PROFESORICA I MAMA

nedjelja, 11.03.2007.

O djelu DUBRAVKA

Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji se od tri čina.Djelo je hvalospjev dubrovačkoj slobodi i oštra kritika dubrovačkog građanstva.Radnja je prilično jednostavna:
Na dan nezavisnosti izaberu se naljepši pastir i najljepša pastirica , te se oni međusobno ožene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grđan je odlučio , da će imati Dubravku , te je odlučio potplatiti suce , što oštro kritizira Gundulić:

“Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i čas;
duša i čas ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom.”

Djelo završava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sređuje situaciju.



Dubrovnik u Gundulićevo doba


17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Mlečani …koji sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog čestih ratova sa Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo , relativno mladi sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja , te se bavilo trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima , sve se je više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići , građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane , ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule , oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.
Metafore

U duhu baroka djelo obiluje kićenim metaforama kao što je ova:

“Livade su uzeli odjeću zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu.”

Ovom metaforom Gundulić opisuje svitanje novoga dana.Ali pomoću drugih metafora Gundulić opisuje stanje stvari:

“Primorja naša sva u ništa sila zbi”

te:

“Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,
i grabi i hita i u noktijeh sve drži”

tim dvjema metaforama , Gundulić govori o našem okupiranom i porobljenom primorju i Mlečanima , koji kao zvijer samo hrle, pljačkaju i osvajaju.Kao što znamo , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovačke moći.



Dubrovnik

Kao što znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:

“ O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše.”

Osim toga Gundulić govori o nepriličnom odnosu između plemkinje i građana:
“Ni muž i žena ugađa, kad su oba
razlika plemena, imanja i doba”



Zaključak

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti!”

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum