PROFESORICA I MAMA

subota, 03.03.2007.

Realizam


Prema: Andrea Zlatar, Čit.3, Mostar,2001,str 100-102

Što je to realizam ?

Realizam je knjizevnopovijesno razdoblje koje se u europskim knjizevnostima začinje tridesetih godina i traje, kao razmjerno čvrsta stilska formacija, do osamdesetih i devedesetih godina devetnaestoga stoljeća. iako o realističkim usmjerenjima u književnosti možemo govoriti od najstarijih vremena do današnjih dana, sredina prošloga stoljeća, kad su se podudarila osviještena poetička htijenja s književnom proizvodnjom, smatra se vrhuncem realističke književnosti. Promatrajući literarni zemljovid Europe tadanjeg vremena, vidljivo je da u realizmu vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska književnost, dok u ostalim slavenskim zemljama, te Italiji i Njemačkoj, realizam poprima zasebne oblike, vezane za specifične uvjete svake nacionalne književnosti.

Poetika realizma

Književnopovijesno razdoblje realizma u svojim poetičkim načelima odstupa od prethodnoga, romantičkoga razdoblja. Nastajanje realističke koncepcije književnosti istodobno je bitnim pomacima što se zbivaju u filozofiji i znanosti - pojačano zanimanje za prirodne znanosti i jačanje pozitivističke filozofije svakako su odredili i književno poimanje realizma. Pojam realizma svoje je značenje dobio u teorijskim raspravama što su se u području slikarstva i književnosti tridesetih godina prošloga stoljeća vodile u Francuskoj. Prvim teoretičarom realizma možemo smatrati Champfleuryja ( Jules Husson Fleury nazvan Champfleury, Žil Šanfleri ), koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu članaka tiskanih 1857. godine u zbirci Realizam. U njima Champfleury zacrtava poetiku realističkog romana i suvremenom piscu nudi model pisanja - istraživanje, ankete, fotografska i stenografska tehnika. Osnovno je obilježje realisticke poetike naglašavanje odnosa književnosti i zbilje. Od Aristotelova pojma mimezis u književnoj teoriji i filozofiji neprestano su se vodile rasprave o odnosu književnosti i zbilje, o mogućnosti da književnost, prikaže zbilju onakvu kakva ona jest. Teoretičari realizma zahtijevaju od pisaca da prikazuju stvarnost na vjerodostojan način, objektivno i bez osobne pristranosti. Vjera u napredak znanosti i mogućnosti znanstvene, objektivne spoznaje svijeta poduprla je i takva kretanja u području književnosti. Stoga i realistički pisac vjeruje da u književnosti postoje načini objektivnoga i istinitog prikazivanja stvarnosti. Unutar književnosti tu zadaću najprikladnije može ispuniti roman svojim metodama opisivanja i pripovijedanja. Realistički pripovjedač najčešće je, objektivan, iskazan glasom u trećem licu i nenazočan u radnji; fabula realističkog romana slijedi kronološki red zbivanja a dogadaje međusobno povezuje čvrstim uzročno-posljedičnim odnosima; motivacija likova proizlazi iz njihovih karaktera te sklopa socijalnih okolnosti u kojima djeluju - ta se motivacija stoga obično naziva socijalnopsihološkom.

Roman – zrcalo stvarnosti

U razdoblju realizma roman postaje glavnim književnim žanrom. Čitateljska publika, odgojena već u doba romantizma, proširuje se jer je mlada građanska klasa željna informacija o svijetu u kojemu živi. Roman, kao "zrcalo stvarnosti", pruža joj sliku o samoj sebi. Ideju knjževnosti kao "zrcala" najjasnije je izrekao jedan od predrealistickih pisaca, Stendhal (Stendal ili Standal pravim imenom Henri Beyle, 1783-1842), u svojem romanu Crveno i cmo (1830.).

Realistički roman u francuskoj književnosti

Za Stendhala roman je poput zrcala koje se nosi cestom - to zrcalo odražava i blato na putu i nebesko plavetnilo, dakle, ne samo ono lijepo već i ono ružno. Kako u književnom tekstu nije moguće odraziti cjelokupnu stvarnost sa svim njezinim pojedinostima, poetika realizma u svojoj razvijenoj fazi zagovara prikazivanje tipičnih ljudi u tipičnim okolnostima. Idealizirani junaci romantizma zamijenjeni su predstavnicima društvenih slojeva, a realistički prikazane ljudske osobine (kako vrline tako i mane) nadomjestile su romantičke ideale duha.

Vrhunac je takve književne koncepcije Honore de Balzacova (Onore d Balzak, 1799-1850) zamisao o pisanju Ljudske komedije, gdje pisac pokušava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost prema društvenim klasama i profesijama, a u predgovoru ističe želju da književnost preraste u društvenu nauku. Balzacova Ljudska komedija zamisljena je u 26 knjiga i više od stotinu naslova u kojima bi se miješali dokumentarni, romaneskni i teorijski dijelovi. Time što se isti likovi pojavljuju u nekoliko djela, Balzac pridonosi dojmu cjeline svoje zamisli, a likove prikazuje u različitim životnim fazama. Usprkos energiji njegovih junaka, valja naglasiti da je Ljudska komedija sazdana uglavnom od romana neuspjeha, u kojima ima više poraženih nego pobjednika.

U realizmu se romanopisci pretvaraju u istraživače i "povjesničare sadašnjosti", koji za teme svojih djela uzimaju istinite dogadaje. Stendhalov roman Crveno i crno temelji se na događaju zabilježenome u novinskoj kronici, dok je Gustave Flaubertova (Gistav Flober, 1821-1880) Gospoda Bovary (1857.) pisana s nakanom da bude dokumentom o životu u provinciji. Roman je izazvao mnoge rasprave, jer se u njemu nudi novi tip realizma: Flaubert je napisao kritičko djelo koje je pomutilo mir samozadovoljnoga građanskog društva. Zbog visokog stupnja estetiziranosti izraza, Flaubertova se proza često smatra prvim primjerom modernističkoga pisanja.

Realistični roman u engleskoj književnosti

U engleskoj je književnosti viktorijansko razdoblje blisko realističkoj poetici, a najvažniji predstavnici su romanopisci Charles Dickens (Čarlz Dikinz, 1812-1870), William Makepeace Thackeray (Viljem Mejkpis Takeri, 1811-1863) , sestre Charlotte, Emily Jane i Ane Bronte ( Šarlot /1816-1855/; Emili Džejn /1818-1848/ i En /1820-1849/ Bronti ) i (spisateljica) George Eliot (Džordž Eliot pravim imenom Mary Ann Evans, 1819-1880). Iako se ne deklariraju kao realisti, ti pisci u svojim djelima ne samo da opisuju i objašnjavaju englesku stvarnost već i prosvjeduju protiv nje, dajući kritički prikaz socijalnih nepravdi i bijede najnižih društvenih slojeva. Romani poput Dickensova Olivera Twista i Thackerayeva Sajma taštine ponajbolji su primjeri viktorijanske književnosti, koja kombinira društvenu satiru i moralistički pogled na svijet. Ti majstori pripovijedanja isticu se živim opisima karaktera i slikovitim, podrobnim prikazivanjem društvene stvarnosti.

Ruski realizam

Začetak ruskoga realizma u četrdesetim godinama devetnaestoga stoljeća vezan je za preokret koji se zbiva u cjelokupnoj ruskoj knjizevnosti - namjesto romantičarske poezije u središte književnoga zanimanja dolazi pripovjedna proza što svoju građu uzima iz svagdanje društvene zbilje. Razdoblje ruskoga realizma obično se dijeli u tri faze - rani, razvijeni i visoki realizam.

Prvu fazu ili rani realizam obilježava postupni razvoj pripovjednih oblika, a u temama pripovijesti i romana prepoznaju se ostaci romantizma. Nikolaj Vasiljevič Gogolj, 1809-1852. glavni je predstavnik ranoga ruskog realizma, a njegove novele Veceri na majuru kod Dikanjke imaju obilježja prijelaznog razdoblja između romantizma i realizma. Gogoljeva pripovijetka Kabanica, međutim, vazan je datum u povijesti ruskog realizma - u njoj pripovjedač pridaje veliku pozornost pojedinostima pri opisu glavnoga junaka i okoline u kojoj se on kreće.
Ivan Sergejevič Turgenjev, 1818-1883. najvažniji je predstavnik srednje ili razvijene faze ruskog realizma. Znamenit postaje po svojim novelama Lovčevi zapisi u kojima se realističko zanimanje pripovjedača u prikazivanju socijalnopsiholoških tipova miješa s poetiziranim opisima prirode i čovjeka.
Vrhunac ruskoga realizma svakako predstavljaju romanopisci Fjodor Mihajlovič Dostojevski, 1821-1881. i Lav Nikolajevič Tolstoj, 1828 -1910 U svojim je romanima (Bijedni judi, Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Idiot, Bjesovi). Dostojevski prošao sve faze ruskoga realizma. Osnovna je tematska crta svih njegovih djela rastakanje ruskoga društva i obitelji, a njegovi likovi nisu tipizirani prosječni predstavnici društva već su to redovito buntovnici, nositelji radikalnih filozofskih ili religijskih uvjerenja. Dostojevski, također, i u načinu pripovijedanja odudara od klasičnoga realističkog modela te u prikazivanju svijesti svojih junaka uvodi tehniku unutrašnjeg monologa. Za Tolstojevo djelo najvazniji su romani Rat i mir i Ana Karenjina. Rat i mir, najveći Tolstojevljev roman, sintetičko je djelo u kojemu se prikazuje velik broj, likova te zbivanja u duljem vremenskom razdoblju. Iako se Tolstoj pojavljuje kao povjesničar što poznaje dokumentarnu građu o Napoleonovim ratovima, Rat i mir nije povijesni roman, već djelo u kojem su najbitniji društvena analiza sadašnjosti i psihologizacija glavnih karaktera. Ana Karenjina, s druge strane, roman je s izrazito suvremenom temom i mnogi tumači smatraju ga modernom romanesknom tragedijom. Fabula je zasnovana na problemu odnosa braka i ljubavi, a u njoj je Tolstoj, putem usporedne priče, ugradio i više tema iz šire društvene stvarnosti Rusije.

Naturalizam

Književnopovijesno razdoblje naturalizma možemo smatrati nastavkom i produžetkom realističkog doba. U razdoblju od 1880. do 1900. godine naturalizam je prisutan kao književni pokret u većini europskih zemalja. Duhovne zasade naturalizam pronalazi, jos dosljednije nego realizam, u pozitivistickom poimanju znanosti, a posebno mjesto u oblikovanju naturalističke poetike zauzima učenje Hippolytea Tainea. Taine, naime, smatra daje čovjek, kao biće koje se nalazi u svijetu osjetilnih pojava, proizvod triju skupina činitelja: naslijeđa (rase), sredine i povijesne situacije. Zadaća naturalističkog pisca, kako je određuje u svojemu djelu Eksperimentalni roman (1880.)

Najvažniji pisac naturalizma, Emile Zola (Emil Zola, 1840-1902), sastoji se u preuzimanju eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti. Roman je za Zolu neposredno opažanje svega što postoji, dokument stvarnosti i prikaz ljudske svakodnevice: najbolje se to vidi u njegovim vlastitim djelima, romanima Germinal i Therese Raquin. I Zolin sljedbenik, Guy de Maupassant (Gi d Mopasan, 1850-1893), u svojim djelima (Medanske večeri ) i romanima prati naturalističku koncepciju, ali ističe kako književnost ne može prikazati "potpunu istinu", već svaki pisac radi poseban izbor građe i u djelu stvara vlastitu sliku o svijetu.

Značenje realizma i naturalizma u povijesti književnosti

Realizam i naturalizam najvažniji su književni smjerovi u devetnaestome stoljeću, što su uvelike utjecali na književnost do današnjih dana. Roman je postao vladajućom književnom vrstom, a književnost je dobila zadaću ne samo prikazivanja već i kritike stvarnosti - ta realistička namjera često će se u ovome stoljeću krivotvoriti u različitim oblicima tendenciozne socrealističke književnosti. Naposljetku, valja reći da umjetnička važnost Balzacovih i Flaubertovih romana, ili romana Dostojevskoga i Tolstoja, svojom vrijednošću nadilazi granice književne epohe u kojoj su nastali, a svojim neiscrpnim pripovjednim sadrzajima zaokupljuju pozornost suvremenog čitatelja

03.03.2007. u 23:38 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2010 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (16)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (72)
Listopad 2007 (29)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (57)
Veljača 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA

www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


Glittery texts by bigoo.ws


OSTAVLJAJTE KOMENTARE, ŽELJE I POTREBE!

Photobucket - Video and Image Hosting">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

free image hosting


Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney
image hosting for myspace

image hosting for myspace



Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum

Molitva djeteta da bude televizor

Molitva djeteta da bude televizor

Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.

Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.

Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.

A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.

Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.