosima među ljudima sa duhovitom poantom ili zaključkom
ELEGIJA-U smrt majke Barbare
-narativno oblikovana pjesma, govori o majci koja ga je najviše voljela od sve djece,sve što bi zaradila dala bi njemu za školu,a pomagao joj je i njegov ujak,jer nije imao oca otišao je u Italiju te tamo postao biskup,a kad se vratio majka je najradije bila uz njega cijela elegija je zahvala sina koji neobično cijeni majčinu žrtvu da bi teškom mukom odgojila i obrazovala, po vrsti je tužnog sadržaja, lirsko-epska vrsta, napisana je latinskim jezikom
c) Juraj Šižgorić-Šibenčanin, piše elegije i pjesme
d) Antun Vrančić-Šibenčanin, pisao je latinskim, piše putopise i elegije, poznate su mu Epistoale-400 pisama
ŕ potiču duhovnu obnovu

7.MARKO MARULIĆ KAO HUMANISTIČKI PISAC - rođen je u Splitu u patricijskoj obitelji (18.8.1450.), bio je najstariji od šestero braće, studirao je pravo u Padovi, neko vrijeme je boravio na Šolti u Nečujmu, bio je glavni prevoditelj humanizma, pisao je na hrvatskom i latinskom jeziku,pa slovi jednim od najranijih latinista, latinska djela :De institutione bene vivendi-Uputa za dobar život,Evanđelistar (to su priručnici katoličkog morala,upute kako održavati taj moral,potkrijepljeni primjerima iz Evanđelja i života svetaca),Pedeset priča,Davidijada, slavu je stekao religioznim djelima na latinskom jeziku, pokopan je u crkvi Sv.Frane
DAVIDIJADA-kršćanski ep, najbolje Marulićevo djelo na latinskom jeziku, nadahnuće je našao u Bibliji za kršćanski ep o junačkim podvizima kralja Davida, ima 3 dijela,a svaki dio prati njegov zasebni proslov, prvi dio govori o Davidovim djelima dok još nije postao kraljem, u drugom je prikazano prvo ratdoblje njegova kraljevanja, u trećem o nevoljama koje su ga snašle zbog počinjenih grijeha, Marulić se drži Starog zavjeta.
U proslovu pjesnik najavljuje tematiku svog djela.Počinje kazivati slavna djela pobožnog kralja Davida.Da bi u tome uspio,u pomoć zaziva Boga i odriče se niza nekršćanskih,antičkih likova.Kaže da je židovski narod nekoć bio poznat po junaštvu i štovanju Boga.O kralju Šaulu govori kao o onomu koji ne vlada ni valjano ni pravedno.Opire mu se prigovorom prorok Samuel,te kori Šaula zbog neposluha prema Bogu i proriče da će kraljevska vlast biti prenesena s njegove obitelji na drugoga.

8.RENESANSA U ENGLESKOJ KNJIŽEVNOSTI (opće značajke renesanse, predstavnici: William Shakespeare – Hamlet) -kulturno-povijesno razdoblje koje traje od kraja 14. – početka 17.st., dolazi od franc.riječi renaissance-ponovno rođenje, preporod, obnova klasičnog duha, procvat novih umjetničkih oblika, ubrzan razvoj znanosti:prirodnih,pravnih,medicinskih,tehničkih,humanističkih, nastanak filozofije individualizma, književne vrste:ljubavna pjesma,tragedija,roman,novela,ep,satira,poslanica, razdoblje velike želje za znanjem i umjetničkim izražavanjem,te velika književna produkcija, neograničeno se širi optimizam, književnost je stvarana uglavnom na narodnim jezicima, tematika književnih djela tiče se svagdašnje čovjekove zbilje,ističe se tjelesna i duševna ljepota i snaga,radost ovozemaljskog življenja i čovjekova nadanja u bolji svijet
WILLIAM SHAKESPEARE-Hamlet
-najbolji tragičar u povijesti svjetske književnosti, u svoja je djela nastojao unositizbiljski život,predstaviti što realnije dušu suvremenog čovjeka,pa je za svoja djela preuzimao i priče iz antike,srednjovjekovlja i suvremenog doba,predaja i legenda bio je pjesnik idramatičar, napisao je 36 drama koje obično dijelimo na:
a) tragedije:Hamlet,Julije Cezar,Antonije i Kleopatra
b) komedije:San Ivanjske noći,Mjera za mjeru
c) romance:Romeo i Julija
d) povijesne drame:Richard II,Henrik
-napisao je i Sonete-zbirka od 154 pjesme
-potječe iz osiromašne plemićke obitelji, bio je glumac,kazališni redatelj i pisac kazališnih djela, tragedije je pisao na podlozi legendi ili povijesnih događanja, Shakespearovi soneti ili Elizabetski-sastoje se od 3 katrena i 1 distiha, poanta se uvijek nalazi u distihu
HAMLET-najbolja tragedija u povijesti svjetske književnosti, utemeljena je na priči o zbivanjima u danskoj kraljevskoj obitelji, ima 5 činova, radnja je smještena u dvorac Elsinore u Danskoj
LIKOVI:
HAMLET-kraljević
OFELIJA-Polonijeva kći
LAERT-Polonijev sin
KLAUDIJE-brat pokojnog kralja
GERTRUDA-Hamletova majka
POLONIJE-kraljev komornik,državni tajnik
HORACIJE-najbolji Hamletov prijatelj
-dvorske lude su mogle svakoga vrijeđati,to im je bilo oprošteno
-pitanje:“ biti ili ne biti?“-da li mu se isplati živjeti u neznanju ili se suprostaviti,a ako se suprostavi kralju,stradat će.
Danski kraljević Hamlet samuje u velikoj patnji za nenadano umrlim ocem.Kada mu prijatelj Horacije priopći da se na zidinama dvorca noću javlja duh njegova oca,Hamlet kao opčinjen odlazi spoznati istinu.Očev duh kazuje mu da mu je smrtni mir uskraćen i traži osvetu.Želi da zaslužena kazna stigne njegova brata i ubojicu Klaudija,koji mu je oteo život,vječni spokoj,krunu i bračnu postelju.Hamlet odlučuje osvetničku namjeru prikriti glumljenim ludilom koje njegova majka Gertruda i stric Klaudije pripisuju bolesnoj strasti prema Ofeliji,kćeri državnog tajnika Polonija.Počinju uhoditi Hamleta.Dolazak glumačke družine na dvor Hamlet koristi da otkloni i zadnju sumnju u istinitost očeve tvrdnje:njegovu tešku optužbu nedvojbeno dokazuje žestoka kraljeva reakcija na scensku rekonstrukciju njegova zločina,koju glumci izvode prema Hamletovoj zamisli.Ali Klaudije prozre Hamletove namjere i nakon što Hamlet mačem probode uhodu Polonija,Klaudije odluči poslati Hamleta u Englesku,u smrt.Tek igrom slučaja Hamlet se spašava i vraća,dočekan iznenađenom majkom i stricem.Čeka ga bolna vijest da se Ofelija utopila,slomljena ljubavlju,ludilom,a najviše Hamletovim prezirom.Ofelijin brat Laert,zaslijepljen bolom zbog sestrine smrti,pristaje biti oružje zločinca jer je uvjeren da je Hamlet kriv za sestrinu smrt.Na Klaudijev poticaj izaziva Hamleta na dvoboj.Hamleta čeka kalež otrovanog vina,ako u otrov umočen Laertov mač ne bude dovoljan.Laert rani Hamleta,ali u dvoboju mačevi budu zamjenjeni pa i Leart zadobije smrtonosan ubod otrovnog mača.Zadnjom snagom Hamlet osveti oca,a njegova mati spoznavši veličinu tragedije kojoj je sama uzrok i povod,ispije čašu otrovanog vina.Hamlet umire spokojan na rukama vjernog Horacija.


9.MARKO MARULIĆ:JUDITA
JUDITA-prvi umjetnički spjev na hrvatskom jeziku, ep je komponiran u 6 pjevanja(libra), pisana je na narodnomjeziku-jezik splitske čakavštine, stih je dvostruko rimovani dvanaesterac sa rimom AA,BB, tema epa je nacionalno –rodoljubna,a motiv je biblijski, građu je uzeo iz biblije, počinje najavom teme,te invokacijom –zazivom Bogu-u kojem pjesnik moli za pomoć pri pisanju djela
LIKOVI:
JUDITA
HOLOFERNO
ABRA
OZIJA
AHIOR
-prostor radnje:Judeja-Betulija
Judita je židovska udovica koja je ubila asirskog vojskovođu Holoferna i spasila rodni grad Betuliju.Marulić ovim djelom želi uliti nadu u mogućnost otpora i spasa od Turaka.
I.pjevanje-Nabukodonozor šalje Holoferna svojskom da osvoji čitav svijet. Nakon pobjede nad medijskim kraljem Arfaksatom,asirski vladar Nabukodonozor se nalazi na vrhuncu svoje moći,te opijen uspjehom.odlučio je zavladati svijetom.Susjednim narodima šalje glasnike tražeći od njih da mu se pokore.Poklisari se vraćaju neobavljena posla,što kod Nabukodonosora izaziva provalu bijesa.On poziva svog vjernog vojskovođu Holoferna,koji odmah počinje spremati vojsku.
II.pjevanje-u Jeruzalemu zavlada strah. Opisuju se brojni i uspješni Hloformovi pohodi.Pokorio je Mezopotamiju i Siriju.Među Židovima,koji mu se jedini odupiru,zavladao je strah jer se boje da im Holoferno ne sruši Jeruzalem.Vijest da mu se odupiru veoma ga uzruja te želi saznati nešto više o njima.O Židovima mu govori Ahior i kaže da se oni ne mogu pobijediti sve dok su vjerni svome svemogućemu Bogu.Holoferno bijesni zbog Ahiorovih riječi.
III.pjevanje-Holoferno opkoljava Betuliju. Holoferno protjeruje Ahiora Židovima u grad Betuliju,prijeteći mu da će ga pogubiti zajedno sa stanovnicima.Ahior je primljen blagonaklono,a vrhovnici betulijski njemu u čast priređuju gozbu.Ubrzo Holofernovi vojnici počinju opsjedati grad,te je stanje u gradu iz dana u dan sve teže,jer im je zatvoren i dotok vode.Građani dolaze do kralja Ozije tražeći predaju,a on traži još 5 dana prije nego li potpiše kapitulaciju.U tom kritičnom trenutku pojavljuje se mlada i bogobojazna žena,udovica Judita.Ona kori sugrađane zbog malodušja i sumnje u Božju pomoć,govoreći da će spasiti grad.
IV.pjevanje-Holoferno je poželio lijepu Juditu. Judita se moli Bogu da izbavi grad iz pogibli.Skida udovičku odjeću i odijeva najljepše haljine.U pratnji služavke Abre napušta grad.Asirskim stražarima govori kako im je došla otkriti kako će osvojiti grad bez velikog napora i gubitka ljudi.Odvode je pred Holoforna koji ostaje zadivljen njenom ljepotom.
V.pjevanje-pozva je na večeru,a kad pijan zaspi ona mu odreže glavu i postavi na grad. Holoferno priređuje veliku gozbu,a nakon divlje pijanke,koja je trajala 4 dana, Holoforno se izvali na krevet i zaspi.Judita uzima njegov mač i odsiječe mu glavu.Judita i sluškinja Abra vrate se u Betuliju noseći u torbi Holofornovu glavu,te ju postavila na gradske zidine.Betuljani napadaju Asirce koji panično bez vođe bježe.
VI.pjevanje-Holofornova vojska nagnana je u bijeg,a Judita ide k svojima u Jeruzalem. Živjela je 105 godina. Narod slavi Juditu,ženu čija je vjera spasila njihov grad.Poštovana i cijenjena,doživjela je starost od 105 godina.Opisuju se događaji koji su uslijedili nakon odlaska Holofernove vojske,te opisuje se i dolazak pape koji je došao vidjeti Juditu.Ona se vratila kući iz Jeruzalema i nakon smrti prvog muža,nije se više udavala.Nakon njene smrti narod ju je oplakivao 7 dana,jer zahvaljujući njoj nije bilo ratova.

10.HRVATSKI PETRARKISTIČKI PJESNICI
Džore Držić – rođen u Dubrovniku u građanskoj obitelji, školovao se u Dubrovniku, studirao u Italiji, postao svećenik i živi u Dubrovniku. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nikše Ranjine i uglavnom su ljubavne, u njima se obraća voljenoj osobi slaveći njezinu ljepotu i duhovne vrijednosti. U njegovoj poeziji su motivi smrti i prolaznosti. Najpoznatije pjesme: Grem si, grem, Draža je od zlata. Napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubimir, pa je začetnik pastoralne dramske književnosti u Hrvatskoj. Zbornik Nikše Ranjine ili Dubrovački kanconijer- najstariji lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike čiji je zapisivač dubrovački plemić Nikša Ranjina. U njemu je 820 ljubavnih pjesama u kojim se veliča tjelesna i duhovna ljepota voljene drage. Najznačajniji pjesnici koji se u njemu javljaju su Š.Menčetić, Dž.Držić i dr., većinom anonimni pjesnici. Najpoznatije pjesme iz zbornika su: Leute moj, Odiljam se, Djevojka hoda po zelenoj travi.
Šiško Menčetić- dubrovački pjesnik iz stare plemićke obitelji. Stradao je od kuge koja je 1527.poharala Dubrovnik. Pjesme su mu sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine(kanconijeru). U pjesmama pjeva o ljubavi i ljepoti drage po uzoru na Petrarcu i druge petrarkiste. S Džorom Držićem spada u prve hrvatske profesionalne književnike. Najpoznatije pjesme: Blažen čas i hip i Prvi pogled.
Hanibal Lucić- hrvatski lirik i dramatičar, potječe iz jedne od najuglednijih hvarskih vlastelinskih obitelji. Odlično je poznavao talijanski i antičku književnost, napisao je ljubavni kanconijer od 20-ak pjesama „Skladanja izvarsnih pisan razlicih“ objavljen u Mlecima 1556. u njemu je opjevao žensku ljepotu po uzoru na Petrarcu (Jur nijedna na svit vila). Autor je prve svjetovne drame Robinje (3 čina) u kojoj je robinja u gusarskom zarobljeništvu u Dubrovniku. Spašava je ban Derečin.
Mikša Pelegrinović- rođen na Hvaru gdje se bavio zarličitim poslovima.Najznačajnije djelo mu je maskerata Jeđupka koja ima 6 pjevanja ili sreća, a pisana je u osmeričkim katrenima. Jeđupka (Ciganka) proriče budućnost peterima gospođama. Na kraju skida masku s lica i saznajemo da je to sam pjesnik koji optužuje dragu za nemar i nagovara je na ljubav.

11.DRAMSKO STVARALAŠTVO HRVATSKE RENESANSE(dramske vrste, predstavnici, djela: H.Lucić : Robinja)-hrvatski renesansni pisci posvećivali su veliku pozornost dramskoj književnosti, prve hrvatske svjetovne drame pišu Mavro Vetranović i Hanibal Lucić
a) MavroVetranović-njegov Orfej je mitološka drama s motivima iz mitologije,klasične poezije,a i
Danteova Pakla
b) Džore Držića -Radmio i Ljubmir-prva hrvatska pastorala, renesansnom odnosu prema životu bliske su bile pastorale i komedije
c) Marin Držić -u dramske tekstove unosi svagdašnju zbilju,a u središtu su radnje domaćih ljudi koji govore domaćim govorom ili svojim narječjem,a na njegovoj pozornici redovito se vide svagdašnji,dobro poznati prostori
-proslavile su ga komedije:Novela od Stanca,Dundo Maroje i Skup-dostigle su razinu ponajboljih europskih renesansnih komedija
d) Hanibal Lucić-napisao dramu Robinja-u njoj se usmjerio na oblikovanje ljubavnog motiva s likovima iz
suvremene hrvatske povijesti, ta drama ima posebnu kulturnu vrijednost, njegovo rodoljublje je preneseno na njegove dramske likove
ROBINJA-ima 3 čina i prolog
Kći bana Vlaska,a unuka bana Blaža Majera,ostala je sirota nakon što joj je otac poginuo u borbi s Turcima.Ubrzo i nju stiže gorki usud,zarobiše je turski gusari.Ugarski kralj koji ju je volio kao vlastitu kćer,obeća veliku nagradu onome tko je nađe i oslobodi ropstva te vrati bratu i tužnoj majci Jeleni.Gonjen silom ljubavi,mladi Derenčin,unuk slavnog bana Derenčina,kreće u potragu.Nakon dugog lutanja,nađe nesretnu djevojku u Dubrovniku,kamo su je doveli gusari na prodaju.Derenčin je spreman platiti 3 000 zlatnih dukata,no prije otkupa želi se uvjeriti u to da li ga ona voli.Pristupa joj preobučen u trgovca i moli da mu ispriča svioju sudbinu.Ona mu pripovijeda o sudbini koja ju je snašla nakon očeve smrti te o strašnim danima provedenim u turskom ropstvu.Sjeća se i mladog Derenčina koji je bio zaljubljen u nju,a na čiju ljubav nije uzvratila iako joj je bio drag,no sada se pita zašto je nije pokušao osloboditi iz ropstva ako su njegovi osjećaji bili doista iskreni.On i dalje skrivajući svoj identitet obećaje da će je otkupiti,ali tek pošto mu obeća da će se udati za Derenčina.Robinja pristaje,o on je odveže i odvede u obližnju kuću da se oporavi.Već idućeg dana pripremljena je svadba.Pred mladence dolazi dubrovačka gospoda noseći im darove od općine.Jedan od dubrovačkih vlastelina izriče pohvalu mladome Derenčinu i oslobođenoj robinji,slaveći njihov rod i predajući im darove.
-ovu dramu Lucić je povezao uz tadašnju krvavu stvarnost izazvanu upornim i trajnim turskim
Provalama

12.PETAR ZORANIĆ:PLANINE(književna vrsta,utjecaj,značenje za hrv.knjiž.)
-rođen u Zadru u plemićkoj obitelji, bavio se pravnim poslovima,bio je bilježnik i sudski istraživač, najpoznatiji je po prvom hrvatskom romanu Planine
PLANINE-pastirsko-alegorijski roman pisan u prozi i stihu, prisutan je rodoljubno-nacionalni motiv i intimno-ljubavni motiv, roman je zamišljen kao putovanje Zorana po planinama gdjre susreće vile: Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu , to je zamišljeno kao sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama,koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav
-temeljna ideja je domoljubna-pjesnik želi opjevati i proslaviti svoju domovinu
-sastoji se od 24 poglavlja s uvodnom posvetom ninskom kanoniku Mateju Matijeviću
-iskazuje svoju brigu za hrv.jezik u koji se uvode strane riječi,talijanske i latinske
-glavni junak,Zoran napušta dom i kreće u planine da nađe lijek protiv nesretne ljubavi
-od drugih likova u romanu se pojavljuju brojni pastiri i vile,kao Zoranovi sugovornici koji ga moraju odvratiti od ovozemaljske ljubavi i ukazati mu duhovne vrijednosti i vječnu istinu
OTKUDE BURA ISHODI I ZAČ SE ZOVEKada je Zoran došao do Vražjih vrata (Paklenice) i otvora iz kojeg izlazi Burin bijes,vila mu ispripovijedi kako je nekoć Bura bila mlada i lijepa djevojka.Bila je kćer bogatog vladara,ali bila je ohola i potentna,stavljala se iznad božica.Svojom nadutošću mnoge je uvrijedila,pa ju je Bog udario gromom.Od tada je Bura u paklu i kad god neka žena istim grijehom zgriješi,ona gorko uzdahne sjećajući se nekadašnjeg sretnog života,a od tih uzdaha nastaje silan vjetar nazvan bura.
ZAČ SE GRAD NIN ZOVE I GDO GA NAJPRVI SAZIDA
Navečer u domu starca Sidmoja,Zoran je pripovjedao o svom podrijetlu i postanku grada Nina te detaljno opisao djevojku Jagu,zbog čije se neuzvraćene ljubavi i našao u planinama.Sidmoj mu obeća da će ga upoznati s jednom vilenicom koja bi ga mogla izliječiti.
Asirski kralj Nino je u Dalmaciji osnovao grad i zapovijedio da ga zovu njegovim imenom.Sve do sad zove se Nin,a latinski mu je naziv Erona,zato što ga je obnovio Enonije Torkvat.
PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE:LATINKA,GRKINJA,KALDEJKA I HRVATICA
U zoru petog dana,pastir Sidmoj,nakon što mu je ispričao o postanku Velebita,pokaže Zoranu put k vilenici.Dobivši kolač i staklenku vina,uputi se Zoran prema istoku.Idući planinom susretne se sa družbom pastira koji su čuvali svoje stado.Oni mu se požale kako ih napadaju čopori vukova sa istoka (Turci) te kako su mnogi pastiripobjegli,ali oni da ne žele jer ih sprječava domovina.Dva pastira pjevaju pjesmu u kojoj oplakuju rasutu bašćinu.Idući dalje,javi mu se vila Svist (Svijest) koja ga uputi vilenici Dinari,a ona svojim čarobnjačkim moćima oslobodi Zoranovo srce iz mreže ljubavi u koju je bilo zapleteno.Oslobođen ljubavne boli,Zoran usne,au snu mu se prikaže vizija „perivoja od Slave“prekrasnog poput zemaljskog raja u kojem borave vile Latinka,Grkinja,Kaldejka i Hrvatica.I dok su prve tri bogate,držeći u krilu puno divnih jabuka (simbol književnih djela),vila Hrvatica prebire tek nekoliko sitnih i nezrelih plodova.Ona mu se potuži zbog malog broja književnih djela na narodnom jeziku.

13.MARIN DRŽIĆ:DUNDO MAROJE (tema,sukob,dominantni likovi,kritika društvenih odnosa)-najveće književno ime hrv.komediografije, rodio se u Dubrovniku u obitelji trgovca pučanina, nadimak mu je bio Vidra – jer je bio nemiran duh,obavljao je različite poslove, pošto je bio protjeran iz Dubrovnika,otišao je u Veneciju-tamo je bio kapelan, po uzoru na Plauta pisao je komedije i pastorske igre, komedije:Dundo Maroje,Novela od Stanca, Skup, Pomet, u Skupu je preradio Plautovog Škrca
DUNDO MAROJE-komedija u 5 činova i 2 prologa, radnja se zbiva u Rimu u 16.st., tema komedije je sukob oca, Dunda Maroja i njegovog raskošnog sina Mara koji je u Rimu i umjesto da se bavi trgovinom,sav novac troši na kurtizanu Lauru. Kad Dundo shvati da je njegov sin skrenuo s pravog puta,stari Maroje odlazi u Rim da se obračuna sa sinom.Kad Maro ugleda oca,napravi se da ga ne poznaje. No,Pomet,središnji lik ove komedije,sluga njemačkog grofa Uga Tudeška,pomaže Maroju da opameti sina,jer je i njegov gospodar zainteresiran za Lauru.U komediji Pomet je gospodar smijeha.Kroz niz zapleta i intriga,koje stvara Pomet,na kraju sve dobro završava.Maro i Popiv su raskrinkani kao lopovi i varalice.Pomet dobiva Petrunjelu,Ugo Lauru,Dundo Maroje platit će sinove dugove,a on će se pokajnički vratiti zaručnici Peri. -motiv komedije je propadanje plemstva i rasplamsana pohlepa za bogatstvom u redovima trgovaca, djelo nosi plautovske elemente u karakterizaciji likova, kritika kreće od toga da postoje dvije vrste ljudi:pravi i lažni,te da temeljna značenja treba tražiti u opreci inteligencije i gluposti i sukobu mudrosti pametnih i nesposobnosti glupih
dominantni likovi:Dundo Maroje-star i škrt,smatra da život treba iskoristiti za uvećanje hrpe dukata, Maro, Pomet-u njemu je bit komedije

14.MARIN DRŽIĆ:NOVELA OD STANCA (tema,sukob,dominantni likovi,kritika društvenih odnosa)
-farsa-kratka komedija, sastavljena je od 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, smisao,ideja,bit i tema je starost i mladost, radnja se zbiva noč uoči karnevala u Dubrovniku
-likovi:
Vlaho
Miho
Dživo Pešica
Stanac
-u Dubrovniku su farse nazivali šala
-u komediji je suprostavljen mlad i star naraštaj
U karnevalskoj noći,u mračnim uličicama renesansnog Dubrovnika susreću se Vlaho,Miho i Dživo Pešica-neobuzdani mladići željni zabave.Dživo pripovijeda o sirotom seljaku koji je sa skromnom robom za prodaju,ne nalazeći bolje prenoćište,zanoćio uz gradsku fontanu.Mladići odluče „učiniti novelu“-šalu. Dživo se, maskiran, predstavlja Stancu kao bogati trgovac, te mu priča kako je uz pomoć vila povratio mladost.Stanac vjeruje učenom gospodinu pa i sam kićenim riječima pokušava potvrditi istinitost priče o vilama.U njemu se budi razumljiva ljudska čežnja za mladošću i osjećaj gorke nepravednosti i prevarenosti prolaznošću života. Uz to Stanac ima u dalekom selu na Pivi mladu ženu čija bi ljubav planula novim žarom kada bi joj se iz grada vratio mlad.Ova posve obična ljudska čežnja takvom snagom se suprostavila zdravom razumu,da su dubrovačke maškare jednom starcu sasvim uvjerljivo izgledale kao vile.Maškare obriju Stancu bradu,odnesu,ali plate sir i kozle.Shvativši da je prevaren,Stanac shvaća da je čovjekova sudbina da nezaustavljivo korača svom kraju,a sva gorčina je baš u tome što pri svakom sve dublje svjestan činjenice da se ne može okrenuti i koraknuti nazad.

15.EPIKA U HRVATSKOJ RENESANSI (vrste,predstavnici,djela; Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje)!
-epska proza: Petar Zoranić-piše roman Planine-pastirski roman u stihu i prozi-u njemu opisuje tešku zbilju Hrvatske u stalnim ratnim pustošenjima
-epsko pjesništvo:Marko Marulić-napisao prvi hrvatski epski spjev Juditu, domoljubnu pjesmu Molitva suprotiva Turkom, latinski ep Davidijadu, Mavro Vetranović-napisao je religiozni ep o putovanju kroz grešna stanja do očišćenja blaženstva-Piligrin, Petar Hektorović-Hvaranin, napisao je epski spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje, tim obliko se poslužio kako bi dao književno izvješće o svom putovanju, prvi put se susrećemo sa likovima težaka i ribara,ljudima iz puka zabilježio je i hrvatske usmene narodne pjesme u ovom spjevu-bugarštice
RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE-pisan je dvostruko rimovanim dvanaestercom, djelo se odlikuje jednostavnošću i moralnom ozbiljnošću i ljubavlju spram priprostog puka i napaćene domovine, djelo sadrži opis trodevnog pjesnikova putovanja s dvojicom ribara od Hvara do Nečujma na Šolti i natrag,te prepričava svoje razgovore s dvojicom starogradskih ribara koji su pošli s njim
-likovi:
gospodar Petar
Paskoj Debelja
Nikola Zet
-ova poslanica je upućena hrvatskom vlastelinu i piscu Jeronimu Bartučeviću kojem objašnjava razloge svoga putovanja:ništa na svijetu ne postoji bez promjene,pa se tako nakon naporna rada onaj tko ne želi na brzinu skončati svoj život mora malo odmoriti. Prvi dan su lovili ribu mrežom sve dok se nije podigao vjetar koji ih je natjerao da zaplove prema mirnoj uvali.Usput su vrijeme kratili tako što je Paskoj postavio Nikoli zagonetku o zubacu.Pristavši u uvalu podjelili su nešto ribe ljudima koje su tu zatekli i na kraju spremili ručak.Nakon ručka ribari su zajedno zapjevali narodnuNaš gospodin poljem jizdi,a Paskoj je ispripovijedao dulju raspravu između svećenika o pdrijetlu rijeka i potoka.Potom su hvalili Bartučevićevo lijepo obrađeno plodno imanje i njegovu mudrost,razgledavali vlastelinov posjed,večerali i zaspali.
Drugi su dan vrijeme kratili pjevajući pjesme:bugaršćicu o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu naprije je kazivao Paskoje Debelja,a odmah zatim je Nikola Zet govorio svoju.Na Braču su objedovali i kupili nešto hrane,ponudili tamošnjeg pastira pićem te nastavili dalje prema Nečujmu na Šolti,mjestu znamenitom po svojedobnom boravku Marka Marulića kojemu pripovjedač prigodno izriče niz pohvala.Kada se pripovjedač usred plovidbe nakanio okrijepiti,ribari su shvatili da su na Braču zaboravili pripovjedačevu bukliju (čuturicu) i pehar,njemu inače drage uspomene.Uz prijekore Nikoli koji se osjećao krvim za neočekivano remećenje plovidbe,odnosno Paskojeve riječi o tome kako nebriga rastače imutak i utjehu pripovjedačevu,vratili su se na Brač i odobrovoljili nakon što su na obali pronašli zaboravljene stvari.Iznova su krenuli put Nečujma i kratili vrijeme zagonetkama što ih je Paskoj postavljao Nikoli,da bi pred zalazak sunca pristali na ulazu u luku Nečujma,večerali i zaspali.Ujutro su obišli okolicu,posjetili crkvicu i krenuli u ribolov.Pristali su nekoj velikoj uvali,gdje su spojili doručak iručak u jedan objed i zaplovili su dalje.Susreli su galiju čiji je gospodar prepoznao pripovjedača,pozvao ga je na brod i pohvalio njegov rad na Tvrdalju.Hektorović mu je nakon silnih hvala što ih je ovaj izrekao o njegovu ljetnikovcu i perivoju darovao ribe koje su toga dana ulovili,a zauzvrat je dobio limune i naranče što ih je galija prevozila iz Splita.Zatim su odjedrili put Hvara,nastavivši razbibrigu nizom mudrih izreka što su ih naizmjence pjevali Paskoje i Nikola.Pristali su uz hvarski rt Kabul i večerali,dok je pripovjedač zadivljen hvalio njihovu mudrost i veličinu kršćanskog nauka.Nakon završenog noćnog ribolova uz svijeću,uplovili su u starigradsku luku i okončali trodnevnu plovidbu.U završnim se stihovima pripovjedač iznova izravno obraća naslovljeniku poslanice,Jeronimu,posvečujući mu stihove koji će pronjeti njegovu slavu i tako mu osigurati vječni život.

16.BAROK U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (vremenske,povijesne i stilske odrednice,predstavnici i djela)-barok je stil u graditeljstvu,slkarstvu,kiparstvu,glazbi i književnosti, razdoblje od kraja 16.st – sredine 18.st., izrazito je suprostavljen renesansi, u svezi je s pokretom katoličke obnove
-značajke:bogata kićenost,razigrana duhovitost,raskošna,nobična metaforika
-dolazi do katoličke obnove u Hrvatskoj, dolazi od port.barocco-biser nepravilna oblika, javlja se u:Njemačkoj,Italiji,Španjolskoj,Češkoj,Hrvatskoj,Mađarskoj, najznačajnij aimena barokne književnosti su uglavnom iz mediteranskih zemalja, katolička obnova je temeljito zahvatila Hrvatsku nakon Općeg crkvenog sabora u Tridentu, isticao se zagrebački biskup Juraj Drašković, traže se načini sprečavanja ulaska luteranstva i kalvinizma, osnivaju se škole,uvodi se katekizam u vjerski odgoj, iz Rima je stigla preporuka za propovjedanje na hrvatskom jeziku, nakon pobjede nad Turcima kod Siska,oslobođeni su hrvatski prostori, isusovac Bartol Kašić je sastavio prvu gramatiku, isusovci najviše utječu na širenje baroknog stila
-predstavnici:
a) Ivan Bunić Vučić-Dubrovčanin, lirski pjesnik, napisao:Mandalijena pokornica-poema-vjerski spjev i Plandovanja -opsežan ljubavni kanconijer sa 73 pjesme, lijedio je stil petrarkista,od ljubavi do pobožnosti
b) Fran Krsto Frankopan-sudjelovao je u borbi protiv bečkog centralizma,a za hrvatsku neovisnost, bio je osuđen i pogubljen zajedno sa Petrom Zrinskim u Bečkom Novom Mjestu, dok je u tamnici čekao smaknuće u tuzi je pisao stihove:Dijačke junačke,Pobožne pjesme
c) Ana Katarina Zrinski-nakon muževe smrti (P.Zrinskog) lišena je svih dobara pa zajedno sa kćerkom dospijeva u samostan u Graz, umrla je od tuge kad su je odvojili od kćeri, objavila je svoj molitvenik Putni tovaruš (Suputnik)-sadrži više molitava koje su namijenjene čitanju u raznim prigodama i za raznovrsne potrebe-molitve su u prozi
d) Juraj Habdelić-plodan protureformacijski pisac koji se odlikuje vrsnim proznim stilom i bogatim rječnikom, religiozno-moralistička djela su mu:Zrcalo Marijansko,Prvi oca našega Adama greh-pisana su satirično i ironično te sadrže moralne kritike svih društvenih slojeva
e) Ignjat Đurđević-piše od malena i slavi ljubav, nakon razdoblja kao redovnik piše šaljive i nabožne pjesme,prevodi psalme,te se bavi znanstvenim radom, djela:Uzdasi Mandalijene pokornice,Suze Marunkove,Pjesni razlike
f) Antun Kanižlić-pisac molitvenika, najpoznatije mu je djelo Sveta Rožalija-poema
g) Ivan Gundulić-djela:Suze sina razmetnoga-religiozna poema,Dubravka-pastirska igra,Osman-ep,rođen u Dubrovniku u plemićkoj obitelji, bio je knez u Konavlima,sudac,senator, odgojen je u duhu katoličke obnove, kjiževno stvaralaštvo je započeo pišući ljubavne pjesme i prerađujući talijanske mitološke drame

17.BAROK U TALIJANSKOJ KNJIŽEVNOSTI (opće odrednice baroka,vrijeme.talijanski pjesnici: Gongora, Marino)
Gimbattista Marino „Pjesnikov cilj je začuditi.“
-začetnik je baroknog pjesničkog smjera MARINIZMA-smjer u kojem je naglašena uporaba neobičnih motiva,zvučnih figura,složenih i neobičnih metafora i zvučnih ponavljanja, njegova najznačajnija zbirka pjesama Lira sadrži pjesme o dvorskom,vjerskom i moralnom životu ljudi njegova vremena najopsežnije djelo mu je mitološki spjev Adonis koji ima 20 pjevanja i oko 45 000 stihova, izazvao je pozornost svojom metorikom,ali i pomnom obradom sitnica
Torquato Tasso-poznat je po Oslobođenom Jeruzalemu-književnom remek djela pjesnik kasne renesanse i ranog baroka, pjesnik je snažnih suprotnosti i dubokih osjećaja,melankoličan i ozbiljan,podjednako lirik i epik, napisao je više od 2000 lirskih pjesam apretežn0 ljubavnih,brojne dijaloške tekstove,Amnitu- najbolju talijansku pastirsku igru,oko 1700 pisama kao značajne dokumente o vremenu i čovjeku,tragediju Kralj Torrismondo,ep Osvojeni Jeruzalem, živio je kao beskućnik,a život je skončao u jednom samostanu u bijedi
OSLOBOĐENI JERUZALEM-ep koji se zasniva na dvije pretpostavke:sukobi između kršćana i muslimana i intimni problemi glavnih junaka, tema je povijesna, djelo se sastoji od 20 pjevanja ispjevanih u stancama,strofa je oktava,a stih je jedanaesterac, Tasso je želio opjevati Prvi križarski rat koji je trajao od 1096.do 1099.i završio oslobođenjem Jeruzalema, na povijesnoj i vjerskoj osnovici razvio je složenu epsku priču prepletanjem stvarnoga i
nestvarnoga svijeta, izvrsne opise bitaka nadopunjuju lijepi ljubavni i idilični prizori, glavni junaci su Gotfrid i Rinaldo, Rinaldo se zaljubljuje u vješticu Armidu,a Gofrid u ratnicu Clorindu, Tasso razvija bogatu epsku radnju u kojoj se isprepliću fantastika i realnost

18.IVAN GUNDULIĆ:(opće značajke djela,predstaviti:Osman,Dubravka ili Suze sina razmetnoga)!
Osman-ep, tema je povijesna-bitka kod Hoćima i njene posljedice, sastoji se od 20 pjevanja,ali nedostaju 14.i 15,pjevanje, pisan je na narodnom jeziku-na štokavskom narječju sa elementima ikavice, ima mnogo setencija-mudrih izreka, opjevavaju se događaji sa turskim sultanom Osmanom-njegov nasilni dolazak na vlast,poraz u bitci kod Hoćima i njegovo svrgnuće-Osmana je pobijedila poljska vojska, Ivan Mažuranić je jedini uspio nadomijestiti 14.i 15. pjevanje tako što je ispisao sve riječi i onda ih sastavio
I.pjevanje-pjesnik izravno najavljuje što namjerava otpjevati-propast i smrt mladog turskog sultana Osmana i pri tome zaziva muze da mu budu od pomoći. Radnja započinje Osmanovim razmišljanjem o slaboj stezi svoje vojske,te o lošoj sreći koja mu je uskratila uspjeh u pohodu na Poljake.Uzroke svoga neuspjeha vidi u neposluhu i samovolji turske vojske,pa odlučuje na istoku svoga carrstva sakupiti novu vojsku,s kojom će obnoviti nekadašnju veličinu i slavu carstva.Da bi zavarao nepouzdane janjičare,car će objaviti da ide u hodočašće u Meku.Svoje osnove priopćio je samo svojim najpouzdanijim ljudima,velikom veziru Dilaveru,hodži i crncu Kazlar-agi,nadostojniku svoga harma.
IV.pjevanje-Jašući preko prošlogodišnjih bojišta,Ali-paša teška srca priča svom pratiocu,bogdanskome vojvodi o nepreglednoj vojsci što se tu sabrala i o samoj borbi,ističići pretjerano hrabrost kraljevića Vladislava.Uz ostale junake spominje i lijepu,mladu romantičnu Sokolicu, zaljubljenu u Osmana,koja se borila na njegovoj strani.
VII.pjevanje-Kazlar-aga obilazi grčke otoke otimljujući najljepše djevojke za Osmanov harem.Uz žive opise gnjeva i tuge rodbine otetih djevojaka,Gundulić iznosi brojne reminisencije na povijest antičkog svijeta.Do Kazlar-age stižu vijesti o ljepoti Sunčanice koja je u Srbiji,te se zapućuje u Smederevo.
VIII.pjevanje-Kazlar-aga stiže u Smederevo,gdje živi Sunčanica sa svojim starim i slijepim ocem Ljubdragom.Starac je nekoć imao 12 sinova,ali svi izginuše.Nakon smrti braće Sunčanica se zavjetovala ostati djevicom.Otac koji želi da mu se kći uda,poziva u kuću seosku mladež,kako bi pjesmom i plesom odvratili kćer mu od tog zavjeta.Iznenadna pojava crnog Kazlar-age izaziva pomutnju i strah.On umiruje društvo i moli starca da mu pripovijeda povijest svog roda.A kad je završio svoje pripovjedanje Kazlar-aga otimlje Sunčanicu.Dok otac bespomoćno jadikuje,otmičari su već daleko odmakli.Na povratku u Carigrad Kazlar-aga prima Osmanovu poruku da mu što prije dovede Sokolicu,koje se uželio,pa šalje svoga čovjeka u poljske zemlje,jer je čuo da je Sokolica tamo.
XX.pjevanje-Novi sultan Mustafa naredi da se Osman zatoči u tamnicu Jedi-kule.Uz ruganje svjetine vode ga na kljusetu.Ne pomaže mu ni veliki govor o svome rodu i pravu na prijestolje,kao ni molbe upućene vojnicima.Kad su stigli do tamnice,Dilaver zapovijedi da ga zadave,te ga odmah pokopaju do nogu očevih.
-završni stihovi epa pjesnikova su osuda turskih osvajanja i Muhamedova nauka
Dubravka-pastirska igra u 3 čina, zbivanja su vezana uz Dubrovnik
Priča se o prastaroj dubrovačkoj tradiciji da se na dan svetkovin Sv. Vlaha vjere najljepši pastir i pastirica.Ovog puta u pitanju je lijepa vila Dubravka čiju ruku želi dobiti pastir Miljenko.Miljenko je nesiguran u ishod svoje prosidbe,pa njegove jadikovke sluša i stišava pastir Ljubmir.Satiri Divjak i Gorštak smatraju da bi prelijepa Dubravka mogla baš njih izabrati.Podmićeni crkveni suci odluče Dubravku predati Grdanu,starom bogatašu.Posve očajan Miljenko je spreman na osvetu,ali na kraju ipak pobjeđuje pravda.Kada je Grdan s Dubravkom stupio u crkvu,nezadovoljni bogovi upozoravaju na neslaganje sa izborom.Kada je dubravkina ruka vraćena Miljenku,Dubravom se razlije sveopće veselje,pjesma i slavlje, Gundulić je spojio 2 ideje:da se slobodna država osniva na zdravome i istinitome braku,na porodici koju ljubav spaja i da propada država,u kojoj srebro i zlato više vrijede od čistoće i poštenja
Suze sina razmetnoga-religiozna poema, sastoji se od 3 dijela:Sagrješenja,Spoznanja i Skrušenja, nadahnuta je pričom o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki-u kojoj je Krist na slikovit način prikazao neizmjernu Božju ljubav i opraštanje,prikazujući Boga kao velikodušnog oca koji radosno prima izgubljenog i grešnog sina,nakon što je spoznao svoj grijeh i odlučio se vratiti svome ocu. Jedan je čovjek imao 2 sina.Mlađi sin reče ocu da mu da njegov dio,i otac podjeli imanje.Za par dana sin pokupi sve svoje i ode u daleku zemlju i tamo prospe sve imanje.Kad je sve potrošio u zemlji zavlada velika glad i on se nađe u nevolji,te tako se nađe u službi jednog čovjeka da mu čuva svinje.Htio je svoj trbuh napuniti roščićima koje su jele svinje,ali ni to mu nisu dali.A kad dođe k sebi i sjeti se koliko je najamnika u njegova oca i koliko imaju hrane i za bacanje,a on umire od gladi.rekao je sam sebi da ide k ocu i da će ga moliti za oprost,priznati da je pogriješio i moliti ga da ga uzme za najamnika.Kad je bio još daleko od doma,ugleda ga otac potrča prema sinu i zagrli ga i izljubi,a sin mu reče:“Oče,pogriješih nebu i tebi,i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj,primi me kao jednog od svojih najamnika.“Otac je naredio da iznesu najbolje haljine,da ga obuku i stave mu prstenje i obuću na noge,te da zakolju ugojeno tele.Jer njegov sin bijaše izgubljen i nađe se.

19.OZALJSKI KNJIŽEVNI KRUG(predstavnici,djela,jezik,značajke)-pojam se odnosi na vrlo bogatu knjižnicu Frankopana i Zrinskih u kojoj su djela na sva 3 narječja,te se prvi put počinje govoriti o jedinstvenoj Hrvatskoj, sjevernoj i južnoj,te o zajedničkom i jedinstvenom jeziku, ta knjižnica nudila je i petrarkističku liriku Marina Držića,Hanibala Lucića i dr

20.KLASICIZAM U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI (opće značajke klasicizma, fran.predstavnici i djela:Corneille,Racine,Moiliere)-razdoblje od sredine 17.st.- kraja 18.st., suprostavljen je kićenosti baroka, ponovno vraćanje antičkim vrijednostima,pa će mnogi pisci potezati za temama iz antike u klasicističkoj estetici vlada moral i čast iznad svega, književnost je:moralistička jer hvali vrlinu ,a osuđuje porok,racionalna jer sve mora biti po razumu i didaktična jer uči da je krepost trajna,a zlo prolazno, likovi su poput starogrčkih hrabri,postojani i skloni odricanju u dramskim djelimalikovi tumače ljudske strasti,ideju o dužnosti iznose jaki i razumni pojedinci,ne dopuštajući da ih osjećaji ili strast prevladaju, stih je glavno sredstvo izražaja
-osnovni elementi oetike su:jedinstvo mjesta,vremena i radnje u djelu,svečani i uzvišeni stil,točnost i preciznost misli
PIERRE CORNEILLE-dramski pisac komedija i tragedija, posvetio se kazalištu i počeo pisati komedije: Melita, Udovica, a kasnije se posvećuje tragedijama, najpoznatija tragikomedija mu je Cid
CID-5 činova,pisana u stihovima, radnja se zbiva u Kastiliji,grad Sevilja
LIKOVI:
RODRIGO DIAS-španjolski vitez
DON FERNANDO-kralj
HIMENA
DON DIEGO
Glavni lik Cid (Rodrigo),španjolski vitez koji je stekao slavu u borbi protiv Maura.Zarobljeni Mauri su ga prozvali Cidom-gospodar.Zaljubljen je neizmjerno u Himenu,ali svađa njihovih očeva se ispriječila njihovoj ljubavi ,te prema španjolskom kodeksu časti jedan od njih je morao umrjeti.U obrani časti svoga oca postaje ubojica Himenina oca.Himena voli Cida,ali traži osvetu tako da je njihova ljubav u opasnosti i Himena sada obećaje svoju ruku onome tko će ubiti Cida.Cida Kralj šalje u rai i on pobjeđuje,apo povratku kralj mu dodjeljuje Himeninu ruku.
JEAN RACINE-pjesnik,prozaik,dramatičar, bio je pod utjecajem jansenizma te u tragedijama obrađuje strogo religiozne teme
FEDRA-tragedija, 5 činova,radnja Peloponeski Trezeni
Fedra je žena atenskog kralja Tezeja.Potajno je zaljubljena u svog pastorka Hipolita,Tezejeva sina iz prvog braka.Nakon objave da je kralj Tezej mrtav,ona priznaje Hipolitu svoju ljubav.No,vijest je bila lažna.Fedra u strahu od Tezejeve reakcije i sramoti koja joj prijeti pomišlja na smrt.Fedra optužuje Hipolita i Tezej zaziva boga Neptuna da mu kazni sina,te Hipolit umire u borbi protiv zmaja.Na kraju Fedra ispija otrov i priznaje da je ljubila Hipolita.
MOLIERE-komediograf,uzor mu bio Plaut, kombinirao je intrigu i karakter, neki njegovu smrt povezuju sa kazališten jer mu je pozlilo tijekom predstave
ŠKRTAC-komedija plautskog tipa u 5 činova, radnja u Parizu u kući bogatog i škrtog Harpagona koji je skrivao novac u vrtu, djeca Elisa i Cleant, kućanstvom upravlja Valere koji je tu zbog svoje zaljubljenosti u Elisu, a zapravo je bogat, Elisa voli Valera ali je otac želi udati za Anselma (pravi Valerov otac), Cleant je zaljubljen u Mariane( Valerova sestra) ali nju bi želio oženiti njegov otac, sluga Cleantov uzeo je škrinjicu a Harpagon je poludio, na kraju svih spletki zaljubljeni parovi nalaze sreću, a Harpagon žudi za svojom škrinjicom koja mu na kraju biva vraćena

21.PROSVJETITELJSTVO U FRANCUSKOJ KNIŽEVNOSTI (opće značajke, predstavnici)-pokret učenosti, znanstvenog duha koji se razvio krajem 17.st. u Francuskoj, začetak mu je u Engleskoj, pokret je nastupao protiv dogmatizma, zalagao se za pobjedu kritičkoga uma u filozofiji, književnosti i u javnom životu, istiće se zdrav razum kao jedini obreazac ponašanja, promiče se da bi svijet bio što prosvjećeniji, podupirali su ga vladari: Katarina i Josip II., nastao pod utjecajem: Newtona Hobbesa, Locka, Decartesa i Spinoze
-predstavnik: Voltaire
VOLTAIRE-franc. filozof i književnik i enciklopedist , najpoznatiji filozofski roman Candide ili Optimizam, opisao je sudbinu mladoga Candides i učitelja mu u trenutku kad je otjeran iz dvorca svog dobrotvora zbog ljubavi prema njegovoj kćeri

22.PROSVJETITELJSTVO U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (vremenske, povijesne i stilske odrednice, predstavnici i djela) - Slavonija se početkom 18. st. oslobađa od Turaka i dolazi pod izravnu vlast od Austrije, prosvjetiteljstvo je obuhvatilo cjelo primorje, unutrašnjost, kajkavsko područje i štokabvsku Slavoniju, važnu ulogu ima usmena književnost i epski deseterac-stih koji je do tada najbolje poznavao hr puk, hr. književnost je pod utjecajem sjeverne i južne Europe
-predstavnici:
a) Matija Antun Reljković-pjesnik prosvjetitelj, smatrao seljake stupom društva i temeljem bogatstva svake države, gl. Djelo: Satir iliti divji čovik-prosvjetiteljski ep od 11 pjevanja pisan epskim desetercem,u njemu je opjevao slavonsku zemlju, njezine ljepote te dao upute seljacima kako unaprijeiti zemlju i način života
b) Tituš Brezovački-djeluje na kajkavskom području, pisao političko-satiričke pjesme, progodnice na latinskom, njemačkom i hrvatskom, djelo: komedija Matijaš grabancijaš dijak-radnja se odvija u Zg, Matijaš ima čarobnjačke moći i prepoznaje zlo u naizgled dobrim ljudima te ih izvrgava ruglu kao i njihove poroke i mane
c) Andrija Kačić Miošić-školovao se u samostanu, kao apostolski poslanik putovao dalmacijom i Bosnom
-djelo: Razgovor ugodni naroda slovinskoga- opisuje kronološku povijest Južnih Slavena i njihovih susjeda
-jedno je od najčitanijih i najpopularnijih hrvatskih knjiga, poticala je hrv. narod na upoznavanje vlastite povijesti i kulture, jačala narodni ponos

23. ROMANTIZAM U NJEMAČKOJ KNJIŽ. ( vremenske i stilske odrednice: Goethe: Patnje mladog Werthera)-naziv prema roman i romantičan, franc. Romantisme, razdoblje: kraj 18. i prva polovica 19. st., obuhvaća Njemačku, Englesku, Frabcusku, Rusiju, Hrvatsku,...
-značajke: odbacivanje klasicizma i otpor racionalizm, osjećaj nasuprot razumu, štovanje prirode, individualizam, zanimanje za starinu, nepoznate krajeve, narodnu baštinu, jeziku, neobične sposobnosti
-tematika:
1.) intimna-izražavanje osjećaja
2.) nacionalno-povijesna
3.) daleki, nepoznati krajevi
4.) okultna-mistična
-književne vrste: poezija, drama, romani (u obliku pisama, dnevnika, u stihovima,..)
-likovi su mahom osobenjaci-ne mogu se prilagoditi okolini u kojoj žive- buntovnici
JOHANN WOLFGANG GOETHE-najveći i najsvestraniji književnik, na čelu pokreta mladih njem. Pjesnika Sturm und Drang, koji su se zalagali za slobodu osjećaja i povrat prirodi
-djela: Faust-dramska poema o dr. Faustu- legenda
-tragedija: Torquato Tasso
PATNJE MLADOG WERTHERA-epistoralni roman-sastavljen od pisama koja sačinjavaju dnevnik, knjiga je satavljena u dva djela Werther, mladi pravnik dolazi u gardić rješiti pitanja u vezi nasljedstva. Tu ga pozivaju na bal gdje upoznaje Lottu u koju se zaljubljuje, a ona ga iako zaručena s Albertom, simpatizira.. Sprijateljuje se sa zaručnikom a ljubav prema Lotti biva sve jača. Pokušao je zaboraviti tu ljubav tako da je napustio grad ali nije uspio pa se vratio. U međuvremenu, Lotta se udala za Alberta. Stanje uzmeđu njih svih postaje napeto. Lotta uviđa da njezini osjećaji nisu sasvim bezazleni, a Werthera počinju salijetati misli o samoubojstvu i on sve priprema za taj čin. Prije samog čina prvi put je poljubio Lottu a potom se ubio Albertovim pištoljem. Pokopan je između dvije lipe zato jer je on to mjesto izabrao. Svečenika nije bilo na sprovodu.

24. ROMANTIZAM U ENGLESKOJ KNIŽ. (vremenske, stilske odrednice, djelo G.G. Byrona) -pojavio se krajem 18. st.
G.G.BYRON: HODOČAŠĆE CHILDEA HAROLDA
-velika romantična poema u 4 djela (lirsko-epski spjev), djelo nadahnuto njegovim putovanjima po Europi, putnik Childe Harold je zapravo sam Byron, razočaran životom, prezirući svoje nastoji u putovanjima doživjeti što više neobičnosti, svuda osjeća bol, nigdje ne može dugo ostati unatoč ljepotama koje susreće, razmišlja o sadašnjem prošlom vremenu, u 4. pjevanju više ne prekriva Childeovim imenom već piše u prvom licu jednine

25.ROMANTIZAM U RUSKOJ KNJIŽ. (vremenske i stilske odrednice: Puškin ili Ljermontov i djela) -1825. ustanak dekabrista
ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN-pjesnik, dramatičar, pripovjedač, piše ode, epigrame, poslanice s misaonom i intimnom tematikom, -djela: Kapetanova kći, Pikova dama, Grobar
EVGENIJ ONJEGIN-epistoralni roman u stihovima
Središnji je lik mladić iz plemićkoga prijestolničkog kruga. Razočaran životom u velegradu, nakon što je naslijedio stričevo imanje, preselio se na selo. U njega se zaljubljuje Tatjana, a on se nudi njenoj sestri Olgi. U dvoboju ubija Olgina udvarača Lenskog, dan Olginog imendana. Usprkos odgoju, moralu i časti, Tatjana piše Onjeginu pismo, priznajući mu iskrenu ljubav a biva odbačema uz licemjerne preporuke. Tatjana se udaje i nakon nekog vremena se susreće sa On jeginog i sada je on bio zaljubljen u nju, a ona iako ga još voli ne prihvaća njegovu ljubav. Piše joj pisma, priznaje osjećaje i otvara srce, a ona ne želi ponovo riskirati da prijeđe granicu dopuštene ženi njezina položaja. I tako je sreća prošla mimo Onjegina te on živi bez smisla, troši uzaludno vrijeme, nastojao utjehu pronaći u lutanju i osjeća se „suvišnim“ čovjekom.
MIHAIL JURJEVIČ LJERMONTOV-pjesnik, pripovjedač, dramatičar, razvijao se pod utjecajem Byrona i poezije svjetske boli, teme su: pobuna, sloboda i usamljenost
-djela: Maskerata-roman, Demon-poema
JUNAK NAŠEG DOBA-prvi ruski psihološki roman-čini ga 5 samostalnih novela-u cjelinu ih povezuje glavni lik Pečorin-mladić koji zavodi žene a potom ih ostavlja.( stalno je zaljubljen u Veru ali istovremeno ljubuje i s drugima) Radnja se zbiva na Kavkazu, u planinskim predjelima, ali i na morskoj obali u lječilištima.
U prvoj noveli Bela o Pečorinu pripovjeda njegov prijatelj Maksim Maksimič. Druga novela donosi piščevo pripovjedanje o slučajnom susretu sa zagonetnim Pečorinom. U trećoj noveli Tamanj pripovjedanje je u prvom licu jednine, Pečorin govori o sebi i nekim svojim doživljajima. Četvrta novela Kneginjica Meri, koja sadrži Pečorinov dnevnik sa psihološkom samorasčlambom. Peta novela je Fatalist, svojevrsni zaključak romana sa Pečorinovim razmišljanjem o životu.

26. ROMANTIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽ.- HRVATSKI NARODNI PREPOROD (vremenske i stilske odrednice, predstavnici i djela, povjesne značajke pokreta) ...............str.32. u knjizi!!!!!!!!!

27. LJUDEVIT GAJ i STANKO VRAZ-ilirski pokret ( značajke djelovanja) -traje od 1830.-1835., Hrvatska se nalazi u teškom položaju koji su uzrokovali mnogi politički događaji
-društveni uvjeti:1790.-smrt Josipa II., završava proces germanizacije, te iste godine je donesen zakon u Hrv. Saboru o uvođenju mađarskog jezika kao neobaveznog u hrv. Škole, a to će rezultirati 1805. proglašenje mađarskog jezika kao službenog i obaveznog u školi, Hrv. Je u to vrijeme zaostala feudalna zemlja u 2 klase:
1.) odnarođeni feudalci-živjeli su po dvorovima, a Hrv, je bila izvor prihoda i nisu poznavali hrv.jezik
2.) kmetovi- vrlo siromašni, u posjedu su feudalaca i govore hrv. Jezik
PREPORODNO DOBA (1800-1830)-1813.- Zg biskup Maximilijan Vrhovec poziva svečenike da sakupljaju narodno blago( pjesme, običaje, priče i sl., a potaknula ga je Hasanaginica- epska pjesma), 1815. Antun Mihanović u svom tekstu govori koliko je važno pisati na hrv. jeziku te poziva učene hrvate da njime pišu, 1818. Antun Šporer i suradnici izdaju Oglasnik ilirski- poziva na suradnju za izdavanje tekstova koji će se naći pod koricama
ILIRIZAM-pokret od 1830-1843, idejni vođa Ljudevit Gaj, 1830. izdaje knjižicu naslovljenu Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja (za svaki glas je uveo jedan znak, rješsava 3 temeljna problema: uvodi štokavsko narječje, svaki glas jedno slovo, uvodi dijakritičke znakove), 1832. Ivan Derkos: djelo; Duh domovine
-grof Janko Drašković- Disertacije na štokavskom narječju i ističe ravnopravnost hrv. jezika sa osatalim jezicima Monarhije i predlaže štokavsko narječje kao osnovu. 1834. Ljudevit Gaj dobiva dopuštenje za izdavanje novina, želio je ilirskim imenom obuhvatiti sve južnoslavenske narode. 1835. izdaje novine hrvatske s prilogom Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska-kajkavski jezik. 1842. Stanko Vraz i njegovi istomišljenici odvajaju se od Gaja i pokreće se časopis kolovoz. 1843. zabrana ilirskoga imena, a 1844. dozvoljena uporaba ilirskoga imena samo u literalne svrhe. 1843. Ivan Kukuljević održao prvi politički govor na hrv. jeziku u Saboru. 1847. hrv postaje diplomatski jezik. 1848. počinju veliki politički nemiri da bi 1850. uveden bio Bachov apsolutizam, najraširenija knjiž. Vrsta u rsazdoblju hrv. narodnog preporoda su lirske domoljubne pjesme: budnice i davorije čija je uloga buđenje nacionalne svijesti u narodu a pisali su ih Preradović, Demeter, Gaj i dr. , najpoznatija je Horvatska domovina Antuna Mihanovića, uglazbljena od Josipa Runjanina te proglašena hrv. himnon 1891.
-književni časopisi i novine:Danica ilirska, Kolo, Zora dalmatinska, Neven
-predstavnici i djela:
a) Ljudevit Gaj- Horvatov sloga i zjedinjenje-prva hrv. budnica, Kratka osniva hrvatskoga- slavenskoga pravopisanja
b) Stanko Vraz- Put u gornje strane, Đulabije-prvi ljubavni kanconijer novije hrv. književnosti
c) Dimitrija Demeter- Teuta, Ljubav i zloba, Porin, Grobničko polje
d) Ivan Mažuranić- Smrt Smail-age Čengića, nadopunio 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana
e) Petar Preradović- Prvijenci-pjesme, Kraljević Marko, Zora puca-antologijska pjesma
f) Pavao Štoos- Kip domovine vu početku leta 1831.

28. PETAR PRERADOVIĆ (život, djelo, pjesma) -školovao se na vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu i nakon 8 godina zaboravio je hrvatski, potom je upoznao Ivana Kukuljevića koji ga je pridobio za ilirske zamisli, prevodio je Gundulićeva Osmana na njemački jezik, kao časnik prebačen je u Zadar a tamo se pripremala Zora dalmatinska (časopis) i u prvom broju objavljena je prva njegova pjesma na hrv. jeziku pod naslovom Zora puca, pjesme je objevljivao na njem. jeziku, umro je u Austriji nakon teške bolesti ali je prebačen na Mirogoj i tom prigodom Matica hrvatska tiskala je njegove sabrane pjesme, najbolji hrv. lirski pjesnik u razdoblju hrv. ilirizma, romantizma i narodnog preporoda, prva knjiga pjesama Prvijenci, proslavio se kao pjesnik rodoljubnih i refleksivnih pjesama sa suvremenom tematikom, povodom obiteljskih nesreća skladao je stihove pune boli, plačljive intonacije, neutješivosti, beznadnosti,..imao utjecaj na hrv. ojesnike u drugoj pol. 19. st.

29. PROTOREALIZAM (vrijeme, značajke, August Šenoa i djelo) -Šenoino doba (1860.-1881)- ukidanje Bachovog desetogodišnjeg apsolutizma do smrti Augusta Šenoe, u književnim djelima potpuno prevladavaju realistični oblikovani postupci , glavne knjiž. vrste: pripovjetke i romani, osnivaju se unionistička stranka ( želi uniju s Mađarima), narodnjačka ( teži Austriji), pravaška ( želi ujedinjenje svih djelova Hrvatske), pjesništvo u protorealizmu nije dostiglo vrhunce
-časopisi: Glasonoša, Dragoljub, Slavonac, Književnik, Vijenac
AUGUST ŠENOA-u cjelom razdoblju odigrao najveću ulogu, veliki hrv. rodoljub i domoljub iako je bio stranog porijekla, u Beču uređivao dva časopisa, prvi kjiževni rad: pjesma Suze, druga djela: Turopoljski top, Ljubica, Seljačka buna, Prijan Lovro, objavljivao romane, feljtone, pjesme
ZLATAROVO ZLATO-prvi roman-povjesni, radnja smještena u 16. st. u Zagrebu, prepliću se dvije fabule: sukob Stjepka Gregorijanca sa Zagrepčanima, ljubav lijepe zlatarove kćeri Dore i Stjepkova sina Pavla, glavni spletkar je Grga Čokolin koji želi Doru za ženu, uz njega negativan lik je i Klara Gruberova, vlasnica Samoborskog dvorca koja želi Pavla, Grga otruje Doru a Pavle pogiba u borbi s turcima

30. AUGUST ŠENOA: PRIJAN LOVRO (kompozicija, problemi, realističnost djela) -glavni lik je talentiran mladić Lovro siromašnog seljačkog porijekla koji želi uspjeti u životu, ne uspjeva te se pretvara u ogorčenog i životom razočaranog čovjeka koji odluči uskratiti svoje muke, to je pripovjetka, na početku djela muškarac-pripovjedač i žena, udovica jednog vlastelina vode razgovor o oblikovanju pripovjednog teksta (odnosi se na Hrvatsku), kako je konstruiranje fabula na isti kalup Šenoa smatra da je vrijeme promjena
-problemi: nesretna zaljubljenost, nemogućnost školovanja, ostvarenje želja roditelja, traženje nedostižne sreće, sukobljavanje sa sudbinom
-realističnost djela: naglasak je stavljen na socijalno-moralnu tematiku, na krakterizaciju lika utječe socijalna okolina iz koje lik potječe ili koja ga okružuje, život prikazuje bez romantičnih uljepšavanja i idealiziranja, lik je običan individualac

31. REALIZAM U FRANC. KNJIŽEVNOSTI ( opće značajke, vrijeme, predstavnici: Balzac, Flaubert, Maupassant) -krajem 19. st. se pojavljuje u Francuskoj, lat. realismus, realis-stvaran, zbiljski, ...suprostavljen romantizmu, prikazivanje svagdašnjice i nepromjenjene zbilje, pozornost svim društvenim slojevima, posebice nižim, jednostavan, razumljiv jezik, knjiž. vrste: novela, roman
HONORE DE BALZAC-romanopisac, pripovjedač, dramatičar, tragedijom Cronwell doživio je neuspjeh, nitko nije prihvatio i nakon toga otvara tiskaru te se bavi tiskanjem knjiga a kad je doživio financijsku propast ponocvo se vraća pisanju književnih djela, prvo uspješno djelo-Fiziologija vjenčanja, sva napisana djela povezao je u ciklus Ljudska komedija, -djela: romani: Otac Goriot, Propale iluzije, rođak Pons
GUSTAVE FLAUBERT-pripovjedač i romanopisac, predao se književnom radu živeći povučeno na obiteljskom imanju u Normandiji, nastojao je prikazivati likove i prizore iz malograđanske sredine kojom je bio okružen, što objektivnije i realnije, što savršenijim oblicima i izrazima, „Ema Bovary, to sam ja!“- kaže Flaubert za sebe
-djela: Gospođa Bovary, Sentimentalni odgoj, Jednostavno srce, Iskušenje Svetog Antuna
GUY DE MAUPASSANT-pripovjedač, romanopisac, uz Zolu je najveći predstavnik naturalizma, a uz Boccaccia i Čehova najveći svjetski novelist, objavio oko 300 novela, prikazujući istodobno normadske seljake i ribare, visoko pariško društvo, tajanstvene i stravične prizore te scene iz rata u kojem je sudjelovao
-djela: novele: Gospođica Fifi, Lovačke pripovjetke, Na vodi, Kišobran
romani: Jedan život, Ljubimac

32.REALIZAM U RUSKOJ KNJIŽ. (opće značajke, vrijeme predstavnici: Gogolj, Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj)
NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ-pripovjedač, komediograf, neko vrijeme radio u državnoj službi, umro od pomračenog uma pri tom se odrekavši svojih djela i spalivši djelo Mrtve duše-roman, bio pod utjecajem vjerskog misticizma, prvi radovi su mu romantični, folklorni-fantastične ukrajinske pripovjetke, karakteristike djela: jednostavnost fabule, sklonost groteski i humoru, detaljno opisivanje kojim se služio kako bi razotkrio mane društva u Rusiji i tajne ljudske naravi te smješno u tragičnom, tzv. Smijeh kroz suze
-djela: Mirogord, Revizor-komedija, Kabanica-pripovjetka
IVAN SERGEJEVIČ TURGENJEV-pripovjedač koji je veći dio života proveo u Njem. i Franc.u krugu Flauberta i Zole, napisao je Lovčeve zapise, pripovjetke iz seoskog života u kojima je prikazaop različite sudbine seljaka, a naglašavajući njihove vrline kritizirao je plemstvo i društveni poredak. U svoju prozu poput slikara unosi osobite lirske opise prirode, stvorivši lirski realizam
-djela: romani: Rudin, Plemičko gnijezdo, Očevi i djeca
LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ-pripovjedač i dramatičar, živio na roditeljskom imanju, pokušavao je poboljšati položaj kmetova na svom imanju, posvetio se i pedagoškom radu te prosvjećivanju i uzdizanju seljaka, počeo je voditi dnnevnik kojeg je pisao do smrti..-prva djela: Djetinjstvo, Dječaštvo, Mladst-na vlastitom primjeru prikazao moralni i psihički razvoj plemića, 3 značajna romana: Uskrsnuće, Rat i mir, Ana Karenjina. -zbog moralnih kriza počeo je živjeti patrijarhalnim seljačkim životom i predao se evanđeoskom kršćanstvu što je trajalo do njegove smrti, pobjegao je od kuće i umro na provincijskoj stanici
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI-jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, sudjelovao u topijskom socijalističkom krugu Petraševskoga i bio osuđen na smrt ali carskim pomilovanjem poslan je na desetogodišnju kaznu u Sibir, po uzoru na Gogolja napisao je roman Bjedni ljudi, u svojim djelima razmatra moralna, filozofska i religijska pitanja te nastoji prodrijeti u najsrivenije djelove ljudske duše služeći se unutarnjim monologom i diskusijama, smatra se prethodnikom modernog psihološkog romana, utjecao na razvoj moderne kjniž. stvorivši psihološki realizam
-djela: Poniženi i uvrijeđeni, Idiot, Bjesovi, Mladić, Zločin i kazna

33. REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽ. (opće značajke, vrijeme, predstavnici, tematika, časopisi)
-počinje Šenoinom smrću 1881. a završava 90-ih 19. st. kada počinje razdoblje moderne, završetak obilježava Moć savjesti-prva pripovjetka A.G.Matoša. -značajke:specifične društveno-političke okolnosti: protivljenje mađarizaciji, razjedinjenost političkih stranaka ( Stranka prava-Ante Starčević), svakodnevni život, zavičajna tematika, propadanje plemstva, odlazak seljaka u grad. -pripovjedna proza: novele i romani
-časopisi: Vijenac, Hrvatska vila
-predstavnici:
a) Eugen Kumičić- uređivao je pravaške listove (Primorac, Hrv. vila, Hrvatska), djelo: Urota Zrinsko-Frankopanska, bavi se istarskom tematikom
b) Ksaver Šandor Gjalski ( Ljubo Babić), tematika zagorskog plemičkog života, djelo-Pod starim krovovima
c) Ante Kovačić-djelo: U registraturi, tematika: zagorska- odlazak mladih seoskih ljudi u gradsku sredinu
d) Josip Kozarac-tematika: propadanje zadruga, siromaštvo seljaka, nemoral kojeg uzrokuju stranci, gospodarski problemi-slavonska tematika, djelo: Tena
e) Vjenceslav Novak-tematika: senjska, , djelo: Posljednji Stipančići
f) Silvije Strahimir Kranjčević-najveći hrvatski pjesnik, uređivao časopis Nadu, tematika: domoljubne, socijalne i misaone pjesme, pjesme: Bugarkinje

34. ANTE KOVAČIĆ: U REGISTRATURI (književno razdoblje, problemi, stilistika) -razdoblje realizma, poluautobiografski roman koji prati život Ivice Kičmanovića, njegov odlazak iz sela u grad na školovanje, susret s Laurom koja će na kraju uništiti njegov život, život će skončati u regostraturi u požaru kojeg je sam podmetnuo
-problemi: neuspjeli pokušaji afirmacije mladih iz seoskih krajeva u gradu te odnops sela kao idealizirane sredine i grada kao izvor svih zala i nemorala, stil: pisan u obliku spisa među kojima se našao i spis registratora Ivice Kičmanovića koji pripocjeda žalosnu sudbinu pohranjenu među vlastitim koricama

35. KSAVER ŠANDOR GJALSKI: POD STARIM KROVOVIMA (kompozicija djela, tematika, stil, problematika)-zbirka novela o starim zagorskim plemičima-propadanje plemstva. U NOĆI-novela- društveni roman, razdoblje- 70.-ih 80.-ih 19.st., suprostavljaju se likovi iz različitih političkih stranaka-pravaš Krešimir Kačić i narodnjak Živko Narančić

36.SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (životopis, djelo, pjesma) -kritičar i urednik, školovao se u Senju, bio je pravaš pa se nije mogao zaposliti u Hr već radi ko učitelj u BIH, uređivao časopis Nadu u Sarajevu, piše pjesme, pjesničku prozu, crtice i književne kritike, pisao još domoljubne, socijalne, misaone i satirične pjesme
ELI! ELI! LAMA AZAVTANI (Bože, Bože, zašto si me napustio?)-tema: biblijska, građena na motivima iz biblije ali i iz svakodnevnog života (zbivanja posljednjih Kristovih trenutaka), pjesnik procira nezahvalnost naroda, vrlo impresivna slika povjesti u sramotničkoj halji (taj narod nije ništa kroz povijest naučio, sve se događa iz početka pa se čini da je Isusova žrtva uzaludna), iz povjesne perspektive pjesnik upozorava na besmisao Isusa Krista, a ljudi uvijek iz početka ponavljaju iste pogreške

37.MODERNIZAM U FRANC. KNJIŽEVNOSTI ( pojam moderne, vremenske i stilske odrednice, parnasovci, simbolizam, impresionizam) -druga polovica 19. st, vrijeme velikih promjena, pojam modernizma prvi daje franc, pjesnik Charles Baudelaire zbirkom pjesama Cvjetovi zla, glavne značajke su: oslobođenje, stega i obveza kako bi se moglo slobodno stvarati, Francuska je rasadnik modernizma posebice u pjesništvu, začetnici su: Gautier i Baudelaire, modernisti su željeli stvaranje nove književnosti oslobođene svih izvanjskih utjecaje, posvećene same sebi (umjetnost radi umjetnosti), modernisti u svojim djelima pokušavaju dotaknuti ideal ljepote
-modernizam će se očitovati kroz:
a) parnasovcizam-parnasovci su bili skupina pjesnika koji su težili čistoj umjetnosti, onoj koja mora postojati radi nje same, objektivnom pisanju lišenom osjećaja, savršenoj formi i izrazu , najveću pozornost posvećuju jeziku
b) simbolizam-simbolisti inzistiraju na sjedinjenju stihova s glazbom i uporabi simbola u poeziji
c) impresionizam-impresionistički moto bila je glazba prije svega stoga je njihova poezija puna boje, zvukova, mirisa a jezik živ prožet osjećajima
d) dekadencija-nije u skladu s pravilima (poetična fantazija i dirljiva iskrenost)
e)bečka moderna-vršila je utjecaj na književnost svih naroda u okviru Austro-Ugarske
Pojavljuje se stilski pluralizam, esteticizam-potreba za skladnošću.

38. MODERNIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (pojam, vremenske i stilske odrednice, modernističke grupe, časopisi, pisci i djela) -počinje objavom Matoševe novele Moć savjesti, razdoblje su započeli Janko Leskovar i A.G.Matoš
-značajke: slioboda umjetničkog stvaranja, uzdizanje ljepote, unutarnje proživljavanje likova, unutarnji i vanjski sukobi
-stilski pluralizam
-djela: pjesnička, prozna, dramska, književno kritička, dijalektalno pjesništvo
-časopisi: Suvremenik, Život, Hrvatska smotra, Mlada Hrvatska, Stekliš, Luč, Hrvatska prosvjeta
-pisci:
a) Janko Leskovar-Misao na vječnost, Sjene ljubavi
b) A.G. Matoš- Cvijet s raskršća, Camao
c) Ivo Vojnović- Dubrovačka trilogija (Ekvinocij)
d) Dinko Šimunović- Muljika
e) Ivan Kozarac- Đuka Begović
f) Vladimir Vidrić- PJESME
g) Vladimir Nazor- Slavenske legende (pjesme)
h) Milan Begović.- Bez trečega, Pustolov pred vratima
i) Janko Polić Kamov- Pjesma nad pjesmama, Brada

39. ANTUN GUSTAV MATOŠ (razdoblje, životopis, djelo- poeziju ili prozu) –moderna, pripovjedač, pjesnik, kritičar, putopisac, živio bohemskim životom, najčešće teme njegove poezije su: ljubav, smrt, domoljublje, cvijet kao simbol, pisao je epigrame, poeme, satirične, domoljubne, pejzažne, satirične pjesme te antologijske novele i pjesme
CVIJET SA RASKRŠĆA-likovi: Isabela i Solus, tema: pejzažno ljubavna, motivi: slike iz prirode, sljepoća, zabluda, usamljenost
-priča se sastoji od jedne kompozicijske cjeline u kojoj nam se opisuje kratki susret između slijepe, lijepe djevojke i jednog mladića koji luta svijetom, između njih se rađa ljubav ali zbog mladićeva posla i želje za slobodom ljubav je neostvariva

40. PROZNO STVARALAŠTVO U DOBA HRVATSKE MODERNE (pisci, djela, zajedničke karakteristike: tematske, problematske, stilske)
a) Janko Leskovar- Misao na vječnost
b) A.G.Matoš: Cvijet sa raskršća
c) Dinko Šimunović- Muljika
d) Fran Galović- Tamara
e) Vladimir Nazor- Krvava košulja
f) Ivan Kozarac- Đuka Begović
g) Janko Polić Kamov- Brada, Samostan
h) Milan Begović-Bez trećega
i) Milutin Cihlar Nehajev-Bijeg
U svojim djelima opisuju likove koji su psihički labilni, nedokućivi, tajnoviti, tragični, suprostavljeni svojoj okolini i sebi, skloni samoraščlambi svojih duševnih stanja i raspoloženja. Razum je zamjenjen osjećajima u doživljavanju svijeta. Motivi djela su ljubav i smrt, propadanje seoskih zadruga, lijenost, rasipnost, ljubomora.

41. MILUTIN CIHLAR NEHAJEV: BIJEG (značajke romana, problematika, stil, tematika) -roman opisuje tegobni životni put intelektualca provincijskog porjekla koji se završava tragičnim slomom ideala i životnih snaga a na kraju i samovoljnim okončanjem života.U Đurinom bjegu iz promašenog tegobnog života, osnovna ideja pa i sam naslov romana objašnjava se potpuna besperspektivnost života u hrv. malograđanskim sredinama.
-piše ga ironično i satirično.

42. IVAN KOZARAC: ĐUKA BEGOVIĆ (značajke, problematika, tematika, stil) -roman prikazuje propadanje seoskih zadruga u Slavoniji, nemoral, lijenost, rasipnost, uzaludnost slavonskoga čovjeka, koristi bujne rečenice i sočan slavonski dijalog, to je nedovršena životna priča jer ne znamo kako će završiti život Đuke Begovića

43. MILAN BEFOVIĆ: BEZ TREĆEGA (vrsta djela, tematika, problematika, stil, tematika, modernističke karakteristike) - psihološka drama, sukob Gige i Marka koji se nakon 8 godina vraća kući iz ratnog zarobljeništva, opterećen bolesnim sumljama i ljubomorom optužuje Gigu, što nju duboko vrijeđa, na kraju Giga Marka ubija

44. IVO VOJNOVIĆ: DUBROVAČKA TRILOGIJA (koncepcija djela, vrste, problematika, stil) EKVINOCIJO
-središnje je Vojnovićevo djelo u 3 djela:
Prvi dio: Allons enfants-govori o dolasku francuza u Dubrovnik
Drugi dio: Suton-priča o majci Mariji i njezinim 3 kćerima
Treći dio: Na tarci- prikazuje nove pripadnike društva nakon propadanja plemstva
-vrsta: drame, tri dramska teksta povezana tematikom o propadanju dubrovačkog plemstva koje ne priznaje prolaženje vremena i mjenjanje svijeta i običaja, već uporno brani svoje davne i tragično poražene životne stavove pri tome stradavajući. Trilogija započinje i završava sonetima Prelude i Na Mihajlu koje simbolično govore o snazi nezamjetne prolaznosti života

45. DIJALEKTALNO PJESNIŠTVO U VREMENA HRVATSKE MODERNE (pjesnici, djela, značajke pojedinih pjesnika prema stilistici pisanja)
a) Fran Galović-pjesnik, prozaist, dramski pisac, počinje pisati štokavske stihove, ali najvišu umjetničku razinu dostiže kajkavskim ciklusom „Z mojih bregov“ – komponiran je kao 4 godišnja doba, poezija mu je elegična, u osjećaju straha, tjeskobe i smrti – najviše piše kajkavštinom, smatra da smirenje se može pronaći u vjerovanju da smrt nije ništa do ponovno stapanje s prirodom, s rodnim krajolikom
-antologijske pjesme : Crn-bel, Childe Harold, Jesenjski vete
b)Dragutin Domjanić-pjesnik, doktor prava, predsjednik Matice hrvatske,najznačajnije su mu pjesme na kajvaskom u kojima je bježao od svakodnevnog života u svoj zamišljeni svijet – dvorci, parkovi, porculanske figurice, u njegovim stihovima izražena je pesimistična vizija života kao neposredan rezultat otpora i gađenja nad banalnom realnosti te dobrovoljnog bježanja u izmišljeni svijet, u kajkavskoj lirici : Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragome kraju
-antologijske pjesme : Kaj, Bele rože, Megle, ...

46. VLADIMIR VIDRIĆ (razdoblje, životopis, djelo, predstaviti pjesme)-djeluje u razdoblju modernizma, pjesnik, objavio je samo jednu pjesničku zbirku „Pjesme“- 40-ak pjesama, on je slikar koji suprotstavlja i povezuje boje, a one su odraz pejzaža ali i čovjekove duše, pisao socijalne i misaone pjesme, te pjesme s mitološko-klasičnim motivima, umro je pomračenog uma, vrste lirskih pjesama: intimne, socijalne, refleksivni, mitološke starogrčkih motiva i pejzažne
-antologijske pjesme: Pejzaž I. i II. (impresionistička lirika), Dva levita, Adieu...
DVA LEVITA-levit-svećenik u hramu u Rimu, koristi motive rimske mitologije, te iskazuje čežnju koju leviti osjećaju prema ženi (imaginarnoj ženi)

47.MODERNA EUROPSKA KNJIŽEVNOST S POČETKA 20.ST. (avangarda: značajke, pravci; futurizam, ekspresionizam, nadrealizam, dadaizam, socijalistički realizam) -pojavljuju se novi smjerovi kojima je ishodište nezadovoljstvo s tradicionalnim stvaralaštvom a uvjetovano je socijalnim, političkim prilikama, te autmosferom koja je zavladala građanskim društvom uoći 1.svj.rata., ubrzana industrijalizacija urbanizaija, ravoj tehničkih znanosti rezultira općim kaosom i nihiliohstičkim raspoloženje u psihi čovjeka koji je sam počeo rušiti svoja božanstva, mogućnost da prevladaju ta stanja bio je krik protiv svih ustajalih građanskih shvaćanja života i umjetnosti, svim pravcima je zajedničko: osporavanje postojećih oblika književnog stvaranja, antiesteticizam, depersonalizacija umjetnosti, stapanja različitih književnih vrsta i uvođenje novih, stvaranje fragmentiranih tekstova, otvorenje strukture, razbijanje sintakse dotadašnjeg pjesničkog izraza...kaos je osnovna tematska preokupacija
-pravci:
FUTURIZAM-1909. Filippo Tomaso Marinetti u Italiji objavljuje Futuristički manifest kojim zahtjeva potpunu obnovu književnosti i umjetnosti u duhu tehničke civilizacije, futuristi veličaju energiju, brzinu i industrijsku civilizaciju, futuristički pjesnici upotrebljavaju vulgarizam, uvode neologizam, napuštaju smisao, tragaju za novim tipovima stiha, rime i pjesničkog ritma, ruski futuristi objavljuju manifest Pljuska društvenom ukusu u kojem veličaju tehničku civilizaciju i traže novu umjetnost, jedan od predstavnika ruski futurista Vladimir Majakovski- u djelima nalaze s eideje rušvenog prevrata, urbane teme, gradski žargon, nepoetske riječi, vulgarizmi
EKSPRESIONIZAM-javio se u Austriji i Njemačkoj, najviše u lirskoj i dramskoj književnosti, značio je protest protiv bilo kakvog književnog oponašanja stvarnosti, treba se okrenuti traganju za najboljim načinom izražavanja subjektivne stvarnosti, žele iskazati svijet u sebi slikom vanjskog svijeta prikazati svijet svoje duše, skloni su razbijanju logičkog reda, mišljenja i govora, sažetim rečenicama, jakim zvučnim efektima, metaforici i hiperbolama, žanrovski dominiraju lirika i drama, najčešći motivi su : smrt, rat, bolest, strah, pobuna, raspadanje, motivi grada,...-najznačajniji predstavnici su: George Heym, Franz Werfel, Gottfried Benn..
DADAIZAM-dolazi od riječi dada - tepanje djetetu, drveni konjić=uništiti sve i početi sve iz početka, stvoriti novi jezik poezije, nastao 1916. u Zürichu, proklamiran u časopisu Cabare Voltaire, odakle se proširio u Europi, idejni začetnik je rumunjski pjesnik Tristan Tzara, dadaisti razbijaju tradicionalne pjesničke oblike glasovnim pjesništvom, glazbom šumova, montažom fragmenata, najznačajniji predtavnici: Hugo Ball, Hans Arp...
NADREALIZAM-1924. u Parizu Andre Breton objavljuje Nadrealistički manifest, nadrealisti teže prikazivanju skrivene stvarnosti, podsvjesti, bez nadzora uma, stanja bliska snu uz slobodno nizanje asocijacija i automatsko pisanje, oslanja se na psihoanalizu, teži spontanom i nadrealnom, nastavak je dadaizma, predstavnici: Paul Eluard, Luis Aragon...
SOCIJALISTIČKI REALIZAM-začetak u Rusiji i Francuskoj, nakon dolaska boljševika (komunista) na vlast u Rusiji ubrzano se širi smjer likovnog i književnog izražavanja, služio se crno-bijelom tehnikom i svodio je umjetnost na promidžbu politike

48.MODERNA PROZA S POČETKA 20.ST. (M.Proust: U traženju izgubljenog vremena , osobitosti pisanja)-u modernoj prozi napušta se tradicionalno pripovijedanje događaja i pisci s eokreču prikazivanjima unutarnjeg stanja svijesti, služeći se tehnikom unutarnjeg monologa, pripovijedanog monologa, struje svijesti, vrijeme je kratko, može trajati nekoliko sati, jedan ili više dana, a sva zbivanja su vezana uz unutarnji svijet likova i pisac prati njihove misli, svijet uspomena, sjećanja i snove , roman toka svijesti je tip romana čiji je jedini sadržaj unutarnji svijet jedne ili više osoba, pisac prati misli svojih likova onim redom kako s eone javljaju (isprekidane, nedovršene)
MARCEL PROUST-franc. romanopisaca krhkog zdravlja, pretjerane osjetljivosti, buio je izoliran od ostatka svijeta i napisao je ciklus od 7 romana okupljenih u njegovu životnom djelu U traženju izgubljena vremena ŕ roman pisan u obliku autobiografije glavnog junaka Marcela koji je i sam autor, u njemu oživljava sliku franc. društva u doba Drugog cartsva čiji moral izlaže kritici.
-ciklus je podijeljen na 7 romana (Combray, Jedna Swanova ljubav, Put s Swanu, U sjeni procvalih djevojaka, Sodoma i Gomora, Zatočenica...).
-taj ciklus romana je pokušaj pisca da nadvlada prolaznost i smrt
-Proustovo vlastito traganje za smislom i identitetom počinje prisjećanjem na uspomene iz djetinjstva i pripovijedanje u kojem prati odrastanje osjećajnog i osjetljivog dječaka u zrelog umjetnika
COMBRAY-prvi dio ciklusa romana
Putujući kroz pišćeva sjećanja upoznajemo grad Combray, dječakovu obitlej i ljude iz okolice, kao i gospodina Swana, profinjenog plemića i ljubitleja umjetnost koji dječakovu obitlej često posjećuje. Pripovjedač nas vraća u Combray, u dane djetinjstva, ljude, prostore. Dovoljan je smao jedan kolačić (madelaine), natopljen u šalici lipova čaja, da dozove i probudi izgubljeno vrijeme.
-Proust smatra da samo umjetničkim djelom možemo sačuvati smisao postojanja

49. FRANZ KAFKA : PROCES, PREOBRAŽAJ (struktura romana)-u svoja djela unosi osjećaje straha i usamljenosti, protest protiv drušvenog utjecaja koji ugrožava slobodu pojedinca
PREOBRAŽAJ – pripovjetka, tematizira odnose unutar obitelji iz njegovog stvarnog života doznajemo kako je bio zoliran i usamljen u svojoj obitleji i imao loš odnos s ocem, a ta sjena se nadvila nad cijeli njegov život i to ga je potaknulo na njegovo djelo Preobražaj.
Jednog jutra Gregor Samsa se probudio i shvatio da se pretvorio u golemog kukca, a posljedica toga je izoliranost od obitelji i okoline. Njegova usamljenost raste iz dana u dan dok ga jendog dana ne pronađu mrtvog, bace u smeće i osjete olakšanje što je njihovoj mori došao kraj.
PROCES- roman, spominje se pitanje židovstva, koristi tehniku toka svijesti, spominje otuđenost u svijetu
Opisuje se sudbina činovnika banke Jozefa K. koji na 30.rođendan biva optužen i uhićen a da uopće nezna koji je zločin učinio. Nakon nekoliko dana dobiva sudski poziv, odlazi na saslušanje i premda se sve čini apsurdnim biva osuđen i pogubljen, ne shvačajući razlog ni smisao svega.

50.EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (pojam, vremenske i stilske, povijesne značajke, pisci i djela)-dolazi od franc.expression=izražaj-umjetnost suprotstavljanja
-pojavio se nov naraštaj mladih pisaca koji se kritički postavio prema tradicionalnom stvaralaštvu, bili su okupljeni oko časopisa „Val“ i „Vihor“, pišu ekspresionistički i iskazuju svoj prosvjed protiv stanja u Hrvatskoj književnosto programatskim člancima i manifestima : to su Donadini, Šimić, Krleža. Donadini je urednik časopisa „Kokot“- uzima se kao početak ekspresionizma u Hrv. koji je izražavao bunt, borbu i težnju za aktualnošću
-hr.knjiž. 30-ih i 40-ih god. Obilježile su velike političke i gosp. krize (politički otpor u Beogradu, sukob ljevičara i desničara, pobune seljaka i radnika), lijevo orijentirani intelektualci zahtijevaju soc. tematiku u knjiž. zanemarujući pritom njezinu umjetničku stranu, otpor modelu utilitarnog realizma je pružio M.Krleža (Predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića), procvat dijelaktalne lirike, čakavske i kajkavske koja je nastala iz dijalektalnog pjesništva začetog u doba moderne
-predstavnici:
Antun Brako Šimić- Preobraženja (zbirka pjesama)
Miroslav Krleža – Hrvatski Bog Mars, Predgovor podravskim motivima, Balade Petrice Kerempuha, Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa Latinovicza, itd...
Ivo Andrić – Prokleta avlija

51.ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (djelo, novo poimanje književnosti i estetike, poznavati antologijske pjesme)!
-negirao je tradiciju i povezanost književnosti s društvenom problematikom
PREOBRAŽENJA-zbirka od 48 pjesama, posvećena njegovoj djevojci Tatjani Marinić-slobodni stihovi, prvi put u Hr.pjesme su pisane slobodnim stihom, izostavljena interpunkcija (odsjekao je svaku strofu da bi efektnije naglasio svaku opomenu-Opomena), nema rime, programatske pjesme, zasniva se na čulima, karakteristika da umjetnik sa što manje riječi ne pazeći na ritam iskaže svoju misao, gl.teme su život i smrt, ljudsko tijelo, siromasi
-antologijske pjesme: Moja preobraženja, Opomena, Povratak, Smrt, Ručak siromaha, Pjesnici
-bit pjesništva 20.st. jest angažirati svih 5 osjetila, smatra se ocem slobodnog stiha, u čitavoj poeziji pjeva o sbei, o vlastitom doživljaju života i svijeta i u svojim stihovima traži utjehu, a njima tješi čitatelje,smatrao je da je književnost neodvojiva od drugih znanosti i umjetnosti, bitan pjesnikov konflikt počinje i završava na spoznaji nestajanja vlastitog tijela i narastanja duha, pjesme piše u obliku kaleža, cvijeta, vaze, okreće se socijalnoj tematici

52.MIROSLAV KRLEŽA : HRVATSKI BOG MARS (struktura djela, tematika, stil, djelo)-antiratna zbirka novela s ratnom tematikom, opisuje sudbinu hrv.intelektualaca i seljaka na ratnom bojištu i prikazuje apsurd rata (1.svj.rat)
BARAKA PET BE-grof Maksimilijan je imao samo jednu želju, postići što više odličja. Postao je šefom bolnice koja se sastojala od 42 velike drvene barake, a njegova bolnica je išla od mjesta do mjesta gdje se ratovalo. Jednog dana je u njegovu bolnicu stigao mladi student Vidović prostrijeljenih pluća-unijeli su ga u Baraku Pet Be. Opisuje smrdljivu žutu vodu, krvave zavoje, vatu, isparljivu vodu, svi viču, red je bio podijeljen na 3 grupe: polomljene kosti, amputirani i cuvaks tj. oni koji odma idu u mrtvačnicu. Za jednog odsutsva Maksimilijana vojnici su silovali sestre. Dok su drugi umirali, doktori i sestre su slavili pobjedu. Vidović je želio ustati iz kreveta i baciti im blato u lice, ali kad se sagnuo srušio se i iskrvario.

53.MIROSLAV KRLEŽA : BALADE PETRICE KEREMPUHA (struktura djela, tematika, struktura, jezik, stil)-pisane u kajkavskim jezikom koji se nalazi u pučkim pjesmaricama Habdelića i Belostenca i komedijama Tituša Brezovačkog., predstavljaju pjesnikovu viziju cjelokupne Hrv. povijesti kroz niz seljačkih buna i protesta, Petrica Kerempuh je skitnica starog pisca Jakova Lovrenčića kojeg nalazimo i kajkavskoj usmenoj priči i njemačkim pučkim pričama o Tillu Eulenspiegelu, najpoznatije balade su : Khevenkiller, Na mukah, Planetarijum
-tematika : nepravda koja se nanosi kmetu, nezadovoljstvo situacijom koja je nametnuta, prihvaćanje svoje sudbine, težak položaj seljaka koji rade za drugog pod tlakom, a završavaju ako bokci kojima ništa ne ostaje, hrv.čovjek je uvijek bio marioneta u rukama velikih sila, nikad nisu bili slobodni, povijest se prikazuje ironično, groteskno, crna je i tužna, viđena očima malog čovjeka (Khevenkiller-socijalno politička pjesma pisana kajkavštinom, distih, prva strofa katren)
Balade-umjetnička afirmacija pučkog pogleda na život i povijest

54.MIROSLAV KRLEŽA : GOSPODA GLEMBAJEVI (ciklus o Glembajevima, vrsta djela, modernistički elementi, tematika, problematika) -drama u 3 čina, ciklusu o Glembajevima središnje je mjesto cijelog Krležinog knjiž.opusa, sastoji se od 11 novela i 3 drame, to je velika obiteljska saga, u središte ciklusa stavlja dramsku trilogiju, trilogija o Glembajevima je psihološko-socijalistička studija raspada i degeneracije jedne zagrebačke patricijske obitleji začete u zločinu prvog Glembaja koji je ukradenim crkvenim srebrom započeo obiteljski uspon od međimurskih seljaka do uglednih gradskih industrijalaca i bankara, mjesto radnje : Zagreb, jedna ljetna noć prije rata, obrađuje dramsku psihološku analizu na tematici glembajevske problematike (odnos oca i sina, i međusobni odnosi likova)

55.MIROSLAV KRLEŽA – POVRATAK FILIPA LATINOVICZA (struktura i modernost djela, tematika, jezik, stil , likovi, prozno stvaralaštvo Krleže)-tehnika toka svijesti, 1.moderni roman hrv.književnosti u kojem se pripovijeda o povratku gl.lika kući nakon 10.godina izbivanja i pokušaju da pronađe odgovore na pitanja koja su ga oduvijek mučila (otac, identitet, pripadnost društvu, ljubav)
-likovi : Filip, majka Regina, Boboča, Baločanski, Liepach, Kyriales
-proza: dramskog karaktera, nalik romanima Dostojevskog, izražene su 2 osnovne kategorije dramske kompozicije : ekspozicija (Filipov povratak), dramski zaplet ( Kostanjevec ), i rasplet (otkriće očinstva i ubojstvo), na stilskoj razini svijet romana obiluje bizarnostima, snažan utjecaj psihoanalitičkih teorija u tretiranju čovjekove spolnosti i nejasnih mračnih poriva koji vladaju likovima, služi se tehnikama : sveznajućim pripovjedačem, dijalogom, monologom, unutarnjim monologom

56.TIN UJEVIĆ ( djelo, ciklusi pisanja, tematika, stil, interpretirati jednu pjesmu) –pjesničke zbirke: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studnecu, Ljudi na vratima gostionice, Skalpel kaosa. Antologijske pjesme: Oproštaj, Naše vile, Svakidašnja jadikovka, Visoki jablani, Pobratimstvo lica u svemiru.
-u trenutku kada se predstavio svojom prvom zbirkom „Lelek sebra“ (Vapaj roba) Ujević je refleksijama o samome sebi progovorio o svojem mukotrpnom usamljeništvu u svijetu, znači, pjesnik nosi svoju usamljenost kao teško i nepremostivo prokletstvo, temeljna obilježja pjesama su bol i vapaj pjesnika zbog mukotrpnog usamljeništva koje ga je snašlo u svijetu. U najzrelijoj fazi („Auto na korzu“, „Ojađeno zvono“) prekida svoj pesimistični odnos, usamljenost mu više nije opterećenje i poprima novi vidik: pretvara se u prkos životu, bijedi, boli uopće, stihovi mu se tretvaraju u radosne poklike životne radosti, svijetu i svjetlu, ljudskom radu. Završna faza poetski je izražena u zbirci „Žedan kamen na studencu“, prikazuje stanje smirivanja pjesnika i njegovo mirenje sa svijetom i ljudima, jedno pomalo rezignirano prihvaćanje života sa svim njegovim dobrim i lošim osobinama.
Kolajna-najljepši hrvatski ljubavni kanconijer, ispjevana ljubav prema zamišljenoj ženi, oslikana patnja zbog izgubljene ljubavi (klasični stil, elementi trubadursko-renesansnih ugođaja)

57.DOBRIŠA CESARIĆ (djelo, ciklusi pisanja, tematika, stil, interpretirati jednu pjesmu) –njegova prva zbirka „Lirika“, proglašena je najboljom pjesničkom knjigom godine ( JAZU,čiji je redovni član), prevodio je ruske i njemačke pjesnike. Pjesničke zbirke: Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga prepjeva, Izabrane pjesme i prepjevi, Svjetla za daljinom, Voćka poslije kiše.
-pjesnik grada, njegove su pjesme prožete osjećajem pritajene boli, prolaznisti ljepote i životne patnje, isto tako je impresionistički prikazao slavonski pejsaž. U svojim pjesmama okreće samom sebi i običnim ljudima s kojima se poistovjećuje. Kad govori o svom osobnom, intimnom svijetu, pjesnik diže svoje vlastite doživljaje na razinu općeljudskih simbola. Snaga i vrijednost njegove poezije se očituje u preciznosti izraza, u savršeno jednostavnom pojmovnom i metaforičkom aparatu kojim se služi. Antologijske pjesme: Oblak, Povratak, Slap, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa, Vagonaši, Mrtvačnica najbjednijih...

58.DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (djelo, ciklusi pisanja, tematika, stil, interpretirati jednu pjesmu) – napisao je niz antologija, sabranih i izabranih djela, kritičkih izdanja pisaca( Vidrića, Matoša, Polić-Kamova). Pjesničke zbirke: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Intimna izložba crteža iz Raba, Blagdan žetve, Srebrene svirale, Prsten, Poezija, Sabrane pjesme, San, Moje djetinjstvo, itd... Njegove pjesme su svojevrsna autobiografija u stihovima koja počinje s rodnim Rastušjem (djetinjstvi, sjećanje) i nastavlja se dolaskom u grad, koji je za pjesnika bio koban. Stih mu je jednostavan, oslobođen dekorativnih izraza, ali to nimalo ne umanjuje umjetničku vrijednost njegovih pjesama. On je u našoj poeziji jedinstven i neponovljiv izraz; oslobodivši svoju poeziju dekorativnih elemenata on je u slobodnom nevezanom stihu ostvario izvanrednu unutarnju arhitekturu pjesme, naglašen ritam i muzikalnost stihova. Antologijske pjesme : Večer nad gradom, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Prsten.

59.HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1929. – 1952. (vremenska i stilska obilježja, sukob na književnoj ljevici) –hrv.književnost 30.-ih i 40.-ih godina obilježile su velike političke i gospodarske krize (politički otpor Beograda, sukob ljevičara i desničara, pobune seljaka i radnika), dolazi do smirivanja avangardnih stilova u književnosti i povratak realističkom modelu stvaranja. Lijevo orijentirani intelektualci zahtijevaju socijalnu tematiku u književnosti zanemarujući pri tom njezinu umjetničku stranu. Otpor modelu utilitarnog realizma pružio je Miroslav Krleža (predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića). Pisao je o tome brojne članke i polemike u časopisima „Danas“ (pokrenut 1034.) i „Pečat“ (pokrenut 1938.). Objavivši „Dijalektički antibarbarus“ (1939.) isključen je iz komunističkih redova. Tridesetih godina naglo je procvao razvoj dijalektalne lirike koju na čakavskom stvaraju Mate Balota, D.Gervais, a na kajkavskome Nikola Pavić i I.G.Kovačić. u razdoblju 30.-ih i 40.-ih godina stvaraju V.Nazor, T.Ujević, G.Krklec, M.Krleža, D.Cesarić, N.Šop, V.Majer, D.Tadijanović.

60. EUROPSKA DRAMSKA KNJIŽEVNOST U RAZDOBLJU OD 1929.-1952. (epsko kazalište i kazalište apsurda, predstavnici i djela) –modernistički pokreti dali su snažne poticaje stvaranju moderne drame, 3.desetljeće je u znaku stvaranja novih kazakišnih pokušaja oživljavanja uloge kazališta. Najvažniji pisci dramskih tekstova dvadesetih godina su: Luigi Pirandello, George Bernard Shaw, Gerhard Hauptmann, Maurice Maeterlinck, Ernrt Toller, Paul Claudel i dr. Uz P.Claudela (Navještenje Mariji, Satenska cipelica), između 2 rata je jedan od vodećih franc.dramatičara Jean Giraudoux –služi se grčkim motivima, biblijskim pričama i maštom kako bi stvorio suosjećajne i duhovite komentare o ljudima (Trojanskog rata neće biti). Jean Cocteau, Jean Anouilha –koriste grčke motive. Egzistencijalist Jean-Paul Sartre je grč.tematiku preuzeo u drami Muhe, služio se biblijskim i povijesnim motivima i nastojao predstaviti svoju filozofiju s izrazito napadnim ironiziranjem. Albert Camus je u dramama Nesporazum i Caligula najizravnije pokazao svoj odnos prema „apsurdnosti“ i „apsurdnom čovjeku“
-najvažniji predstavnici „avangardnog kazališta“ ili „kazališta apsurda“ : Samuel Beckett i Eugene Ionesco, Arthur Adamov i Jean Genet. Ionesco je u svojim antidramama Ćelava pjevačica i Stolice predočio nelogičnost, apsurdnost, pobrisao granice između realnoga i fantastičnoga, komičnoga i tragičnoga. Beckettovo djelo U očekivanju Godota je najizrazitije djelo „antiratnoga, apsurdnog kazališta“, apsurdisti su odbacivali konvencije, logiku, pa i likove i dijaloge u korist metafora, u svijetu su vidjeli obilje zla, neprijateljstvo, besmislenost, apsurdnost. Najpoznatiji njem.dramatičar je Bertolt Brecht, tvorac epskog kazališta, želio je kazalištem odgajati pojedince i mijenjati „društvenu svijest“, najpoznatije su mu drame: Majka hrabrost i njezina djeca, Dobri čovjek iz Sečuana i Kavkaski krug kredom – služio se tehnikom epske pjesme uključujući epizode i naraciju s dijalogom te glazbene dionice. Eugene O´Neille, am.dramatičar, nebelovac, dobio je međunarodno priznanje, ostvario je, nasljedujući Strindbergovu dramaturgiju, nove oblike „tragedije sudbine“, dramu Crnina za Elektru smjestio je u američke okolnosti. Tennessee Williams zanimao se za svagdašnje probleme (Tramvaj zvan čežnja, Staklena menažerija, Mačka na vrućem limenom krovu).

61.EUROPSKA PROZNA KNJIŽEVNOST OD 1929.-1952. (H.Hesse, E.Hemingway) –u međuratnom vremenu iskazivana je velika pozornost pripovjednoj prozi, novela i roman objavljivani su i u novinskom tisku. Roman je postao najčitanija književna vrsta, moderni se roman suprostavlja tradiciji i područje je neobičnih eksperimentiranja, imamo roman struje svijesti, roman-esej, fabularni roman bez motivacije postupaka likova i uzrokovanosti zbivanja, imamo i elemente novinskih vrsta, posebno reportaže. Avangardni romanopisci odbacuju razvijanje fabule, a pozornost se posvećuje subjektivnoj svijesti, psihološka stanja ili podsvijesti se očituju u unutarnjim monolozima, nedostatak motivacije utječe na neodređenost likova, pojavljuju se „neknjiževni“ tekstovi u romanu. Teoretičari književnosti došli su do zaključka da naziv pripovijedanje nije prikladan izraz za imenovanje književnih pojava u modernom romanu i noveli, pa s eukidanjem fabule ukida i pripovijedanje.
-američka proza je u ovom razdoblju jako plodonosna, značajan je Ernest Hemingway, romanopisac „propalog naraštaja“, objavio je romane Zbogom, oružje, Kome zvono zvoni i Starac i more. Proza mu se zbog kratkih rečenica, brojnih ponavljanja i sažetih opisa lišenih ukrasa naziva hard boiled (tvrdo kuhana) proza. Motive iz Prvog svj.rata obradio je u romanu Zbogom oružje, 1029. Španjolski građanski rat i 2.svj.rat u romanima Kome zvono zvoni(1940.) i Preko rijeke i u šumu (1950.). o životu izgubljenog naraštaja u Europi pisao je u romanu I sunce se rađa ili Fiesta, a njegovo najuspjelije djelo je Starac i more. Dobitnik je Nobelove nagrade 1954.
Herman Hesse- njem.pripovjedač i romanopisac, najprije je pisao pjesme u duhu neoromantizma, a onda se posvetio pripovijedanju u kojem je spojio tradicionalni njemački roman sa suvremenim elementima. Od kraćih djela izdvajaju se putopisne slike Iz Indije, indijska priča Siddharta, Putovanje na istok, a od romana Stepski vuk, Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. Dobio je Novelovu nagradu 1946.

62.HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1952.-1969.( druga moderna – značajke) – 40-ih godina dolazi do političkih promjena koje se odražavaju i u književnom stvaralaštvu. Jugoslavenske vlasti su raskinule sa Staljinom. Nakon Rezolucije Informbiroa 1948., nastupilo je vrijeme oslobađanja književnosti od utilitarizacije i pragmatizma. U ZG-u je 1949. održan je Drugi kongres književnika Jugoslavije na kojem je Šegedin progovorio o slobodnoj umjetnosti, oslobođenoj okova socijalističkog režima (referat O našoj kritici). Slijedio ga je Miroslav Krleža na Trećem kongresu Saveza književnika Jugoslavije, u Ljubljani 1952. Njegov je nastup značio pobjedu liberalnih snaga koje su se zalagale za slobodu i autonomiju književnog stvaralaštva. Romani Petra Šegedina (Djeca božja, Osamljenici) i Vladana Desnice (Proljeće Ivana Galeba), kratka proza Ranka Marinkovića, poezija Vesne Parun (Zore i vihor) i Jure Kaštelana (Pijetao na krovu) jasan su odraz umjetničke slobode i autonomnog stvaralaštva.

63.RANKO MARINKOVIĆ : KIKLOP (tematika, problematika, struktura, stil, simboličnost romana) – Kiklop je jedan od najboljih romana u suvremenoj hrv.književnosti, prikazuje tjeskobnu zagrebačku atmosferu uoči Drugoga svjetskog rata koji simbolizira jednooko mitološko čudovište Kiklop, a još simbolizira i infernalnost rata, kanibalski svijet, ljudsku animalnost. Likovi u romanu su intelektualci ili poluintelektualci koji provode neplodne intelektualističke rasprave po kavanama. Gl.lik je novinar Melkior Tresić opsjednu manijom straha i smrti, provodi život uglavnom po kavanam u besplodnim intelektualističkim raspravama sa svojim kolegama novinarima, književnicima, bohemima (Ugo, Fernando, Maestro...) ili se upušta u ljubavne veze sa ženama čudnoga morala (Enka, Vivijana). U snovima ga neprestano progoni simbolička slika ljudožderstva (kiklop Polifem), u stvarnosti mu se život kreće od grčevitoga nastojanja da gladovanjem izbjegne vojnu obavezu, preko kasarnske torture do suludoga puzanja u Zoopolisu što je i njegov konačni slom. Marinković tematizira tjeskobnu atmosferu u zagrebačkoj sredini uoči nadolaska ratne kataklizme : egzistencijalni strah, dehumanizacija, rasap svih etičkih kategorija, dezorjentacija u intelektualnim krugovima. Djelo je bogato mitološkim simbolima, intetekstualnim vezama, aluzijama na brojna mjesta iz svjetske i hrvatske književnosti. Izraz je maniristički i karakteriziraju ga jezični kalamburi, dvosmislenosti, kontrasti, igre riječima, stilske bravure.Miroslav Vaupotić kaže: ZOOPOLIS-grad životinja, od svoje uporabe svakodnevne značenjske pojavnosti: zvjerinjak-zoološki vrt, do temeljnije : metaforička životna simbola za oznaku života čovjeka i čovječanstva, za viziju svijeta kao animalnog poživotinjenog življenja, kao nekog srednjvjekovnog bestijarija... u zasad većem djelu autorovu, Kiklopu, taj bestijarij postaje i osnovna idejna potka njegova djela. Jer Marinkovićevi osnovni fantazmagorični simboli- „gigantski kukac-svežder“, „strahotni aligator- Krokodil i homerski jednooki Polifem-Kiklop“, „čovjek-zvijer“, uništavaju sve humano u čovjeku nagovještavajući trijumf bestijalnog zločinačkog elementa ljudske prirode, od mitskih vremena kiklopa do suvremenosti totalitarnih divljanja.

64.SLOBODAN NOVAK – MIRISI, ZLATO I TAMJAN (tematika, problematika, struktura, stil, simboličnost romana) –jedan od najznačajnijih romana suvremene hrvatske književnosti, složena simbolika romana na koju upućuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom miješanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. To je priča o umirovljenom intelektualcu srednje dobi Malom koji sa ženom Dragom njeguje prastaru Madonu, nekoć vlasnicu polovice otoka, u ruševnoj patricijskoj kući na otoku. Njegov lik je nositelj iskustva jednog cijelog naraštaja koji je zarobila ideologija. U romanu prevladava ironija i sarkazam, rezigniranost i izgubljene iluzije, pun je biblijske simbolike. Gl.lik Mali vezan je za Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma, on je rezignirani humanist koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način čisti se od naivne vjere i ideologije zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U gl.liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju. No, pravi „junak“ djela zapravo je Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i određuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistički roman pisan je tonom razorne iluzije i sarkazma, a osnovni osjećaj u zraku je sartreovske metafore mučnine i gađenja prema svijetu.

65.HRVATSKI PJESNICI U DOBA DRUGE MODERNE ( J.Kaštelan, V.Parun, J.Pupačić – stil, tematika) – Jure Kaštelan je jedan od tvoraca modernog pjesničkog izraza u hrv.književnosti (slobodne metafore, precizna gradnja stihova, tradicionalizam pučkog, narodnog izraza). Ljepota Kaštelanove poezije čini spoj modernizma i to modernizma vanjskih utjecaja (Lorca) i tradicionalizma pučkog, narodnog izraza. Njegovu poeziju karakterizira sloboda metaforike, urbaniziranje folklornoga i njegovo uzdizanje na visinu najmodernije formule te promišljena precizna gradnja stihova. Tematika – Npr. njegova pjesma Jadikovka kamena, tema je pobuna protiv nepravde i zla koje se događa svijetu, ali ta pobuna je osuđena na propast, a da bi se izbjegla propast samoga sebe, romantik se pretvara u nešto što nije čovjek, u prirodne elemente:drvo, vjetar, ptica... ili mašta o tzv. „zlatnom dobu“ kad je svijet bio ili će biti idealno uređen. U ovoj pjesmi kamen, kao alegorija čovjeka, moli „vladare zemlje“ da ga izvade iz „pločnika i ulica, iz pragova tamnica i katedrala“, i da ga vrate natrag tamo u prirodu, odakle je izvađen, jer ne želi gledati zločin. Ovakva stara oporba prema „krutoj realnosti“ i nepravednom svijetu očitovala se i kod drugih pjesnika.
Vesna Parun – za nju je rečeno da je više tradicionalna nego moderna, ali ona je u svojoj tradicionalnosti bila i snažnija i životnija od većine naših priznatih „modernista“. Osnovne preokupacije su joj ljubav, ljepota, bogatstvo prirode, vječno pitanje života i smrti, sadašnjost i vječnost. Iz njezine poezije izvire idealni lik žene kojoj je ljubav u primarnom smislu otkrivenje principa majčinstva kao skrbi, zaštite i žrtve, te djevičanstvo kao odricanja, vjernosti i pokloništva, to je nesebično prepuštanje bližnjem, ona štiti i objavljuje specifični ženski duhovni identitet. Pri tome se nužno služi i tjelesnošću, ali tjelesnost u toj poeziji nije svrha samoj sebi. Tajnovitost koja struji iz dalekih „vrtova vječnosti“ kojima su, svaki na svoj način, okrenuta oba puta ljubavne žudnje, jamac je neprestane svježine i privlačnosti poezije Vesne Parun. (Neven Jurica)
Josip Pupačić – veza sa zavičajem je jedan od osnovnih pokretača poezije Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka „Kiše pjevaju jablanima“ je u znaku spontanog, doživljaja rodnog kraja, nostalgičnog povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Njegov doživljaj svijeta je panteistički: u gotovo svakom stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost pred njezinim ljepotama i zagonetkama i potpuna stopljenost s njom, ali već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. U daljnjem stvaranju sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnom planu, njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napregnuta, isprekidana, daleko od nekadašnje spontanosti i lakoće. U traganjima za mogućnostima poetskog izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima, njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće efekte.

66.SUVREMENA HRVATSKA KNJIŽEVNOST (postmodernizam 1970.-1990.godine) - početkom 70.-ih godina kriza socijalističkoga sustava i neriješeno nacionalno pitanje u unitarističkoj Jugoslaviji doveli su do tzv.masovnog pokreta, kada su reformističke partijske snage, uz podršku naroda, zahtijevale veću ekonomsku i političku samostalnost Hrvatske. Postojao je i problem kulturnog identiteta i jezične posebnosti (Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967.). „Hrvatsko proljeće“ je završilo kapitulacijom partijskog vodstva u Karađorđevu 1971. i pobjedom konzervativnih unitarističkih snaga. Taj je poraz u praksi označio početak progona i šikaniranja brojnih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika, umjetnika i kulturnih djelatnika. Smrću Josipa Broza Tita Jugoslavija se počela raspadati. U Hrvatskoj je, kao i u drugim zemljama, srušen komunistički sustav 1990. održani su prvi izbori nakon 2.svj.rata koji su doveli do parlamentarne demokracije tj.višestranačkog sustava. Hrvatska je obnovila svoju državnost 30.svibnja 1990. 70.-ih godina javljaju se promjene u hrv.književnosti. Značajan je naraštaj tzv.fantastičara (Pavličić, Trubuson, Čuić, Jelačić Bužimski, Barbieri itd...) čiji su uzor Borges, Bulgakov, Kafka. Postrazlogovski pjesnici Rogić, Nehajev, Paljetak, Bošnjak, Maković stvaraju poeziju s naglašenom semiotičkom sviješću i jezikom kao predmetom pjesme. Na njih se nadovezuje poezija J.Severa, Maleš, Čegec, Begović i dr. tzv.offovci okupljeni oko časopisa Off, 1978. Poezija se u postmodernizmu vraća i tradicionalnim pjesničkim oblicima i postupcima(sonet, jasnoća izričaja). Pisci postmodernisti okreću se pripovijedanju, priči, tzv.žanrovskoj prozi (kriminalistički, avanturistički, bulevarski, horror roman). Najznačajniji predstavnici su Pavličić, Tribuson i Orhel. Odnos pojedinca prema vlasti i kritiku kulta lučnosti prikazuju Aralica, Majdak, Pavličić. Aralica i Fabrio pišu povijesne i obiteljsko-genealoške romane, a Cvitan i Majdak egzistencijalističke romane. Dolazi i do stvaranja tzv.ženskog pisma (svijet predočen očima žene) čije su predstavnice I.Vrkljan, V.Krmpotić, D.Ugrešić. Dramu stvaraju: I.Brešan, S.Šnajder, M.Gavran, V.Stojsavljević i dr.

67.ANTUN ŠOLJAN – KRATKI IZLET (proza u trapericama) - Rođen je u Beogradu, osnovnu školu polazi je u Pančevu i Slavonskom Brodu, gimnaziju u Zagrebu, a diplomirao je engleski i njemački na F.F. u Zagrebu. Uređivao je časopise „Međutim“, „Krugovi“, „Književnik“. Radio je kao profesionalni književnik. Sastavljač više antologija i izbora iz suvremenog hrvatskog i europskog pjesništva i proze. Umro je u Zagrebu
Poezija: Na rubu svijeta, Izva fokusa, gazela i duge pjesme, Izabrane pjesme, Čitanje Ovidjevih Metamorfoza, Bacač kamena
Novele: Specijalni izaslanici, Deset kratkoh priča za moju generaciju, Obiteljska večera
Romani: Izdajice, Kratki izlet, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu
Ostalo: Hrvatski Joyce i druge igre (proza i drame), prošlo i nesvršeno vrijeme (eseji), Zanovijetanje iz zamka (feljtoni)
U središtu njegovih urbanih novela i romana su likovi buntovnika,, nezadovoljnih ljudi koji se ne mogu uklopiti u društvo, nego u posebnu društvenu skupinu (klapu). Tu se već kriju zameci jeans proze s početka 70.-ih. Djela među kojima se ističu „Izdajice“ i „Kratki izlet“ pisana su u maniri američke tzv. tvrdo kuhane proze (Hemingway, Dos Passos), a karakterizira ih rafinirana jednostavnost, čitke i stilski dotjerane rečenice, kolokvijalna sintaksa, bez ukrasa i metaforike. KRATKI IZLET- djelo u kojem je pripovjedač mladi urbani intelektualac, student, koji je ujedno i jedan od protagonista radnje. Likovi koji ga okružuju predstavljaju slučajno okupljenu klapu koja se našla na zajedničkom znanstveno-istraživačkom putovanju. Cilj putovanja je arheološko istraživanje kulturno-povijesnih glagoljaških spomenika na području Istre. Klapu čine neobični likovi čija intelektualna, socijalna i nacionalna određenost opstoji tek kao naznaka : vodič Roko, Petar, Vladimir, Ivan (pripovjedač), dvije Ofelije i dva pijana Slovenca.

68. SUVREMENI PJESNICI (I.Slamnig, S.Mihalić) - IVAN SLAMNIG (1030.-2001.)-rođen je u Metkoviću, osnovnu školu je pohađao u Metkoviću i Dubrovniku, gimnaziju u Dubrovniku i Zagrebu, a diplomirao je na F.F. u Zagrebu. Radio je kao lektor na brojnim stranim sveučilištima; nakon toga je bio profesor na Odsjeku za komparativnu književnost F.F. u Zagrebu. Prevodi s engleskoga, ruskoga, talijanskoga i švedskoga jezika. Sastavljač je niza antologija. Poezija: Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Limb, Analecta, Fronta, Relativno naopako, Izabrane pjesme, Ranjeni tenk. Novele: Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca. Roman: Bolja polovica hrabrosti. Eseji, studije: Disciplina mašte, Hrvatska versifikacija
-pjesnik jezične igre, dosjetke, ironijskih obrata, smjelih eksperimenata, nastoji maksimalno koristiti potencijale koje nude standardni jezik, dijalekti, žargon, jezik znanosti i tehnike. Antologijske pjesme: Ubili su ga ciglama, Barbara, Roma ala Romana
SLAVKO MIHALIĆ (1928. )-rođen je u Karlovcu, osnovnu školu i gim.završio je u Karlovcu, a diplomirao je na F.F. u zagrebu. Radio je kao novinar, urednik časopisa „Most“ i „Forum“; tajnik biblioteke „Pet stoljeća hrvatske književnosti“, Redoviti član HAZU. Zbirke pjesama: Komorna muzika, Put u nepostojanje, Početak zaborava, Darežljivo progonstvo, Godišnje doba, Ljubav za stvarnu zemlju, Posljednja večera, Klopka za uspomene, Atlantida, Tihe lomače, Iskorak, Ispitivanje tišine, Zavodnička šutnja, Baršunasta žena, Karlovački diptih.
-najkarakterističniji pjesnik krugovaškoga naraštaja, ali i jedna od najsnažnijih osobnosti suvremene hrvatske lirike. U brojnim pjesničkim zbirkama on je možda najjasnije opjevao strahove, usamljenost i nade svoje generacije. Glavne teme su: čovjekova ugroženost, strah, tjeskoba, bezizlaznost, osjećaj praznine, pustoši i nemoći, a veliku pozornost posvećuje formi i pjesničkom jeziku. Antologijske pjesme: Metamorfoze, Majstore ugasi svijeću.

69.IVAN ARALICA: PSI U TRGOVIŠTU (struktura romana, problematika, stil, ukopljenost u pišćevo stvaralaštvo) - Rođen je u Promini, učiteljsku školu završio je u Kninu, a diplomirao na Filozofskom f. u Zadru. Neko vrijeme radio je kao učitelj u selima Dalmatinske zagore, ravnatelj gimnazije u Zadru te saborski zastupnik u Zagrebu. Redovni je član HAZU. Novele: Svemu ima vrijeme, Propast Magnuma. Romani: A primjer se zvao Laudina, Filip, Konjanik, Ima netko siv i zelen, Psi u trgovištu, Put bez sna, Duše robova, Graditelj svratišta, Okvir za mržnju, Asmodejev šal, Tajna sarmatskog orla, Majka Marija, Knjiga gorkog prijekora, Četverored, Ambra
Eseji: U sjeni ocvalog imperija. PSI U TRGOVIŠTU-povijesni roman, Aralica je na tragu poetike franjevačkih kronika i Andrićeve proze, rekonstruira povijesne slike i procese te nastoji iz njih izvući opće pouke. Slijedi više romana s morlačkom tematikom u kojima prati sudbinu obitelji Grabovac u raznim povijesnim razdobljima (put bez sna, Duše robova, Graditelj svratišta). U njima je povijest samo sredstvo da se progovori o suvremenim problemima i da se uoče podudarnosti između prošloga i sadašnjega. Aralica inzistira na dokumentima, na bogatoj ilustrativnoj građi (npr.vrlo precizno opisuje stare običaje, obrede, nošnje, alate, oružje i sl.) na stvaranju što sličnije povijesne slike, ali je njegova namjera da zapravo izgradi samosvjesnu filozofiju povijesti kojoj je u osnovi ideja kontinuiranoga ponavljanja, reverzibilnost povijesnih procesa. Pomoću priče iz povijesti Araličinih romani zapravo formiraju univerzalne istine i etičke poruke i žele u njih uvjeriti i čitatelja, zbog toga i djela primaju strukturu parabole sa snažnim moralističko-didakričkim nabojem. Njegova proza se nadovezuje na usmenu tradiciju.

70.PAVAO PAVLIČIĆ : KORALJNA VRATA (vsta djela, struktura, problematika) - rođen je u Vukovaru, osnovnu školu i gimnaziju je završio u Vukovaru, diplomirao na Filozofskom fakultetu u zagrebu. Radi kao redoviti profesor za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Član je uredništva „Republike“. Novele: Lađa od vode, Vilinski vatrogasci, Dobri duh Zagreba, Radovi na krovu, Skandal za simpoziju. Romani: Plava ruža, Stroj za maglu, Umjetni orao, Večernji akt, Slobodan pad, Eter, Kralj mandata, Čelični mjesec, Trgo slobode, Krasopis, Rakova djeca, Koraljna vrata, Rupa na nebu, Nevidljivo pismo, Diksilend, Zaborav, Pasijans. Romani za djecu: Trojica u Trnju, Zeleni tigar, Petlja, Lopovska uspavanka. Feljtoni: Dunav, Zagrebački odrezak, Inventura, Svoj svome, prolazna soba. Ostalo: Rukoljub, Šapudl (proza). Njegovi romani su dinamični, puni neočekivanih obrata, jednostavnog i komunikativnog izraza u kojim se miješaju fikcija i zbilja. KORALJNA VRATA-gl.junak Krsto Brodnjak pronalazi izgubljene Gundulićeve rukopise na Lastovu, koji počinju pokazivati čudesna ljekovita svojstva. Na kraju uništava rukopis i vraća se u Zg.

maturalna pitanja 1

01 Lirika (karakteristike)
- Književni rod
- Naziv je dobila prema starogrčkom instrumentu lira (lyra).
- Povezanost između glazbe i lirike
- Subjektivnost i osjećajnost
- Nema opisivanja
- Kratka i naizgled jednostavna
- Klasificira se prema tematici na: ljubavnu, domoljubnu, refleksivnu, pejzažnu, religioznu, socijalnu i intimnu liriku.
- Strukturu lirske pjesme sačinjavaju: tema, motivi, jezik, ritmička organizacija (izbor dužine stiha, ritam, rima i sl.).

02 Versifikacija
- Znanost o stihu
- Nastala u antičkoj Grčkoj (kvantitativna)
- Danas poznajemo 3 versifikacijska sustava:
o Kvantitativna versifikacija:
§ Nastala u antičkoj Grčkoj
§ Temelji se na izmjeni dugih i kratkih slogova poredanih u stope
§ Dugi slog se bilježi znakom “-“ (arza), a kratki slog znakom “U“ (teza)
§ Stope:
• Trohej: - U (arza pa teza)
• Jamb: U - (teza pa arza)
• Daktil: - U U (arza pa 2 teze)
• Spondej: - - (dvije arze)
• Stope su obrasci dugih i kratkih slogova
• Stope se slažu u stihove i stihovi nose naziv prema broju stopa
§ Stihovi:
• Heksametar (Ilijada, Odiseja, Eneida) (6 stopa)
• Pentametar (5 stopa)
• Elegijski distih (spoj heksametra i pentametra)
• Alkejska strofa (dobila naziv prema pjesniku Alkeju)
• Safička strofa (dobila naziv po pjesnikinji Sapfi )
o Silabička versifikacija:
• Temelji se na broju slogova u stihu
• Stihovi: Osmerac, deseterac, dvanaesterac, ...
o Akcenatska versifikacija:
• Zasniva se na broju naglašenih slogova u stihu, pa stihovi ne moraju biti iste dužine.

03 Tradicionalni lirski oblici
- Nastaju u samim začetcima lirike (naslijedili smo ih iz antičke tradicije)
- Himna:
o Najsvečanija pjesma
o Prvobitno upućeno bogovima, a danas nacionalni simbol
o Ima uzvišen ton i polagani ritam
- Oda:
o Svečana pjesma
o Napisana u slavu neke osobe ili pojave
o Poznata hrvatska oda: „Rodu o jeziku“
- Elegija:
o U antici to je bio naziv za svaku pjesmu pisanu elegijskim distihom (heksametar + pentametar), a danas označava pjesmu sjetnog sadržaja koja označava žaljenje za nečim.
o Elegije su pisali hrvatski latinisti: Juraj Šišgorić i Ivan Česmički, a u novijoj književnosti Franjo Ciraki.
- Ditiramb:
o Prvobitno posvećena bogu Dionizu
o Zanosna pjesma koja slavi život i prirodu (npr. „Cvrčak“ V. Nazora)
- Epigram:
o Kratka lirska forma
o Obično duhovita i satirična
o Popularna u vrijeme humanizma

- Epitaf:
o Kratka misaona forma
o Česte teme: čovjekova sudbina, prolaznost i sl.



07 Karakteristični stihovi hrvatske književnosti
- Deseterac:
o Najstariji stih hrvatske usmene književnosti
o 10 slogova
o Lirski deseterac ima cezuru iza 5. sloga (stanku), njime su obično kazivane ljubavne pjesme
o Epski deseterac ima cezuru iza 4. sloga, njime su obično kazivane epske junačke pjesme (Hasanaginica)
- Dvanaesterac:
o 12 slogova
o Cezura iza 6. sloga
o Čest je u renesansnoj lirici kada se obično vezivao u dvostruko rimovane distihe (rimuju se slogovi iza cezure i slogovi na kraju stiha; Judita, M. Marulić)
- Stih bugarštice:
o Nema točno određen broj slogova (15-17)
o Koristi se u narodnim pjesmama bugaršticama (bugariti - tužno pjevati, tužiti)
o Ritam je polagan
o Poznata je bugarštica „O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu“; Petar Hektorović u djelu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ (on je to samo zapisao, to je narodna pjesma)

08 Strofe
- Veće cjeline u koje su povezani stihovi
- Tercina:
o 3 stiha
o Popularizirao ju je Dante Alighieri u svom djelu „Božanstvena komedija“
- Katrena:
o 4 stiha
o Obično rimovani, a rima može biti različita:
§ Parana: aabb
§ Ukrštena: abab
§ Obgrljena: abba
- Sonet:
o Najzahtjevnija lirska forma
o Talijanska riječ: snonare – zvučati, zvoniti (jer mora ostvariti sklad značenja i zvučanja)
o Dvije vrste soneta:
§ Petrarkin ili talijanski sonet: 2 katrena i 2 tercine. Gdje su katreni međusobno povezane rimom (npr. abba, abba), a u tercine se ne prenosi rima iz katrena već one imaju zasebnu rimu (abba, abba, ccd, ccd).
§ Shakespeareov ili elizabetinski sonet: 3 katrena i 1 distih. Rima se ne prenosi iz jednog katrena u drugi (abab, cdcd, efef, gg).
o Sonet je popularizirao F. Petrarca u svom kanconijeru (14. st.)
o A. G. Matoš – hrvatski majstor soneta

09 Figure dikcije
- Figure su stilska sredstva, tj. utvrđeni načini izražavanja koji se mogu izdvojiti i označiti jer odstupaju od uobičajenog načina govora. Dijelimo ih na:
o Figure dikcije
o Figure riječi ili tropi
o Figure konstrukcije
o Figure misli
- Asonanca – ponavljanje samoglasnika u stihu ili strofi čime se ostvaruje osobita zvučnost
- Aliteracija – ponavljanje suglasnika u stihu ili strofi čime se ostvaruju posebni zvučni efekti
- Anafora – ponavljanjem istih riječi na početku nekoliko uzastopnih stihova
- Epifora – Ponavljanje istih riječi na kraju nekoliko uzastopnih stihova

10 Figure riječi ili tropi
- Sve figure riječi nastaju promjenom osnovnog značenja
- Metafora – figura prenesenog značenja, a mnogi je opisuju kao skraćenu poredbu u kojoj se ne kazuje što se sa čime uspoređuje nego se samo iskazuje drugi član poredbe.
npr. „Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?“ A. B. Šimić
- Personifikacija – figura u kojoj se stvarima i pojavama daju ljudske osobine.
npr. „Livade su me voljele...“ J. Pupačić
- Alegorija – može se shvatiti kao produžena metafora, tj. preneseni smisao koji se proteže na cijelo djelo. Na alegoriji se zasniva čitava jedna književna vrsta - basna.

11 Figure konstrukcije
- One nastaju osobitim rasporedom riječi u rečenici ili stihu. Nazivaju još i sintaktičke figure.
- Retoričko pitanje – pitanje koje se ne postavlja da bi se na njega dobio odgovor. Služe da svojim upitnim oblikom naglase neki osjećajni stav.
npr. „I, da li bih imao dosta snage u svom glasu kada bi
pred tobom branio svoj svijet?“ N. Šop - „Isus čita novine“
- Asindeton – nastaje nizanjem riječi bez gramatičkog povezivanja
npr. „Topovi, bombe, džamije, torpeda, sistemi suhi, kumiri od mjedi,
plemići lažni – carski svodnici, mračnjaci tusti, vragu svodnici.“ A. G. Matoš

12 Figure misli
- Antiteza – zasniva se na opreci, tj. suprotnosti. Na oprekama se zasniva čitav jezični sustav jer upravo uzajamnim odnosom suprotstavljanja pojedine riječi dobivaju određena značenja. Sažetim antitezama obiluju poslovice.
npr. „Sit gladnom ne vjeruje“
„Tijesan mi bijaše vijek a velebna bijaše mi duša“ J. P. Kamov
- U našim narodnim pjesmama postoji vrsta antiteze koja se zove slavenska antiteza, a sastoji se od pitanja, odgovora, negacije odgovora i na kraju pravog odgovora na pitanje (početak Hasanaginice).
- Gradacija – figura stupnjevanja. Ona niže pojmove od slabijih ka jačima i tada je nazivamo klimaks, a ako niže pojmove od jačih prema slabijima nazivamo je antiklimaks.
npr. „Nađite me, vežite me, spalite moje sjećanje...“ J. Vrkljan
- Oksimoron – posebna vrsta antiteze u kojem se spajaju imenica i pridjev njoj suprotan značenjem. Npr. „stara mladost“, „zimsko ljetovanje“, „bučna tišina“.

13 Epika
- Pripovjedački književni rod
- Objektivnost i širina pripovijedanja
- Epika opisuje i pripovijeda o događajima i likovima
- 3 elementa strukture epike:
1. Pripovjedač – sveznajući, autorski, u 1.licu, u 3.licu, skriveni...
2. Likovi
3. Događaji
- Pripovijedanje može teći kronološkim slijedom ili retrogradno
- Širina epskog pripovijedanja traži sredstva usporavanja radnje ili sredstva retardacije, to su: digresije, epizode, ponavljanja.
- Epika se dijeli na:
o Epiku u stihu (ep, epska pjesma, …)
o Epiku u prozi (roman, novela, …)

14 Lirsko-epske vrste
- Balada, romanca, poema. Balada i romanca mogu pripadati usmenoj narodnoj književnosti, a poema je uvijek umjetničko djelo.
- Ove vrste su lirsko-epske jer imaju epsko pripovijedanje, likove, događaje, a lirsku osjećajnost.
- Balada obično govori o tragičnim događajima i tužnog je tona, a romanca ne završava tragično, iako obično tematizira neki sukob (npr. Hasanaginica).
- Romanca – španjolska narodna vrsta (Lorca)
- Poema – javlja se u baroku („Suze sina razmetnoga“ I. Gundulić; „Jama“ I. G. Kovačić)


15 Drama
- grč. Drahma – radnja
- 3. književni rod, namijenjen prikazivanju na pozornici.
- Zasniva se na nekom sukobu i prikazuje radnju koja traje od početka preko zapleta do vrhunca i preokreta do raspleta, to se zove jedinstvo radnje u drami. Postoje još jedinstvo mjesta i vremena.
- Drama je pisana u dijalozima i monolozima, podijeljena je po ulogama (likovima), a sadrži i didaskalije, tj. upute glumcima i redatelju.
- Kao rod dijeli se na 3 vrste: tragediju, komediju i dramu u užem smislu.

16 Postanak i razvoj tragedije
- Prema tradiciji tragedija je nastala u 6. st. pr. Kr., a njenim osnivačem smatra se Tespis.
- Razvila se iz obreda bogu Dionizu kada se korovođa odvojio od kora i s njim uspostavio dijalog.
- Naziv je dobila prema grč. riječima „tragos“ - jarac i „ode“ – pjesma, jer su članovi kora bili odjeveni u jareće kože.
- Tragediju obilježava: tragični junak, tragična krivnja, tragični završetak i uzvišeni stil.
- Tragediju su unaprijedili i razvili Eshil, Sofoklo i Euripid koji su proširili radnju i dodali više glumaca.
- Zlatno doba tragedije je bilo 5. i 4. st. pr. Kr. kada su djelovali dramski pisci Eshil, Sofoklo i Euripid.

17 Postanak i razvoj komedije
- Razvila se iz veselih pučkih ophoda
- Temeljna njena značajka je humor i smiješno
- Njeni likovi su redovito obični ljudi, pučani i seljaci
- Stil nije uzvišen već dapače ponekad grub.
- Najznačajniji antički pisac komedija je Plaut:“Škrtac“ („Aulularija“).
- Komedije se mogu podijeliti na:
o Komedije karaktera – koje ismijavaju neke karakterne mane i nedostatke
o Komedija intrige – zasnovana na zapletu proizašlom iz nesporazuma
o Komedija situacije – humor gradi na temelju neočekivanih i ne predviđenih situacija u koje se likovi dovode tijekom radnje
o Komedija konverzacije – zasniva se na duhovitim razgovorima
o Komedija dell arte – zasnovana na improvizaciji (srednji vijek)
o Komedija erudita – učena komedija (srednji vijek)
- Pisci komedija
o U renesansi – M. Držić, W. Shakespeare
o U klasicizmu – Moliere

18 Diskurzivni rod (književni oblici)
- U njima se isprepleće znanstveno i umjetničko.
- Najpoznatiji je esej (ogled), čiji je osnivač Michel de Montaigne (16.st.).
- U eseju se obrađuje različita tematika često iz područja kulture, umjetnosti i znanosti ali te se teme oblikuju na umjetnički način.
- Pod diskurzivne rodove također još spadaju: putopis, biografija (životopis), autobiografija, memoari (sjećanja) te također i publicističke vrste kao reportaža i feljton.



20 Antička grčka književnost (po razdobljima)
- Započinje s Homerom otprilike 9. ili 8. st. pr. Kr.
- Traje do 529.god (kad je car Justinijan zatvorio posljednju filozofsku školu u Ateni)
- Dijeli se na 4 razdoblja:
o Pretklasično ili Arhajsko
§ Traje do kraja 6. st. pr. Kr.
§ U tom razdoblju razvile su se epika i lirika a osobito monodijska lirika
§ Najvažniji predstavnik epike je Homer
§ Najvažniji predstavnici lirike su: Alkej, Sapfa i Anakreont
§ U 6. st. pr. Kr. živio je Ezop, otac basne
o Klasično
§ Traje kroz 5. i 4. st. pr. Kr.
§ Središte kulture je Atena (Periklovo doba)
§ U književnosti se najviše razvija drama zbog dramskih natjecanja u vrijeme svetkovina (Dionizija)
§ Najveći dramski pisci tog razdoblja su: Eshil, Sofoklo, Euripid (tragičari) i Aristofan (komediograf)
§ Razvija se i filozofija (Heraklit, Sokrat, Plaut, Aristotel...)
o Helenističko
§ Traje od početka 3. st. pr. Kr. do 30. god. pr. Kr.
§ U ovo vrijeme središte kulture je Aleksandrija (aleksandrijska biblioteka izgorjela 47. pr. Kr. za vrijeme građanskog rata između Cezara i Ptolomeja)
§ Najvažniji književnici: Kalimah (pisac elegije); Teokrit (tvorac idila); Apolonije (napisao najveći ep ovog razdoblja: „Zgode Argonauta“)
o Rimsko razdoblje
§ Traje od 30. god. pr. Kr. do 529.
§ Rim osvaja helenističke države, kulturni život u provincijama se slabo razvija pa umjetnici odlaze iz Grčke u Rim.
§ Razvija se proza (pojava romana)
§ Pisci su: Harifon, Longo, Heliodor (pisali su ljubavne romane)

21 Homer i Homersko pitanje
- Homersko pitanje odnosi se na dvojbe nastale u 18. st. glede toga da li je Homer uopće postojao i da li je on tvorac epova Ilijade i Odiseje.
- Istraživači se dijele na pluraliste i analitičare, te unitariste:
o Pluralisti i analitičari vjeruju da su pojedine dijelove tih epova složili različiti pjesnici.
o Unitaristi vjeruju da su epovi djelo jednog stvaraoca.
- Po predaji Homer je bio slijep i pjevač, rodom najvjerojatnije iz Smirne, a povjesničar Herodot smješta ga u razdoblje od 900. – 700. god. pr. Kr.



24 Sapfa (melika, safička strofa)
- Rođena u Erezu na otoku Lezbu
- Živjela u gradu Mikeni
- Osnovala školu za djevojke „Thiasos“
- Na eolskim otocima kojima pripada i Lezb u 7. i 6. st. pr. Kr. razvila se tzv. monodijska lirika, koja se pjevala uz pratnju glazbenog instrumenta
- Subjektivna lirika ljubavne, svadbene, počasne, gozbene i političke tematike
- Razvoju te kulture pridonijele su uređene gospodarske i društvene prilike, te veća sloboda i obrazovanost žena
- Safička strofa:
o Prevedena na silabičku versifikaciju se ustalila u obliku katrena od 3 jedanaesterca i jednog peterca
o Bila je vrlo popularna u srednjovjekovnom, latinskom i crkvenom pjesništvu


27 Plaut (Tit Makcije Plaut 254. – 184. pr. Kr.)
- Pripisivalo mu se više od 100 komedija ali autorstvo je potvrđeno za 21.
- Najpoznatije: „Škrtac“ (Aulularija, Komedija o lončiću) i „Hvalisavi vojnik“
- To su komedije karaktera, obrađuju scene iz porodičnog života običnog puka, vješto vođene intrige, živih dijaloga i sočnog narodnog govora. Presudnu ulogu često igra rob.
- U Plautovim komedijama ima elemenata grube komike, plesnih i glazbenih elemenata, prilagođenih ukusu rimske publike.
- Komedija „Škrtac“ govori o starcu Euklionu koji je u svom ognjištu pronašao žaru sa zlatom i sada se muči jer strahuje da mu ga tko ne ukrade, a odviše je škrt da bi potrošio i novčić. Starac ima kćer i pristaje je udati za starog susjeda koji ne traži miraz, ali susjed ima nećaka koji je već ljubavnik starčeve kćeri. U pripremama za pir zlato bude ukradeno (ukrao ga je rob koji je htio kupiti svoju slobodu). Škrtac je izbezumljen, a stari susjed odrekao se djevojke u korist nećaka. Mladić dolazi prositi djevojku i tu nastupa situacija „qui pro quo“ (tko o čemu). Komedija ostaje ne dovršena ali naznake su radnje da je zlato vraćeno, mladić je dobio djevojku, a rob svoju slobodu.
- Ova komedija je utjecala na M. Držića prema kojoj je napisao svoju komediju „Skup“, a i na Molierea koji ju je obradio u svojoj komediji „Škrtac“.



30 Srednjovjekovni epovi
- Srednjovjekovna epika na narodnim jezicima nastaje od 9. – 13. st. oslobođena antičkih uzora.
- Stvaraju se narodni stihovi.
- Teme su junačke, glavni junaci pripadaju legendarnoj prošlosti i bitni su za uspostavljanje nacionalnog identiteta.
- Oni pronose moralna načela viteškog sloja feudalnog svijeta
- Najstariji je „Beowulf“ – staroengleski spjev iz 8. st.
- Zatim „Pjesan o Rolandu“ – francuski ep iz 12. st.
o Roland je nećak Karla Velikog koji pogiba u Pirinejima braneći odstupnicu napadnut od Saracena. Predaja ga je pretvorila u idealnog viteza bez mane i straha.
- „Pjesan o Cidu“ – španjolski ep iz 12.st.
o Cid je španjolski nacionalni junak iz borbi protiv maura koji su mu i dali ime „El Cid“ što znači gospodar.
- „Kalevala“ – finski ep iz 12.st.
o Tema mu je borba Finaca s Laponcima, a obrađuje fantastične motive i pretkršćanska vjerovanja finskog naroda.
- „Pjesma o Nibelunzima“
o Pjesma obrađuje temu vezanu uz germansko pleme Burgunda od čega prvi dio opisuje podvige ženidbu i smrt Siegfrieda, a u drugom tema je vezana uz dvor hunskog kralja Atile i propasti burgundskih vladara.
o Oba djela su povezana likom Kriemhilde



33 Baščanska ploča
- Pronađena u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku kao dio crkvenog namještaja (plutej, tj. oltarna pregrada).
- Nastala oko 1100. godine.
- Povijesni, pravni i jezični spomenik koji se danas čuva u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
- Povijesni spomenik - jer spominje kralja Zvonimira
- Pravni spomenik - jer je to darovnica (kralj je dao zemljište crkvi sv. Lucije)
- Jezični spomenik - jer pokazuje stanje jezika i oblik pisma kojim su se u ono vrijeme služili tj. staroslavenski jezik hrvatske redakcije i prelazak s oble glagoljice na uglatu glagoljicu
- To je zapis opata Držihe koji svjedoči o darovanju zemljišta crkvi od strane kralja i navodi ostale svjedoke: župana Desimira Krbavskog, Martina Ličkog, poslanika Vinodolskog (ime mu je bilo Pribineža).
- Nadalje stoji kako je crkvu zidao opat Dobrovit s 9 ostalih redovnika u dane kneza Kosmata.



35 Francesco Petrarca: „Kanconijer“
- Rođen 1304., a umro 1374. godine.
- Rodom iz Firence. Dio života proveo u Avignonu. Tamo se upoznao sa provansalskom trubadurskom lirikom i upoznao svoju inspiraciju Lauru.
- Slavu je stekao svojim „Kanconijerom“ iako je napisao i brojna djela na latinskom jeziku („Kanconijer“ je napisan na talijanskom)
- „Kanconijer“:
o Intimni lirski dnevnik ljubavi prema udatoj gospođi Lauri u kojem je očita pjesnikova rastrganost između žudnje prema tuđoj ženi i srednjovjekovnih moralnih načela.
o Kanconijer je podijeljen na 2 djela.
§ Prvi dio je nastao za života gospođe Laure.
§ Drugi dio je nastao nakon njezine smrti.
o Sadrži 366 pjesama od čega su najvećim djelom soneti (njih 317), uz nekoliko kancona, sestina, balada i madrigala.
- Petrarkina poezija izvršila je velik utjecaj na razvoj sveukupne kasnije ljubavne lirike pa bilježimo i pojavu petrarkizma tj. nastajanje pjesničkih škola oponašatelja Petrarke.
- U Hrvatskoj poznati petrarkisti su bili: Džore Držić i Šiško Menčetić.

36 Giovanni Boccaccio: „Decameron“
- Rodio se 1313., a umro 1375. godine.
- Podrijetlom iz Firence ali rođen u Parizu i školovan u Napulju.
- Ostavio je veliki broj književnih djela i na latinskom i na talijanskom jeziku.
- „Decameron“ – „Knjiga deset dana“:
o Zbirka od 100 novela uokvirenih s pričom o kugi koje je 1348. harala Firencom (od nje je umrla Petrarkina Laura) pa su sedam djevojaka i tri mladića odlučili napustiti grad i povući se na osamljeno imanje gdje su se zabavljali pripovijedajući svaki dan svatko po jednu priču.
o Svaki dan su između sebe birali kralja ili kraljicu koji je određivao temu.
o Teme su bile vrlo raznolike ali najčešće je to čulna (osjetilna) ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti i religioznom licemjerju.
o Kao likovi pojavljuju se svi društveni slojevi: seljaci, građani, plemići i svećenstvo.
- Smatra se utemeljiteljem novele jer je u ovom djelu ta vrsta definitivno uobličena kao kratka priča s malo likova s zanimljivom radnjom i efektnim završetkom.



39 Miguel de Cervantes: „Don Quijote“
- Cervantes na početku svog romana ističe da mu je glavna namjena napisati satiru na viteške romane koji su bili popularni u ono vrijeme i puni besmislica.
- Osmislio je glavnog junaka kao ishlapjelog starca naoružanog zahrđalim oružjem, pomućenom pameti i dobrim namjerama. Konj mu se zvao Rosinante („Kljusina“).
- Don Quijote je prošao bezbrojne dogodovštine: borbu s vjetrenjačama (misleći da su divovi), borbu s mjehovima vina (misleći da su razbojnici).
- Iz svih pustolovina izašao je poražen i pretučen, ali nije izgubio hrabrost, ni volju da ispravlja nepravdu, štiti slabije u čast svoje dame Dulcine od Tobosa koja je zapravo bila neka nepoznata seljanka.
- Na njegovim putovanjima prati ga štitonoša Sancho Pansa, jer mu je Don Quijote obećao učiniti ga guvernerom nekog otoka, a Sancho ima brojnu obitelj i brojne materijalne potrebe.
- Sancho je glas razuma koji pokušava prosvijetliti svoga gospodara (on jasno vidi da su vjetrenjače vjetrenjače, a ne divovi), ali ga Don Quijote ne sluša.
- Ipak Sancho je vjeran sluga i ne napušta Don Quijotea, a i privlači ga ideja o otoku na kojemu bi bio guverner.
- Roman završava tako što se Don Quijote osvijesti neposredno pred smrt.
- Don Quijote i Sancho Pansa su nerazdvojni, dvije strane iste medalje, ludost i razum, mašta i stvarnost, idealizam i materijalizam.
- Tako si i portretirani, pa je Don Quijote visok, mršav, izdužen, a Sancho malen, bucmast, prizemljen.
- Obojica predstavljaju ljudsku stvarnost, jer je i svaki čovjek pun suprotnosti.
- Cervantes je Don Quijotea počeo pisati u zatvoru.
- Napisao je i još neke drame i pripovijetke kojima se nije proslavio.


42 Hrvatski petrarkisti
- Oni su Džore Držić (1461. – 1501.) i Šiško Menčetić (1457. – 1527.)
- Pjesništvo dubrovačkih petrarkista ostalo je sačuvano u rukopisnom zborniku Nikše Ranjine.
- Pjesme hrvatskih petrarkista nisu pisane u formi soneta već najčešće u dvostruko rimovanim dvanaestercima, ali su po uzoru na Petrarcu ljubavne tematike, prikazuju razne faze udvaranja, emotivni odnos prema voljenoj i motive njene ljepote.
- Šiško Menčetić napisao je veći broj pjesama, a posvećene su raznim ženama čija imena otkrivamo u akrostihu. Pisao je gotovo isključivo dvostruko rimovanim dvanaestercima.
- Džore Držić napisao je manji broj pjesama, njegova je lirika dublja i iskrenija, a u akrostihu se pojavljuje njegovo ime. Osim dvostruko rimovanim dvanaestercem, koristio se i drugačijim stihovima (desetercima, četrnaestercima, itd.). U ljubavnu liriku upleće i refleksivne motive o prolaznosti, smrti, itd.
- Džore i Šiško su prvi pjesnici čiji radovi su nam ostali sačuvani. Inače u zborniku Nikše Ranjine nalaze se i pjesme još nekolicine danas nepoznatih pjesnika.

43 Marin Držić (1508. – 1567.): „Novela od Stanca“ i „Dundo Maroje“
- Rođen u Dubrovniku, u građanskoj obitelji.
- Neko vrijeme je proveo u Sieni (Italija). Tamo je upoznao talijansku renesansnu komediju.
- Bavio se idejom da pučani trebaju preuzeti vlast u Dubrovniku.
- Nakon toga je živio u Veneciji gdje je umro i pokopan.
- Književno djelo obuhvaća mu komedije, pokladne igre, pastorale i tragediju.
- „Novela od Stanca“:
o Pokladna jednočinka u dvanaesteračkim stihovima gdje je Držić suprotstavio svijet grada i svijet sela, te starost i mladost, te na tom sukobu gradio komiku.
o Radnja se zbiva u pokladnoj noći kada starog seljaka Stanca prevari i izruga obijesna dubrovačka mladež uvjeravajući ga da će doći vile i pomladiti ga. Vile su zapravo dubrovačke maškare koje mu zagarave lice čađom i ukradu kozle i sir koje je došao prodati.
- „Dundo Maroje“:
o Komedija sa dva prologa, prvi je autorski, a drugi prolog Negromanta Dugog Nosa, koji u prenesenom značenju iskazuje Držićeve poglede na suvremeno stanje u Dubrovniku.
o Radnja se temelji na sukobu oca i rastrošnog sina koji je otišao s kapitalom u Italiju da zasnuje posao (trgovinu), ali umjesto toga provodi se s najskupljom rimskom kurtizanom Laurom. Otac polazi za njim iz Dubrovnika u Rim da spasi što se može.
o Radnja je puna peripetija i zapleta, a glavni intrigant je Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeška koji je također zaljubljen u Lauru.
o Pomet je detaljno okarakteriziran lik prikazan kao vješt, okretan i snalažljiv čovjek koji manipulira svoga gospodara i ostale u svoju korist. On je nositelj renesansne filozofije da cilj opravdava sredstva, da se treba znati prilagoditi svakoj situaciji i da čovjek treba ovaj život iskoristiti za uživanje.

44 Petar Zoranić (1505. – ?): „Planine“
- Rođen u Zadru
- Od njegovog književnog rada ostao je sačuvan samo roman „Planine“. To je prvi hrvatski roman.
- Za druga dva Zoranićeva djela „Ljubveni lov“ i „Vilenica“ znamo samo po naslovu.
- „Planine“:
o Pisane u prozi i stihovima. Opisuju putovanje pastira Zorana (Petar Zoranić) po zavičaju preko Velebita do Dinare, Krkom do mora s povratkom u Zaton Ninski.
o Pastir Zoran traži lijek nesretnoj ljubavi.
o Na svom putovanju susreće vile, pastire koji mu pripovijedaju priče i pjevaju pjesme. Jedan od takvih susreta je onaj u „Perivoju od Slave“ gdje Zoran susreće vile Kaldejku, Grkinju, Latinku i Hrvaticu koje su alegorije kulture i književnosti tih naroda.
o „Planine“ su nastale pod utjecajem talijanskog pisca Jacopa Sanazzara i njegovog romana „Arcadia“. U njima je vidljiv i Ovidijev utjecaj, jer mnoge priče u „Planinama“ nalikuju na metamorfoze, tj. prikazuju nekakvu preobrazbu ili legendarni postanak nekog lokaliteta.
- Osim pastirske i ljubavne tematike, javljaju se i druge teme: problem opasnosti od Turaka, problem odnarođivanja, problem hrvatske kulture na narodnom jeziku, itd.

45 Petar Hektorović (1487. – 1572.): „Ribanje i ribarsko prigovaranje“
- Hvarski vlastela čije je najznačajnije djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“.
- „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ određuje se i kao pjesnička poslanica jer je upućena Hektorovićevom prijatelju Jerolimu Bartučeviću i kao ribarska ekloga jer opisuje idiličan ugođaj dalmatinske obale i dokumentarni pjesnički putopis jer opisuje stvarno putovanje od Hvara do Brača i Šolte na koje je pjesnik pošao u pratnji svoja dva kmeta ribara Paskojem i Nikolom.
- U djelu se osjeti užitak u putovanju i ljubav prema prirodi, slave se ljepote zavičaja, ali se i detaljno opisuje način ribolova i ribarski alati.
- Hektorović je u tom djelu zabilježio nekoliko narodnih pjesama (dvije bugarštice i tri počasnice) koje su Nikola i Paskoje pjevali, pa ga možemo smatrati i prvim hrvatskim folkloristom.

46 Barok
-
- U europskoj književnosti razvilo se nekoliko baroknih podstilova:
o U Španjolskoj „kulteranizam“ i „gongorizam“ (prema pjesniku Luisu de Gongori) što je bogat i raskošan pjesnički stil smione metaforike i mitološke simbolike, a time je nedostupan neobrazovanom čitatelju (Gongorin osnovni pjesnički motiv je „prolaznost“).
o U Italiji se naziva „marinizam“ (prema pjesniku Giambattisti Marinu), također raskošan jezik i pjesnički stil prenatrpan ukrasima, te izražavanje postaje samo sebi svrhom. Osobito postaje popularna figura concetta koja se temelji na pronalaženju sličnoga među pojavama koje su naizgled potpuno različite. Paradoksi, kontrasti, metafore i hiperbole su najčešće figure.
o U Francuskoj „preciozni stil“ (prema Molierovoj komediji „Precioze ili učene žene“).
- U vrijeme renesanse forma i sadržaj nastojali su se održati u skladu, a u baroku forma nadvladava po važnosti sadržaj, koji pada u drugi plan.

47 Pedro Calderon de la Barca (1600.-1681.): „Život je san“
- Španjolski pisac, posljednji od autora zlatnog vijeka španjolske književnosti (kako se naziva 16. i 17. st. u Španjolskoj).
- Pisao je drame, crkvena prikazanja, a najpoznatije su mu: „Zalamejski sudac“ i „Život je san“.
- Njegovo kazalište je dvorsko, raskošno, bogate scenografije, a teme njegovih drama su moralne i univerzalne.
- „Život je san“:
o Drama u stihovima.
o Govori o kraljeviću Sigismundu kojega je njegov otac zatvorio u nekoj dalekoj tvrđavi jer mu je prorečeno da će Sigismund biti tiranin i upropastiti državu. Da bi to provjerio kralj ga jednom uspava i dovede na dvor gdje je Sigismund pokazao da je odgojno zanemaren i sklon tiraniji.
o Kralj ga je opet uspavao i vratio u tvrđavu gdje mladić nije siguran što je san, a što je java. Kasnije ga vojska oslobodi i dovede na prijestolje i Sigismund vlada pravedno jer je u međuvremenu spoznao svoje pogreške, ali nikad nije stekao sigurnost i nije siguran što je san, a što je java.
o Drama postavlja pitanje o ulozi odgoja u ljudskom životu, o sudbini, o slobodi, o snazi razuma koji se jedini može suprotstaviti usudu, te o prolaznosti i nestalnosti svega.

48 Ivan Gundulić (1589.–1638.): „Suze sina razmetnoga“
- Dubrovački plemić koji je u mladosti pisao pjesme i melodrame, ali ih nije objavio. Sačuvane su četiri: „Arijadna“, „Prozerpina“, „Diana“ i „Armida“.
- Autor je i pastirske igre „Dubravka“, te velikog epa „Osman“, a napisao je i tipičnu religioznu poemu „Suze sina razmetnoga“.
- Poema je složena od tri dijela (plača):
o Sagrješenje (pokajnikovo sjećanje na grijehe)
o Spoznanje (spoznaja grijeha, života i smrti, te puta k spasenju)
o Skrušenje (pokajanje, preobraćenje i povratak Bogu)
- Motiv je preuzeo iz Biblije, iz evanđelja po Luki.
- Napisana je u obliku monološko ispovjednog govorenja u strofama od 6 stihova.
- U njoj je vidljiv tipično barokni stil, mnoštvo ukrasnih figura: concetta, antiteza, poredbi i metafora.

49 Ozaljski književni krug
- Činili su ga Petar i Nikola Zrinski, Ana-Katarina Frankopan-Zrinska, Fran-Krsto Frankopan i Ivan Belostenec.
- Osobitost je ovih autora da su u svojim djelima koristili sva tri hrvatska narječja miješajući čakavske, kajkavske i štokavske izraze.
- Nikola Zrinski napisao je na mađarskom jeziku zbirku „Adrijanskoga mora sirena“ koju je Petar Zrinski preveo na hrvatski.
- Fran-Krsto Frankopan napisao je lirsku zbirku „Gartlic za čas kratiti“, te ciklus pjesama u narodnom tonu „Dijačke junačke“, te „Zganke“ (zagonetke, pitalice i poslovice).
- Ana-Katarina Frankopan-Zrinska napisala je knjižicu s molitvama „Putni tovaruš“.
- Ivan Belostenec autor je rječnika „Gazophylacium“ (hrvatsko-latinski rječnik) u kojem se također nalaze riječi čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja.
- Ozaljski književni krug formira se u 12. st.

50 Klasicizam i prosvjetiteljstvo
- Klasicizam je pokret u književnosti i drugim umjetnostima koji traje od prilike od sredine 17. do sredine 18. st.
o Suprotstavlja se baroku, književnici se ponovo vraćaju antičkim uzorima, često biraju teme iz antike, oponašaju antičku strogost forme, pridržavaju se jedinstva radnje, mjesta i vremena u drami.
o Najznačajnije književne vrste su ep i tragedija (one se pišu u stihovima).
o Temelji se na racionalizmu kojega je glavni predstavnik Rene Descartes (1596.-1650.).
o Razum kao vrijednost stavlja se ispred osjećaja, a klasicisti prikazuju čovjeka kao moralno biće.
o Glavni teoretičar klasicizma je Nicolas Boilean koji je ustvrdio da književnost mora biti:
§ didaktična (poučna), jer poučava da je vrlina trajna, a zlo prolazno.
§ racionalistička, jer se sve mora odvijati po razumu.
§ moralistička, jer se ispravnost nagrađuje, a zaslijepljenost strastima kažnjava.
- Prosvjetiteljstvo je opće europski pokret ka učenosti i racionalizmu.
o To je građanski pokret koji se oslanja na učenja engleskih empirista (Issac Newton, Thomas Hobbes, John Locke) i racionalista (Rene Descartes, Baruch de Spinoza, Wilhelm Leibnitz).
o Pokret su podupirali i tzv. „prosvijećeni“ apsolutisti Josip II., Katarina Velika i Friedrich II.
o To je razdoblje opće znanstvenog duha kada nastaju mnoge znanosti (npr. politička ekonomija, statistika, sociologija, …).
o Pokret je rezultirao „Enciklopedijom“. Glavni joj je urednik Denis Diderot, a na njoj su radili brojni prosvjetitelji kao Montesquieu (osnivač ustavne znanosti), Voltaire (najznačajniji francuski književnik i filozof 18. st.), Rousseau i d'Alambert.

51 Jean Racine (1639.-1699.): „Fedra“
- Najslavniji predstavnik francuske klasicističke tragedije.
- Redovito prikazuje sukob između dužnosti i razornih strasti.
- Drame piše u stihovima (aleksandrincima) i pridržava se klasicističke poetike.
- Bira antičke teme i stvara uzvišenim stilom.
- „Fedra“:
o Tragedija u 5 činova, a govori o kćeri kretskog kralja Minosa koja je postala 3. Tezejeva supruga.
o Zaljubila se u Tezejeva sina Hipolita, odbacila razum i prepustila se strastima, te tako izazvala tragediju.
o Iako je Hipolit odbacuje, otac ga prokune, pa Hipolit pogine, a Fedra počini samoubojstvo.
- Racine je želio prikazati do čega dovodi prepuštanje strastima, pa ne samo da je Fedra na kraju stradala, već je sa sobom povukla i Hipolita slušajući služavku Enonu. Po tome je djelo didaktično i moralistično.

52 Voltaire (Francois Marie Arouet) (1694.-1778.): „Candide“
- Francuski književnik i filozof po kojemu se 18. st. naziva Voltaireov vijek.
- Autor brojnih povijesnih spisa, filozofskih djela, te niza književnih ostvarenja: ep „Henrijada“, 50 klasicističkih tragedija, niz filozofskih pripovjedaka i romana među kojima su najvažniji: „Zadig“, „Mikromegas“ i „Candide“.
- „Candide“:
o Satiričan roman u kojem Voltaire parodira Leibnizovu filozofiju optimizma, te ismijava dogmatizam u svim društvenim institucijama: izruguje plemstvo, Crkvu i inkviziciju, vojsku.
o Glavni junak Candide je mladić odgojen da vjeruje kako živi u najboljem od svih svjetova, ali se mnogo puta grubo sudari sa stvarnošću.
o Proputuje cijeli svijet u pratnji svog učitelja Panglosa u potrazi za svojom ljubljenom Kunigundom.
o Na kraju romana svi nalaze smirenje na imanju koje su kupili, a odgovor na pitanje kako treba živjeti daje posljednja rečenica: „Obrađujmo svoj vrt“, što znači da smisao života nije u traženju filozofskih teorija, već u čestitom i odgovornom obavljanju svoga posla.

53 Romantizam
- Književno razdoblje koje svoj vrhunac ostvaruje od 1800.-1830. godine.
- On je u opreci prema klasicizmu:
o Klasicističkoj ideji reda suprotstavlja se romantično načelo nemira i nereda.
o Klasicisti su oponašali vrijedne uzore, a romantičari nude originalnost.
o Klasicističkom obožavanju razuma romantičari suprotstavljaju osjećajnost.
- Glavne značajke romantizma su:
o zanimanje za srednjovjekovlje, istraživanje narodne predaje i folklora
o ljubav prema mističnom i fantastičnom
o politički angažman romantičara u stvaranju nacionalnih jezika i država (npr. Hrvatski narodni preporod).
- Njemački romantizam:
o Započinje pokretom Sturm und Drang koji u prvi plan stavlja osebujnost pojedinca.
o Najvažniji njemački romantičari su Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller.
- Engleski romantizam:
o Razvija se kroz „jezerske pjesnike“ Wordswortha i Coleridgea, te pjesnika Georgea Gordona Byrona.
- Ruski romantizam:
o Ostvarivali su pjesnici: Aleksandar Sergejević Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov.

54 Johann Wolfgang Goethe (1749.-1832.): „Patnje mladog Werthera“
- Bio je na čelu pokreta Sturm und Drang.
- Stvaralaštvo mu se dijeli na tri faze:
o 1. faza:
§ Nastaje roman „Patnje mladog Werthera“, te pjesme s temom boraca za slobodu ideja.
o 2. faza:
§ Obilježena je odlaskom u Weimar gdje piše lirske pjesme, tragedije u stihu i prozi, te roman „Naukovanje Wilhelma Meistera“.
§ Prijateljuje sa Schillerom.
o 3. faza:
§ Nakon Schillerove smrti piše autobiografsku prozu i dovršava životno djelo: dramsku pjesmu „Faust“.
- „Patnje mladog Werthera“:
o To je epistolarni roman čime postiže intiman odnos s čitateljima, ispovjedni ton i uvjerljivost osjećaja.
o Glavni lik je mladić, pripadnih građanskog sloja, vrlo senzibilan, zaljubljen u djevojku koja se udaje za drugoga, te počini samoubojstvo.
o Werther je u velikom raskoraku između mašte i ideala, te zbilje, a važno mjesto u romanu (i uopće romantizmu) ima priroda na čijim opisima se prikazuju društvena stanja junaka.

55 Edgar Allan Poe (1809.-1849.): „Gavran“
- Američki pjesnik i pripovjedač koji je nasljeđujući engleske „gotske“ romane napisao 70ak fantastičnih pripovijesti punih tajanstvenih i jezovitih zbivanja i mistične atmosfere. Okupio ih je u zbirci „Groteskne pripovijesti i arabeske“.
- Smatra se također i rodonačelnikom moderne detektivske priče.
- Osim toga pisao je i pjesme, a najčuvenija mu je poema „Gavran“, mističnog i romantičnog ugođaja (18 strofa od 5 stihova, a 6. polustih zapravo je refren koji uvijek završava riječima „nikad više“).




02 Ljudevit Gaj: „Horvatov sloga i zjedinjenje“
- Povjesničar i pjesnik, vođa ilirskog pokreta.
- Nije imao književnih pretenzija, nego je vjerovao da pjesme moraju sadržavati političku ili društvenu poruku.
- Autor je i prve hrvatske budnice „Horvatov sloga i zjedinjenje“, a po uzoru na nju pisale su se i brojne druge.
- Budnice su ušle u svagdašnji život građana, jer su budile vjeru u snagu naroda, te jačale nacionalnu svijest i osjećaj sloge i zajedništva.
- Obično su se uglazbljivale, te se brzo i lako širile osvajajući svojim jednostavnim melodijama („Još Hrvatska ni propala“ ŕ stih iz Gajeve budnice).

03 Ivan Mažuranić (1814.-1890.): „Smrt Smail-age Čengića“
- Rođen u Novom Vinodolskom.
- Pjesnik i političar.
- Prvi ban pučanin.
- Najvažnija književna ostvarenja:
o Najbolja dopuna Gundulićeva „Osmana“ (14. i 15. pjevanje).
o Smrt Smail-age Čengića
- „Smrt Smail-age Čengića“:
o Ep nastao 1846. na temelju jednog stvarnog događaja, o ubojstvu turskog plemića.
o No, pjesnik nije doslovno obrađivao tu građu, već ju je u umjetničke svrhe izmjenio.
o Sastoji se od 5 pjevanja: Agovanje, Nočnik, Četa, Harač, Kob.
o Izmjenjuju se osmerci i deseterci (osmerci u dinamičnim prikazima akcije, a deseterci u smirenijem pripovjedanju).
o Radnja je smještena u Crnu Goru gdje Smail-aga muči zarobljenike, stvarajući sliku o sebi kao okrutnom i nepopustljivom vladaru. Stari savjetnik Durak tvrdi da to nije pametno, jer bi se Crnogorci mogli pobuniti, pa Smail-aga ubija i njega.
o Durakov sin Novica bježi u Cetinje k Crnogorcima i zajedno s njima u pjevanju „Četa“ vraća se Smail-agi da se osveti. To je pjevanje moralno središte epa, jer u njemu stari svećenik ispraća četu i drži im propovijed o vjeri i domoljublju.
o Pjevanje „Harač“ najduže je i opisuje prikupljanje harača od siromašne raje kada upada četa i ubija Smail-agu.
o Pjevanje „Kob“ najkraće je i govori o prolaznosti svake tiranije.

04 Stanko Vraz (1810.-1851.): „Đulabije“
- Pravim imenom Jakob Frass je Slovenac koji se zanio ilirskim pokretom i došao u Hrvatsku.
- Pisao je domoljubnu i ljubavnu liriku u zbirkama: „Narodne pjesme ilirske“, „Đulabije“, „Glasi iz Dubrave žeravinske“ i „Gusle i tambura“.
- Smatramo ga utemeljiteljem hrvatske književne kritike, jer je pokrenuo prvi hrvatski časopis „Kolo“ (1840.).
- Zbirka „Đulabije“ iz 1840. je kanconijer ljubavne lirike u četiri dijela. Posvećene su Ljubici Cantildi i u njima Vraz spaja dva osnovna motiva: ljubav prema dragoj i ljubav prema domovini. Pjesme su pisane u formi krakovjaka koju čine dva katrena stihova šesterca.

05 Petar Preradović (1818.-1872.) (domoljubna lirika)
- Odgojen u austrijskim vojnim školama. U karijeri dospio do čina generala.
- Gotovo zaboravio materinji jezik.
- U vrijeme ilirskog pokreta oduševio se tim idejama pa ponovo uči i piše na hrvatskom jeziku.
- Pisao je domoljubnu i ljubavnu liriku, a bio je i glavni urednik časopisa „Zora dalmatinska“ (1844.) u Zadru, za koji je i napisao čuvenu budnicu „Zora puca“.
- Osim toga napisao je i odu hrvatskom jeziku „Rodu o jeziku“, a čuvena je i njegova rodoljubna pjesma „Putnik“.

06 August Šenoa (1838.-1881.) (značenje u hrvatskoj književnosti)
- Hrvatski domoljub, književnik i publicist koji je svojim stvaralaštvom i publicističkim radom obilježio razdoblje od 1860.-1881. i tih 20 godina naziva se „Šenoino doba“ ili protorealizam.
- Piše pjesme i povjestice (npr. „Propast Venecije“), povijesne romane: „Zlatarevo zlato“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Seljačka buna“, „Diogeneš“, itd.; brojne pripovijetke „Prijan Lovro“, „Prosjak Luka“, te niz članaka i feljtona (npr. „Zagrebulje“).
- Uz to uređivao je i pisao za književni časopis „Vijenac“.
- 1865. objavljuje programski članak „Naša književnost“ gdje iznosi svoje misli o književnosti za koju vjeruje da mora osnažiti nacionalni život, da se mora temeljiti na domaćim temama, te da mora privući čitalačku publiku.
- Tako je svoje povijesne romane pisao i kao poučna dijela o nacionalnoj prošlosti, ali i umećući u njih romantične likove i zaplete privukao je brojne čitatelje koju su do tada gutali njemačke herc romane.
- U svojim pripovijetkama ostvario je put k realizmu u našoj književnosti, jer je uzimao teme iz suvremenog života i likove koje je ponekad i osobno poznavao.
- Sadržaj pripovjedaka često obrađuje društvena pitanja.
- Sva Šenoina književna djela nose istinski nacionalni i domoljubni karakter, a njegov književno-kritički i publicistički rad usmjeren je ka podizanju kvalitete naše književnosti.

07 Realizam (karakteristike)
- Pravac u europskoj književnosti koji obuhvaća razdoblje od oko 1830.-1870.
- To je vrijeme kada je građanska klasa ostvarila svoja prava i formalno potvrdila svoju vlast.
- Predmetom književnosti postaje sva širina građanske svakodnevice i detaljni uvid u psihički život čovjekov.
- Najčišći izraz realizam je našao u romanu i pripovijetci, a stvoren je i društveni roman, jer se interes kreće društvenim pitanjima.
- Psihološka analiza širi se za psihologiju društva i sredine.
- Realisti su opisivali pokretačku snage koje vladaju društvenim životom: novac, ekonomska zavist, konvencije, društveni uspjeh, itd.
- Realisti žele prikazati stvari onakvima kakve jesu, pa maštanje zamjenjuju istraživanjem.
- Građu za svoja dijela nalaze u svojoj sredini, u svijetu kojeg najbolje poznaju.
- Realistički pripovjedač najčešće je objektivan, iskazan u 3. licu.
- Fabula slijedi kronološki red zbivanja, a događaji su povezani uzročno posljedičnim odnosima.
- Motivacija likova proizlazi iz njihovog karaktera i skupa socijalnih okolnosti u kojima djeluju, pa se ta motivacija naziva socijalno-psihološka.

08 Honore de Balzac (1799.-1850.): „Otac Goriot“
- Balzac je u Parizu pokušao ostvariti brzu književnu karijeru i društveni uspjeh, ali je nagomilao dugove koje će otplaćivati neumornim književnim radom.
- U 20ak godina stvorio je oko 90 romana, 45 drama i niz pripovijesti, te stvorio galeriju od približno 2000 književnih likova.
- 1842. objedinjuje svoja djela u ciklus pod naslovom „Ljudska komedija“ (parafraza Danteovoj „Božanstvenoj komediji“). Tu je dao zaokruženu sliku francuskog društva.
- Zamislio je podijeliti ciklus na „studije iz društvenog života“, „analitičke studije“ i „filozofske studije“.
- Ali najviše dijela spada u studije iz društvenog života, pa je te studije podijelio na:
o prizore iz privatnog života
o prizore iz provincijskog života
o prizore iz pariškog života
o prizore iz političkog života
o prizore iz vojničkog života
o prizore iz seoskog života
- Najčitaniji njegov roman pripada prizorima iz pariškog života i nosi naziv „Otac Goriot“.
o Djelo je tipično za patetiku realizma.
o Opisuje razne društvene slojeve, od sirotinjskog pansiona gospođe Vanquer u kojem živi osiromašeni tvorničar Goriot i siromašni mladi plemić iz provincije Eugen de Rastignac; do aristokratskih salona baruna de Nucingena i grofa de Resanda za koje su bile udane Goriotove kćeri Delphine i Anastasie.
o Glavni motiv likova je novac, uspon na društvenoj ljestvici, te bezobzirnost prema moralnim vrednotama, pa kćeri zanemaruju i napuštaju oca koji im je sve pružio ne sačuvavši ništa za sebe
o Mladi Rastignac djelomično prihvaća takve putove i načine da se i sam probije u društvu. Ipak, odviše je osjećajan i moralan da bi prihvatio kriminalni put koji mu nudi još jedan važan lik ovog romana, kriminalac Vantin.
o Opisi interijera i eksterijera su brojni i detaljni.

09 Gustave Flaubert (1821.-1880.): „Madame Bovary“
- Francuski pripovjedač i romanopisac, boležljiv i osjetljiv.
- Nastoji u svom radu postići krajnju objektivnost i analitičnost.
- Veliki stilist, brusio je svaku riječ i rečenicu.
- Najpoznatije mu je djelo „Madame Bovary“, a ostali romani su mu: „Sentimentalni odgoj“, „Jednostavno srce“, „Salambo“, „Iskušenje sv. Antuna“, itd.
- „Madame Bovary“:
o Ideju je dobio iz novina koje su objavile priču o samoubojstvu zbog financijskog kraha supruge nekog liječnika.
o Tako je prikazao život i psihu Emme Bovary, kćerke provincijskoga zemljoradnika koja se udala za skromnog i neambicioznog liječnika Charlesa.
o Emma je svoj život zamišljala mnogo raskošnijim i uzbudljivijim nego što je to mogla ponuditi francuska provincija u 19. st. i skromna zarada njena muža.
o Romantična rješenja traži u izvanbračnim vezama (Leon, Rudolfo), a osim toga se i zadužuje da bi se okružila luksuznim ozračjem.
o Charlesu rađa dijete koje zanemaruje, a kada dugovi i kamate pristignu na naplatu arsenom počini samoubojstvo.
o Prema imenu glavnog lika nastao je pojam „bovarizam“ što označuje raskorak između mašte i stvarnosti, i poriv da se zamišljamo vrjednijim nego što jesmo, te mišljenje da nam pripada više nego smo zaslužili.

10 Nikolaj Vasiljević Gogolj (1809.-1852.): „Kabanica“
- Gogolj je začetnik realizma u ruskoj književnosti koji se započinje razvijati u vrijeme vladavine cara Nikolaja I., tj. 40-ih godina 19. st.
- U to vrijeme književnost je bila u Rusiji jedino mjesto gdje su se mogla pretresati društvena pitanja.
- Gogolj otvara 1. fazu ruskog realizma koju upravo zbog njegovih djela nazivamo „grotesknom“ (groteskni realizam).
- Gogolj je autor nekoliko zbirki pripovjedaka: „Večeri na Mojuru kraj Dikanjke“, „Mirgorod“, „Petrogradske pripovijetke“; romana: „Taran Buljba“, „Mrtve duše“; komedije: „Revizor“.
- „Kabanica“:
o Pripovijetka kabanica pripada zbirci „Petrogradske pripovijetke“ i u njoj prikazuje smiješno-tužnu sliku petrogradskog činovnika Akakija Akakijevića. Osamljenog i siromašnog, nikome potrebnog čovjeka kojemu je najveće životno postignuće bila nabavka nove, tople kabanice.
o Kad mu kabanicu isti dan ukradu, Akakije traži pravdu kod „visoke“ ličnosti, ali u Rusiji za male ljude pravde nema, pa je Akakije prisiljen povampiriti se da bi tek s onu stranu groba došao do pravde.
- Gogolj prikazuje stanje ruskog društva grotesknim slikama što izazivaju „smijeh kroz suze“.

11 Ivan Sergejević Turgenjev (1818.-1883.): „Lovčevi zapisi“
- Predstavnik 2. faze ruskog realizma (poetski realizam)
- Autor romana: „Očevi i djeca“, „Ruđin“, „Plemićko gnijezdo“; zbirke pripovjedaka: “Lovčevi zapisi“.
- U tim pripovijetkama nema mnogo fabule i zbivanja, već je naglasak na opisu portreta i pejzaža.
- Pripovjedač obilazi rusku provinciju kao lovac, susreće se s ljudima, upoznaje njihove probleme i približava nam ljepotu prirode.
- Likovi seljaka i kmetova prikazani su s mnogo humanog razumijevanja što je u ono vrijeme bio neobičan pogled na taj društveni sloj (Turgenjev je imao problema u privatnom životu, jer je oslobađao i pomagao svoje kmetove).
- Poetski realizam dobio je svoj naziv upravo po njegovim lirskim opisima u kojima je naglašena upotreba epiteta i koji ostavlja dojam pjesme u prozi.
- Turgenjev je imao veliki utjecaj na hrvatske realiste.

12 Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.): „Zločin i kazna“
- S Dostojevskim ruski realizam sazrijeva do faze koju nazivamo „psihološki realizam“.
- Njegovi najvažniji romani: „Bijedni ljudi“, „Poniženi i uvrijeđeni“, „Zločin i kazna“, „Idiot“, „Zapisi iz mrtvog doma“, „Braća Karamazovi“.
- „Zločin i kazna“:
o Roman je smješten u Petrograd i u vremenski okvir od 9 dana.
o Glavni lik je siromašni Rodion Romanović Raskoljnikov, koji je osmislio teoriju o tome kako ubojstvo počinjeno s namjerom da se ostvare vrijedni i plemeniti ciljevi nije zločin.
o On vjeruje da je dovoljno snažna ličnost koja bi tu teoriju mogla provesti u djelo.
o Obiteljske i društvene okolnosti pokreću Rodiona:
§ Prima pismo od sestre u kojem ga obavještava da će se udati za imućna čovjeka samo zato da bratu omogući studij.
§ Upoznaje obitelj Marmeladovih, oca alkoholičara, majku na psihičkom rubu i Sonju koja se prostituira da prehrani mlađu braću i sestre.
o Sve to utječe na Rodiona i on isplanira ubojstvo stare lihvarice Aljone Ivanove, jer je ona društveni parazit, a njenim novcem može se mnogima pomoći.
o Radio ubojstvo izvrši, ali nije dovoljno bezobziran da podnese teret krivice i savjest. Danima se muči u psihičkoj krizi, a istražitelj Porfinije Petrovič steže obruč oko njega.
o Na kraju, na Sonjin nagovor priznaje ubojstvo i zajedno s njom odlazi u Sibir gdje doživljava katarzu i kršćansko prosvjetljenje.
o Roman obrađuje brojan moralna, filozofska i religiozna pitanja, što je tipično za Dostojevskog, a svijest glavnog junaka prikazana je tehnikom unutrašnjeg monologa što je tehnika koja je usmjerila europsku književnost 20. st.

13 Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.): „Ana Karenjina“
- Autor romana: „Djetinjstvo“, „Dječaštvo“, „Mladost“ (ova tri romana čine trilogiju o moralnom i psihičkom razvoju mladog ruskog plemića), „Rat i mir“ (roman o Napoleonovom osvajanju Rusije), „Ana Karenjina“.
- „Ana Karenjina“:
o Roman „Ana Karenjina“ analizira rusko visoko društvo, a osobito problem braka i obitelji.
o Tolstoj paralelno prikazuje obitelj Oblonskih koju čine Stive i Doli, a zatim obitelj Karenjinih koju čine Aleksej i Ana, te razvoj ljubavi između Levina i Kiti.
o Ana Karenjina, roman u 4 dijela prikazuje isprepletene sudbine nekoliko brakova.
o Anin brak s Karenjininom je hladan, ali po mjeri onodobnog društva. Brak Stive i Doli je prosječno neuspješan, a brak Levina i Kiti ima mogućnost da uspije jer se razvija na zdravim temeljima.
o Središnji lik romana, Ana, suprotstavlja se društvenim konvencijama, napušta muža i ostvaruje izvanbračnu vezu s Vronskim.
o Društvo joj to ne oprašta već je odbacuje i izolira kod Vronskog i dalje prihvaćaju. Takvo stanje, te grižnja svijesti zbog sina kojeg je napustila razaraju Anu (postaje nerealno ljubomorna na Vronskog) i na kraju se baca pod vlak.
o Tolstoj je dao vrlo bogatu fresku ruskog društva, njihovih konvencija i običaja osudivši moralno licemjerje većine.
o Osim toga je dao i duboku psihološku analizu glavne junakinje.

14 Naturalizam i Emile Zola (1840.-1902.)
- Razvija se iz realizma.
- Traje od 1880. do otprilike 1900.
- Polazi od pozitivističkih znanstvenih zasada. (vjera da se može otkriti sve što se poželi)
- Temelji se na teoretskim postavkama Hippolytea Tainea, da čovjeka određuje njegovo biološko nasljeđe, rasa, društvena sredina kojom je okružen (milje), te trenutak u kojem ga promatramo.
- Naturalisti žele u književnosti preuzeti eksperimentalne metode prirodnih znanosti.
- Emile Zola (1840.-1902.)
o Najvažniji predstavnik naturalizma
o Napisao teoretsko djelo „Eksperimentalni roman“ i članak „Naturalizam“ u kojem zastupa teoriju da pisac mora promatrati život poput znanstvenika, a čovjeka promatrati podčinjena fizičkim i kemijskim zakonitostima.
o Romani: „Therese Raquin“, „Germinal“
- Građu za svoja djela naturalisti nalaze u svakodnevnom životu, medicinskim i novinskim člancima, a junaci takvih djela često su degenerirane osobe opterećene nasljednim teškoćama ili zarobljenici svojih nagona.
- Naturalizam se služi estetikom ružnoće i u njemu je opisano ono što do tada nije nalazilo mjesta u književnosti, tj. čovjek u svom najvulgarnijem i najodvratnijem očitovanju.



16 Ante Kovačić (1854.-1889.): „U registraturi“
- Rođen u Oplazniku pokraj Sutle.
- Prelazi u grad na školovanje.
- Završio studij prava.
- Bio vatreni pristaša stranke prava.
- Uzdržavao brojnu obitelj i živio prilično siromašno. Bio je feljtonist, romanopisac…
- Poznat i po travestiji Mažuraničeva djela: „Smrt Smail-age Čengića“; „Smrt babe Čengičkinje“.
- „U registraturi“:
o Poluautobiografski roman.
o Glavni junak Ivica Kičmanović prolazi sličan životni put kao i sam autor; iz seoske sredine prelazi u grad na školovanje gdje se nikada do kraja nije uspio ukorijeniti.
o Prvi dio romana ispripovijedan je u 1. licu, pripovijeda Ivičino djetinjstvo i prikazuje slike sela u svijetlim i vedrim bojama, iako ukazuje i na društvene probleme (pojava zelenaštva, siromaštvo i zaostalost, te zavist).
o Nakon dolaska u grad upoznaje mecenu (karikiranog Strossmayera), te ulizice i poluinteligente i narođene seljake poput kumordinara Žorža.
o Tu susreće i Lauru, svoju zlu kob, a grad je prikazan tamnijim bojama.
o Fabula nije ispripovijedana kronološki, pripovjedač se mijenja, a u romanu postoje i romantični dijelovi, npr. Laurina i mecenina prošlost.
o Kovačić sve gleda pesimistički, ne vjeruje da prosvjeta pomaže seljaku, jer i sam u sebi osjeća iskorijenjenost iz jedne sredine, a neukorijenjenost u drugu.
o Roman je zamišljena kao dnevnik glavnog junaka, a pripovijeda ga upravo personificirani taj spis u samoj registraturi gdje na kraju glavni junak tragično skončava u požaru što ga je sam izazvao.

17 Vjencislav Novak (1859.-1905.): „Posljednji Stipančići“
- Osim što je bio književnik, bio je i glazbenik i muzikolog.
- Ostavio je veliki broj pripovjedaka i romana, npr. romani: „Pavao Šegota“, „Tito Dorčić“, „Pod Nehajem“, „Posljednji Stipančići“.
- Prvi je uveo gradski proletarijat u našu književnost, u pripovijetkama „Iz velegradskog podzemlja“, „Nezasitnost i bijeda“, …
- „Posljednji Stipančići“:
o Roman pripada Senjskom tematskom krugu.
o Prikazuje propadanje patricijske obitelji Stipančić na bogato oslikanoj društvenoj pozadini propadanja samoga grada Senja kao luke, jer je ekonomsku važnost dobila Rijeka, te preporodnih previranja u kojima se glava obitelji Ante Stipančić ponaša oportunistički.
o Obitelj je promatrana u svom razvoju i postupnom padu preko oca Ante, krutog i umišljenog čovjeka koji se želi nametnuti sredini, ali nema za to sposobnosti, pa svoju tiraniju usmjerava na obitelj: suprugu Valpurgu, poniznu i samozatajnu koja nikad ne propituje njegove odluke; sina Jurja u kojem Ante vidi svoju budućnost, pa ga odgaja pogrešno u uvjerenju da je bolji od drugih; te kćeri Lucije koju emotivno zanemaruje.
o Svo bogatstvo obitelji rasulo se na školovanje i kartaške dugove sina Jurja koji školu nikad nije završio, već je nakon očeve smrti zanemario majku i sestru, i promijenio ime u mađarsko.
o Lucija koja se jedina suprotstavljala očevoj tiraniji umrla je napuštena i prevarena ne ostvarivši ljubav za kojom je čeznula, a Valpurga je na kraju bila prisiljena prositi.

18 Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.): „Pod starim krovovima“
- Pripovjedač i romanopisac, feljtonist i kritičar.
- Potječe iz ugledne plemenitaške zagorske obitelji.
- Djela su mu:
o Romani: „U noći“, „Na rođenoj grudi“, „Za materinsku riječ“, „Osvit“
o Pripovijetke: „Pod starim krovovima“, „Bijedne priče“, „Iz varmeđinskih dana“
- „Pod starim krovovima“:
o Njegovo literarno najkvalitetnije ostvarenje u kojem s mnogo nostalgije govori o zagorskoj plemenitaškoj sredini, načinu života i običajima koji propadaju pod utjecajem novih vremena.
o On je emotivno povezan s tom tradicijom, ali želi nacionalno ući u problematiku suvremenog društvenog i političkog života,
o Najizrazitiji likovi ove zbirke su: Ilusstrissimus Batorych, vlasnik dvorca Brezovice u kojem ne dopušta nikakve promjene, slijepo se držeći tradicije; i Perillustris Cintek, pomalo karikiran lik siromašnog plemića koji je prisiljen prihvatiti bijednu državnu službu da bi preživio.
- U stilu K. Š. Gjalskog očituje se utjecaj Turgenjevljevog poetskog realizma. Proze su mu protkane bogatim lirskim opisima.

19 Silvije Strahimir Kranjčević (1865.-1908.): „Mojsije“
- Rođen u Senju.
- Najizrazitiji pjesnik razdoblja realizma.
- Autor zbirki:
o „Bugarkinje“ s domoljubnim motivima (bugarenje nad sudbinom hrvatskog naroda) te socijalnim motivima – otpor tiraniji i divljenje radniku.
o „Izabrane pjesme“
o „Trzaji“
o „Pjesme“ – objavljena posthumno
- On se lirskim nadahnućem, vidovitošću i astralnim (zvjezdanim) vizijama izdigao iznad dotadašnjeg hrvatskog pjesništva. Postao je pjesnik čovjekova usuda i položaja u svemiru sa snažnim osjećajem za gaženo čovječanstvo.
- Prvenstveno je refleksivni pjesnik.
- Služio se biblijskom i antičkom simbolikom, te opjevavao temeljna ljudska pitanja o životu, neskladu ideala i zbilje, smislu čovjeka i prirode, o ljubavi, smrti, pravdi i slobodi.
- „Mojsije“:
o Poema koja nosi biblijski motiv. Prikazuje dramu genija razapetog između ljubavi prema svom narodu i ljubavi prema Bogu.
o Mojsije se trudi duhovno uzdići svoj narod, nudi mu ideale pravde i slobode, ali narod to ne prihvaća, jer ideale ne može pojmiti, već se zadovoljava prizemnim i materijalnim (zlatno tele).
o Poema ima dramsku kompoziciju. Ostvarena je kao dijalog između Mojsija i Jahve i u njoj se 3 puta ponavlja Jahvino upozorenje: „mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati…“.

20 Josip Kozarac (1858.-1906.): „Tena“
- Rodom iz Vinkovaca.
- Pripovjedač i romanopisac.
- Pripovijetke: „Priče djeda Nike“, „Oprana“, „Tena“.
- Romani: „Mrtvi kapital“, „Među svjetlom i tminom“.
- Teme su mu uglavnom vezane za život slavonskog sela i život u patrijarhalnoj obitelji.
- „Tena“:
o Pripovijest religiozne tematike koja prikazuje propadanje slavonskog sela, propadanje seljačkih zadruga i početke prodiranja stranog kapitala koji do kraja iscrpljuje sirovinu – šumu, a ne donosi napredak, već, dapače moralno propadanje sela.
o Tena je alegorija Slavonije, lijepa i poželjna ali nesvjesna svoje vrijednosti, pa se olako prepušta tuđim utjecajima. Umjesto seoskog mladića izabrala je češkog vojnika, nakon toga ljubavnica je zakupnika koji je došao u selo, u nju se zaljubio i cigan Đorđe, žena ciganova zarazila je Tenu boginjama.
o Tena je poružnjela – na kraju je ostala na svom imanju koje je otkupio češki vojnik.



22 Charles Boudlaire: „Cvjetovi zla“
- Pjesnik kojeg nazivamo pjesničkim raskrižjem i jednim od začetnika simbolizma.
- Odaje se nesređenom boemskom životu i senzualnim užitcima.
- Teži za ljepotom, čistoćom i idealom, a suočava se s ljudskom bijedom, nagonima i smrću.
- Poznat je kao pjesnik „spleena“, tj. tjeskobe modernog čovjeka i njegovih mučnih depresivnih stanja.
- U svojoj poeziji se kreće i u onim područjima koja su do tada bila zabranjena, prezirana ili neistražena.
- U pjesme unosi svijet osjetilnih užitaka (okus, miris). Opisivao je scene s pariških ulica, scene smrti i fizičkog raspadanja ali i idealizirao svoju potragu za ljepotom i skladom.
- Poštovao je kult forme, pisao vezanim stihom, vrlo melodioznim, često u formi soneta. U pjesništvo je uveo pojam sinestezije (miješanje osjeta), kad npr. boje čujemo, a mirise vidimo.
- „Cvjetovi zla“:
o Izdana 1857. i odmah dospjela na sud zbog nemorala.
o Sadrži oko 200 pjesama; podijeljena na 6 ciklusa: Spleen i ideal, Pariške slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt.
o Sam naslov simbolizira temeljnu dvojnost cvjetova kao ideala lijepog i zla, tj. mučnine stvarnosti života iz kojeg izrastaju.
o Čitava zbirka temelji se na sukobu dobra i zla, Boga i sotone, ljubavi i grijeha, ljepote i ružnoće.
o U razvoju europskog pjesništva, ova zbirka je izvršila ogroman utjecaj.

23 Anton Pavlovič Čehov (1860.-1904.): „Tri sestre“
- Ruski pripovjedač i dramatičar, koji je završio razdoblje realizma i započeo novu epohu u razvoju ruske književnosti.
- Najznačajnija njegova djela su drame: „Galeb“, „Ujak Vanja“, „Tri sestre“ i „Višnjik“.
- Njegove drame nazivamo lirskim teatrom jer ne poštuju klasičnu dramsku strukturu, ne temelje se na kakvom konkretnom sukobu već prikazuju likove ispunjene neodređenim maštanjima o boljoj budućnosti i težnjama koje se nikad neće ostvariti. On prikazuje kako život postupno dehumanizira čovjeka, rastače njegovu volju.
- U dramama je naglašeno ozračje u kojem se taj život odvija, te duge vječite tišine, pa je vrlo teško te drame postaviti na pozornicu i glumiti, jer je potrebno ostvariti taj lirski ugođaj na sceni.
- Čehovljeve drame publika je teško prihvatila, a postavljane su u Moskovskom Umjetničkom Kazalištu (redatelj Stanislavski, koji je danas po njima upravo najpoznatiji).
- „Tri sestre“:
o Drama u 4 čina.
o Radnja traje nekoliko godina i prikazuje život obitelji Prozorovih.
o Oni su Moskovljani, ali su s ocem generalom, zbog njegove službe prešli u provinciju i sada nakon njegove smrti sanjaju da se vrate u Moskvu, ali to se ne ostvaruje.
o 3 sestre:
§ Olga: najstarija, nastavnica, a kasnije i ravnateljica u školi, osamljena i umorna, željna braka, ljubavi i vlastite djece.
§ Maša: nesretno udana za gimnazijskog profesora, pa zbog toga sve više pije i ljubuje s nesretno oženjenim komandantom garnizona.
§ Irina: najmlađa, još puna ideala i zanosa, traži ljubav, ali je ne pronalazi, traži smisao u radu, ali ga ne pronalazi i konačno se odlučuje na udaju za nevoljenog čovjeka.
o Brat Andrej maštao je o znanstvenoj karijeri, ali je nije ostvario, već se oženio prostom i glupom ženom.

24 Henrik Ibsen (1828.-1906.): „Nora“ ili „Lutkina kuća“
- Norveški dramatičar. U njegovom stvaralačkom radu razlikujemo 3 faze:
1. Romantična – drama u stihovima.
2. Realistična – oštra kritika malograđanskog društva i lažnog morala. Toj fazi pripada i „Nora“.
3. Simbolistička – u djela unosi lirska raspoloženja i udaljuje se od društvene problematike i produbljuje psihologiju likova. Drame: „Hedda Gabler“, „Divlja patka“, „Žena s mora“.
- „Nora“ ili „Lutkina kuća“:
o Čvrsto strukturirana obiteljska drama s aktualnom društvenom temom položaja žene u braku i obitelji.
o Zaplet čini sukob ličnosti Nore i Helmera po pitanju odgovornosti i povjerenja.
o Nora je krivotvorila mjenicu da bi mužu osigurala liječenje, a kad on za to sazna najprije pomisli na svoj građanski ugled, a ne na njene osjećaje, pa ga Nora napušta što je skandaliziralo onovremenu publiku, ali i potaklo niz pitanja o položaju žene u obitelji i braku.

25 Hrvatska književnost moderne
- Moderna u hrvatskoj književnosti započinje 1895. paljenjem mađarske zastave ili 1891. kad je objavljena prva moderna novela „Misao na vječnost“ Janka Leskovara.
- To razdoblje traje do 1914. tj. do Matoševe smrti.
- Studenti koji su zapalili zastavu morali su otići na strana sveučilišta u Beč i Prag i tamo su se upoznali s europskom modernom književnošću.
- Te su stilove i pravce uspjeli prenijeti i u našu književnost, zato ovo razdoblje i nosi naslov hrvatska moderna (impresionizam, simbolizam, esteticizam, larpurlartizam, muzikalnost stiha i strofe, osjećajnost i senzibilnost).
- U Beču i Pragu studenti su se organizirali oko svojih časopisa.
o 1897. u Pragu izlazi časopis „Hrvatska misao“, a urednik mu je Milan Šarić.
o 1898. u Beču izlazi časopis „Mladost“, a urednik mu je Milivoj Dežmaj Ivanov.
- Mladi okupljeni u bečkoj i praškoj skupini bez obzira na međusobne nevelike razlike imali su jednak odnos prema „starima“, tj. realistima i naturalistima. Mladi su se odupirali tradiciji, tražili slobodu umjetničkog stvaralaštva, naglašavali pojedinca, individuu, psihu, senzibilitet, a zanemaruju se društvena i gospodarska pitanja.
- Moderna je i vrijeme kada se ponovo budi interes za dijalektalnu književnost. Pisali su je: Dragutin Domjanić, Fran Galović i Vladimir Nazor.
- Središnja okolosnot hrvatske moderne je Antun Gustav Matoš oko kojeg su se okupljali pjesnici Vladimir Vidrić, Ljubo Vinzner, Nikola Polić i mnogi drugi.

26 Antun Gustav Matoš (poezija)
- Matošev pjesnički opus nastao je na podlozi njegova poznavanja francuske simbolističke lirike, posebno Boudlairea od kojeg je preuzeo strogu formu soneta istančanog osjećaja za zvuk i boju u jeziku, te sinesteziju.
- Krajnji cilj i smisao pjesništva Matoš vidi u postizanju jedne više „Ljepote“ kao jedine i stvarne vrijednosti.
- Raspon motiva proteže se u njegovu pjesništvu od izrazito intimnih, tj. ljubavnih pjesama, kao npr. „Utjeha kose“, preko karakterističnih pejzažnih npr. „Jesenje Veče“ ili „Nokturno“ („Notturno“), pa sve do domoljubno socijalne lirike kao npr. „1909.“ ili „Gnijezdo bez sokola“.
- Općenito: lirika mu je simbolistička i impresionistička, teži savršenstvu forme. Preuzeta iz franc. lirike.

27 Antun Gustav Matoš (novele)
- Matoševe novele dijele se na dva tematska kruga:
o Prvi čine realistične novele s temama iz domaće zagrebačke i zagorske sredine, a inspiraciju za njih izvlači iz vlastitog životnog iskustva, kao npr. novela „Nekad bilo, sad se spominjalo“.
o Drugi krug čine simbolističke novele romantičnog sadržaja kojima nas vodi u tajnovite predjele vlastite duše i koje ostvaruje tehnikom lirskoga. U tim novelama više nije riječ o domaćoj kozmopolitskoj sredini. Takve su novele npr. „Camao“, „Balkon“, „Cvijet sa raskršća“.
- Matošev pripovjedački opus okupljen je u tri zbirke: „Iverje“ (1899.), „Novo Iverje“ (1900.) i „Umorne priče“ (1909.).
- O samom Matošu: osim što je bio liričar i pripovjedač, važan je u razvoju hrvatske književne kritike. Razvio je impresionistički stil u kritici, a često su njegove kritike bile književno vrjednije od djela koja je obrađivao. Kao boem proputovao je Europu, živio u Ženevi i Parizu, a bio je i glazbenik (violončelist).

28 Vladimir Vidrić (1875.-1909.): „Pejzaž I“ i „Pejzaž II“
- U studentskom prosvjedu 1895. Vladimir Vidrić bio je na čelu studenata.
- Studij je nastavio u Pragu i Gratzu, a umro je već 1909. godine.
- Svoju jedinu zbirku pod nazivom „Pjesme“ objavio je 1907. i ta nevelika zbirka pravi je dragulj hrvatske moderne lirike.
- Vidrićevo pjesništvo je impresionističko, on pjeva oko slikara, prepuno boja i zvukova.
- Njegove teme nisu samo pejzaži već i svijet daleke prošlosti (antički motivi, kao u pjesmi „Pomona“ ili „Dva levita“), a dotaknuo se i najdubljih filozofskih tema kao u pjesmi „Mrtvac“.
- „Pejzaž I“:
o Dnevni pejzaž obasjan suncem, i tako intenzivnih boja da pjesnik koristi glagolske, a ne pridjevske oblike. Ugođaj je spokojan, nadahnut i podnevnim zvonom koje doziva iz sela.
o 3 katrena u kojima se rimuju 2. i 4. stih.
o Lirska minijatura , nabijena slikovitošću, gotovo kao haiku.
- „Pejzaž II“:
o Nokturalan, ali također spokojan i osvijetljen mjesečinom, te urešen blistavim kapima zaostalim od kiše.

29 Ivo Vojnović (1857.-1929.): „Dubrovačka trilogija“
- Najprije je objavio dužu pripovijest „Geranium“ (1880.) i roman „Santa“ (1886.), ali najviše je ostao zapamćen po svojim dramskim djelima vezanim za Dubrovnik, a to su drame: „Ekvinocio“ (1895.), „Dubrovčka trilogija“ (1902.) i „Maškerate ispod kuplja“ (1923.).
- Važan je i njegov ciklus soneta „Lapadski soneti“.
- „Dubrovačka trilogija“:
o Sastoji se od tri jednočinke koje prikazuju propast Dubrovačke republike i dubrovačke vlastele tijekom 19. st.
o U sve tri drame izrazite su lirske didaskalije, govor je lokalni dubrovački i osjeća se piščeva nostalgija, te emotivna uključenost u problematiku o kojoj piše.
o „Allons enfants“:
§ Prva drama „Allons enfants“ (početne riječi Marseljeze, francuske himne) prikazuje radnju iz 1806. godine kada su Francuzi pred vratima Dubrovnika i Veliko vijeće, tj. dubrovačka vlastela na čelu sa knezom raspravlja da li ih pustiti u grad ili se braniti.
§ Prikazana je njihova izgubljenost i nesložnost, te nesklonost da svoj ljubljeni grad izlože topničkoj vatri.
§ Glavni lik je Orset, plemić koji poziva na otpor, ali ostaje osamljen i neshvaćen i svojoj želji da se ukrcaju na svoje brodove i traže novu hrid na kojoj će izgraditi svoju slobodu.
§ U posljednjoj sceni, on i njegova zaručnica, Deša donose sudbonosnu odluku, kakvu će donijeti još mnogi plemići. Odlučuju se ne vjenčati i ne rađati djecu tuđem gospodaru.
o „Suton“:
§ Druga drama koja prikazuje radnju koja se odvija 1832.
§ Radnja je smještena u kuću plemkinje Mare (Mara Beneša), u kući plemkinje u kojoj je sve vrijedno rasprodano, a ona sa tri neudate kćeri živi na rubu gladi.
§ Najviše čega one imaju je ponos na svoje podrijetlo i volja da propadnu dostojanstveno, „ne prodajući se pučanima“, te poštujući zavjet da s propašću republike treba propasti i plemstvo.
§ Najmlađa kći Pavle ima 27 godina i zaljubljena je u pučanina kapetana Luju Larića koji još nudi brak i pomoć njenoj obitelji, ali Pavle mora ići protiv svoga srca i odbiti ga, te radije odlazi u samostan nego da uvrijedi majku i zanemari tradiciju.
o „Na taraci“:
§ Treća drama čija se radnja odvija 1900.
§ Prikazuje posljednje dane posljednjih starih gospara.
§ Glavni lik je Lukša grof Menčetić koji piše povijesnu raspravu o uzrocima propadanja dubrovačkog plemstva.
§ Sad je već na scenu stupilo i novo plemstvo, koji je svoje titule kupilo (novcem).
§ Lukša saznaje da ima nezakonitog sina u Konavlima, i razmišlja da li moguće nastaviti lozu, ali kad tog mladića upita što bi on da mu netko pokloni tu vilu s taracom, mladić odgovara da bi je on prodao. Tada Lukša prešućuje očinstvo i pušta da se loza Menčetića ugasi s njim.
o Trilogija je uokvirena dvama sonetima iz ciklusa „Lapadski soneti“. Prvi se zove „Preludij“, a drugi koji služi kao epilog nosi naziv „Na Mihajlu“, što je naziv groblja na koje su pokapani plemići.



31 Dinko Šimunović (1873.-1933.): „Muljika“
- Pripovjedač i romanopisac. Živio u dalmatinskoj zagori, gdje mu je otac bio učitelj, a kasnije i on sam, pa su njegove teme vezane uz Bukovicu i Cetinsku Krajnu gdje je proveo najveći dio života.
- Pisao je pripovijetke od kojih su najpoznatije: „Muljika“, „Duga“; i kraći roman „Alkar“. Ostali romani su mu „Tuđinac“ i „Porodica Vinčić“.
- U njegovim djelima nalazimo brojne lirske opise pejzaža i psihološki produbljene likove, a očita je njegova želja da oslika mentalitet ljudi dalmatinske zagore, mentalitet tvrd i krševit kao i zemlja sama.
- Najdirljiviji su mu prikazi ženskih likova, osobito senzibilnih i osjetljivih žena, koje se ne uklapaju u sredinu, kakve je i glavna junakinja pripovijetke „Muljika“, nježna i krhka djevojka koju je sredina odbacivala baš zbog toga. Sve one završavaju tragično, jer se ne mogu uklopiti u sredinu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum