PROFESORICA I MAMA

subota, 03.03.2007.

Ranko Marinković: NOVELE

Izdavačko poduzeće “Školska knjiga”,Zaagreb,1966.god.

1. O PISCU.
Rođen je na otoku Visu 22.11.1913. godine. Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je završio u Splitu i Zagrebu. Diplomirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme rata interniran je u logor Ferromonte u Italiji, zatim su ga prebacili u Bari i na kraju u sinajski zbjeg “El Shatt”. Poslije rata radi u ministarstvu prosvjete, a naknadno u zavodu Hrvatske te kao direktor HNK u Zagrebu. Od 1951. g. radi kao profesor na Zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Redovito je član HAZU.
Njegova djela su:
Proze, Zagreb, 1948.g.; Ni braca ni rođaci, novele, Zagreb 1949.g.; Oko božje, novele, Zagreb 1949.g.; Geste i grimase, eseji, Zagreb 1951.g.; Pod balkonima, novele, Beograd 1965.g.; Tri drame, Zagreb 1977.g.; Zagrebačka kupka, roman, Zagreb 1980.g.; Pustinja, drama, Zagreb 1981.g.; Sabrana djela 1.-4.,Zagreb 1982.g.; Nevesele oči klauna, eseji, Zagreb 1986.g.; Sabrana djela 1.-7., Zagreb, 1988.g.; Never more, roman, Zagreb 1993.g.

2. “MRTVE DUŠE”.

Pisac je glavno lice. Dešavaju se čudni događaji pri čudnim okolnostima. Neobična je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. “ni kazaljki nema na satu”. Pisac se nalazi negdje kraj vode. Nožem si je odrezao glavu i ponaša se kao da je i dalje duša u tijelu. Glava mu služi kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje. Kad se probudio pri svjetlu opazio je nož zaboden u knjigu. Zaključio je da je to ipak morao biti on. Taj nož je donio gazdaričin pokojni muž pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima nešto ratničkog u njemu. Želi ga se riješiti pa razmišlja da li da ga zaključa u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to gazdaričina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaključuje da je slabo zastičen od samog sebe. U dubokom razmišljanju dočekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i još sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki nož pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora kaže: ”Mrtve, mrtve duše... Sad legnimo mrtve duše”.

Lica; pisac i gazdarica
Vrijeme®noć
Prostor®u sobi
Tema®paralelom stvarnosti i maste, života i literature, drastično pojačava sliku apsurda ljudskog položaja.

3.“SAMOTNI ŽIVOT TVOJ”.

Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne žene. Dok je ispovijedao žene doživljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. često se ispovijedao nebu. U mjestu je velika crkvena svečanost, skupilo se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se čuje lupet bubnja. Biskup je održao “Molidbu za magareći rod”. Svećenstvo je sjelo za banket. Djeca su ih gađali kamenčićima. Kad je fratric došao prevarili su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu živi Toninka koja vuče za nos svećenstvo, a posebno biskupa na taj način sto niže haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu stražnjicu .Nema mjere tako da ju žandari trebaju odvest u zandarisku stanicu. Na kraju banketa našli su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i pobjegla tako da je još mogla nastaviti sa svojim salama. Navečer je uslijedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili kućama. Biskup i fratric spavaju. Jedan od njih je pisac i dugo još sluša kako se psi na ulici kolju oko kostiju sto su ostale nakon večerašnje gozbe i kako zloslutno tule u noć i laju na mjesec.

Lica®biskup, fratric, Toninka, žandari i narod
Vrijeme®predvečerje i noć
Prostor®otočno mjesto
Tema®Ironija koja prati izlizane crkvene formule “Mir s tobom!”, koja personificira jednu vjeru čiju neozbiljnost shvaća već i bogoslužna đačka škola “I sa zrnom soli!”. čovjeka prepusta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijarhalnog života, ladanjske (seoske) samoće i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza, kao tragična farsa.

4. “ANĐEO”.

Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomoćnik Lojze došao je po ključ radione i ispričao mu je neobičan san. U klesarskoj radioni bio je nedovršen spomenik anđela koji u ruci drži otvorenu knjigu. Klesar je objasnio naučniku da je taj spomenik za njega. Smetalo ga je naučnikovo neprestano nabijanje pa je zamolio suprugu da ode do naučnika i da prestane s radom. Čudne su mu se misli vrzmale (suljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak. Na anđelovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor - umjetnik rođen određenog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je upisao datum njegovog posljednjeg dana života. Odbacio je oruđe i predao se svom anđelu.


Lica®klesar Albert Knez, naučnik Lojze i žena Frida
Vrijeme®zadnji dan života klesara
Prostor®soba i radiona
Tema®Klesar nastavlja život kroz svog anđela od mramora.


5. “PRAH”



Otočanin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je još uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada žive u Splitu. Laskalo mu je sto ga Ana nije zaboravila, već od njega traži uslugu tj. pomoć. Želi krstiti sina ali tako da njezin muž ništa ne zna za to. Poslije pročitanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedničke ljubavi i odmah se odlučio da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je dočekala Ana još uvijek za njega vrlo privlačna lijepa, ali nedostižna. U kući su ga lijepo primili i sve te okolnosti su ga skrhale. Kad se našao sam u sobi pokušao si je oduzeti život tako sto se je objesio na konopčić na prozor. Apsurd je u tome sto su tim konopčićem tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila stavivši ih ispod njegovog jastuka. U kuci su čuli njegov pad. Dotrčali su do njega, a on im je rekao: “Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da ću se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama našalio? He?”.

Lica®Tonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijeme®poslije drugog svjetskog rata
Prostor®Dalmatinski otok i Split
Tema®Sav smisao strasti, čekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija života, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne sale.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum